Kada je riječ o globalnim ekonomskim kretanjima, vijesti su u posljednje vrijeme za mnoge pomalo neočekivane. Sve se češće čuje o problemima gospodarstva koje je proteklog desetljeća bilo pokretač globalnog rasta. Što se događa u Kini? Možda bi najtočnije bilo odgovoriti da se Kina sve više suočava s posljedicama loših odluka u prošlosti.
Sve se češće vuku paralele između današnje Kine i Japana s kraja 1980-ih, kada se jedna slična priča o ekonomskom čudu ispuhala i pretvorila u dva izgubljena desetljeća, kako se u literaturi često naziva proteklo ekonomsko razdoblje u Japanu. Naravno, najveća sličnost je u rastućem dugu domaćih sektora, prije svega javnih poduzeća, koji je prema mnogim procjenama nadmašio 280 posto BDP-a, više nego udvostručivši se od 2008., bez obzira na visoke stope rasta.
Rezultat je to odgovora na krizu i nastojanja za održavanjem visokih stopa rasta počevši s investicijskim programima lokalnih vlasti, preko balona na dioničkom i obvezničkom tržištu, pa sve do aktualnog balona na tržištu nekretnina. Dodano, strukturnu posebnost kineskog slučaja uvjetuje niz čimbenika. Prvi među njima je vjerojatno izrazito loša demografska slika koja je vrlo atipična za zemlju u razvoju te je izgledno da će Kina ubrzo imati dobnu strukturu stanovništva negativniju od nekih zapadnih zemalja, na znatno nižem stupnju razvoja.
Problema su svjesne i vlasti u Pekingu koje najavljuju fokus na kvalitetu rasta, što podrazumijeva aktivne reforme koje će adresirati financijske i druge ranjivosti u zemlji. Koraci za zauzdavanje balona na tržištu nekretnina su poduzeti, no preostaje vidjeti koliko će volje biti za konačnom istinskom reformom gospodarstva i tranzicijom u gospodarstvo temeljeno na domaćoj potrošnji, a ne visokim stopama štednje i izvozu.
Svojedobna liberalizacija tečajnog režima nakon nekih negativnih posljedica poput pada vrijednosti valute i odljeva kapitala izazvala je povratak kapitalnih kontrola, što je svakako privremeno onemogućilo etabliranje juana kao svjetske valute. Reformski orijentirani guverner kineske središnje banke Zhou Xiaochuan konvertibilnost valute nazvao je ključnom u takvoj tranziciji gospodarstva. Kapitalne kontrole znatan su dio subvencioniranja poduzeća umjetno niskim kamatnim stopama, koje umanjuju dohodak stanovništva. U tom smislu nužno je ulogu nositelja rasta prebaciti na privatni sektor s državnih poduzeća, pri čemu studije nalaze da su tijekom prošlog desetljeća zapravo bila neprofitabilna ako se isključi utjecaj izravnih subvencija i monopolističkog određivanja cijena, odnosno da su uništavala kapital.
Takve reforme mogu ostvariti dovoljno visoke stope stvarnoga rasta pri kojima će se dužnički teret gospodarstva umanjivati, a pri tome će se rast dohotka prebaciti s poduzeća na građane.
Alternativa je status quo koji nije održiv, odnosno nominalno visok rast temeljen na investicijama upitne produktivnosti te pod cijenu enormnog rasta duga, koji subvencioniraju kineska kućanstava.
