PONEDJELJAK, 23. prosinca
Prvo je Tomislav Karamarko rekao nešto načelno o mogućnosti koaliranja HDZ-a s ljevicom, nekoliko dana poslije zanijekao je da bi ikad njegova stranka dijelila vlast sa SDP-om kakav je sada, a onda su neki lijevi komentatori pozdravili dvostranačko jednovlašće, možda i s novim liderima kad su sadašnji tako nepomirljivo posvađani. Treba odmah reći – koaliranje HDZ-a sa SDP-om bilo bi za tu stranku katastrofalno. Iz dva glavna razloga. Prvo, tako bi se dao alibi ljevici za dosadašnje nepojmljivo loše vođenje zemlje. I drugo, HDZ bi izgubio priliku da pokaže koliko više nije sanaderovska stranka, lopovska i zapravo lijeva s povremenom desnom maskom te koliko sam ili sa svojim prirodnim saveznicima može kao umjerena desna, konzervativna opcija izvući zemlju iz gospodarske krize i vratiti je s moralnih stranputica. U argumentaciji protivljenja kolaliranju možemo birati iz obilja primjera. Recimo, početi od medija. Kako bi HDZ, koji se zauzima za isti odnos prema svim totalitarizmima, mogao surađivati sa strankom koja je za šefa HRT-a nametnula Gorana Radmana koji je bio posljednji predsjednik jugoomladine, primao štafetu u Beogradu umjesto umrlog komunističkog zločinca i jednog od najokrutnijih diktatora 20. stoljeća Tita, i koji je, prema svjedočenju Radenka Radojčića, bio suradnik KOS-a? Još prije njegova dolaska na HRT privremeno vodstvo što su ga imenovali kukurikavci smijenilo je ni manje ni više nego 40 suradnika, a poslije je pod Radmanom nastavljena čistka u kojoj je pometeno sve što je hrvatski disalo, a jedna je od posljedica toga terora pad HTV-a na posljednje mjesto po gledanosti među svim nacionalnim televizijama. A stranačko, ideološko, nepotističko kadroviranje obilježilo je i sve državne tvrtke i ustanove, što se samo uskladilo s nesposobnošću vlasti, čiji su učinci u svim područjima poražavajući, i s njezinom sve očitijom namjerom da neprekidnom prizvodnjom senzacija oko ćirilice, homoseksualaca, ustavnih promjena... zasjeni svoju pogibeljnu nemoć u gospodarskom oporavku Hrvatske. Koaliranje HDZ-a sa SDP-om bilo bi koaliranje potencijalno moćnog s dokazano nemoćnim, nade s beznađem, moralne slutnje s okorjelim nemoralom, šanse na kušnji sa šansom koja nijednu kušnju nije izdržala, domoljublja s njegovim nijekanjem, hrvatske četvorine s komunističkom petokrakom... Najprirodnije je, najobičnije, najdemokratskije i najlogičnije – čekati ili prijevremene ili redovite izbore i na njima ili pobijediti ili izgubiti. Ako Zoran Milanović koji nakon polovice mandata neuspjeh daleko veći od neuspjeha svih dosadašnjih vlada predstavlja kao veliki uspjeh, i ako, takav, pobijedi na idućim izborima, onda u predodžbi birača HDZ ništa ne valja, pa bi i po tom pokazatelju koalicija prije izbora pokazivala kako su se udružili kljast sa sakatim. A ako pak HDZ pobijedi, što bi mu trebao takav – nikakav! – SDP!?
SUBOTA, 21. prosinca
Odbacuju oštru obranu načela da se ne porežu
“Bojimo se manevra da vladajući ustavnim promjenama žele omogućiti da slučaj Perković ide pred hrvatsko pravosuđe te da se time, po zakonu, izbjegnu osnove za njegovo izručivanje Njemačkoj”. Znate li tko je to izjavio, tada odbivši podržati ustavne promjene? Prije samo koji mjesec Dragutin Lesar, predsjednik Hrvatskih laburista. Znate li pak tko je ovih dana, podupirući te promjene optužio HDSSB da je svojim zahtjevom za odgodom ustavnih promjena spriječio izručenje Perkovića? Opet Dragutin Lesar. Znate li tko je odlučno bio za referendum o braku, jer je on volja građana, i čak tražio da se raspusti Sabor ako SDP nastavi sa smicalicama kojima bi zaustavio naum udruge “U ime obitelji”? Opet Lesar. Znate li tko taj referendum sada po Europi žigoše kao jačanje konzervativizma u Hrvatskoj, u kojoj se krivci traže među “pederima i Srbima”? Opet – ne baš Lesar, nego njegov istomišljenik iz Laburista, član Europskog parlamenta Nikola Vuljanić. Jedno je kad se oštrom obranom nekih načela treba dodvoriti javnosti, a drugo je kad se u presudnim prilikama crveni grle s crvenima pa se oštra obrana načela odbacuje kako se grlitelji ne bi porezali.
NEDJELJA, 22. prosinca
Novi konzervativizam obnavlja gospodarstvo
Ljevica i njezini mediji glume strah od novih protueropskih, protucivilizacijskih a u ekstremnim optužbama i fašističkih nakana “konzervativne revolucije”, kao što bi bio zahtjev za zabranu pobačaja. A onda čitamo kako je vlada jedne od najvećih i najmnogoljudnijih zemalja EU, Španjolske, prihvatila zakon po kojem je zabranjen abortus, to jest dopušten je samo u slučajevima silovanja ili ozbiljnog rizika za zdravlje majke ili djeteta. Zanimljivo je da je donošenje libaralnih i ultraliberalnih zakona za vrijeme bivše, lijeve vlasti sa Zapaterom na čelu u Španjolskoj teklo s katastrofalnim propadanjem gospodarstva, rastom nezaposlenosti i siromašenjem stanovništva, što jako podsjeća na trenutno stanje u Hrvatskoj. “Podsjeća” li sadašnji oporavak španjolskog gospodarstva koji teče usporedno s obnovom konzervativizma, a slično je u još nekim zemljama, na moguću i možda skoru hrvatsku budućnost s novom vlasti, koja neće kao Milanovićeva nastojati zadovoljiti samo pedere, udbaše i Srbe, nego sav narod?
UTORAK, 24. prosinca
Tajkuni i bankari ovrhom bi iz štale izbacili i Isusa
U nas se na selu na Badnjak slama prostirala uglavnom po podu u kuhinji (kužini), a ležeći i sjedeći na njoj i na njoj se valjajući i igrajući, kadšto i usnuvši, mi smo djeca bili kao i mali Isus kojemu je slama u štalici bila prvi krevetić. I mi smo kao i On bili okruženi domaćim životinjama koje su često bile u susjednoj prostoriji. Danas u gradu malo tko stavlja slamu na pod, a sve rjeđe i na selu, ali nismo zaboravili ljepotu siromaštva koju smo dijelili sa sinom Božjim. Ljepotu koja nas hrabri i dok su nam u vrhu vlasti bezbošci a zemlju pod šapom drže bešćutni tajkuni i bankari koji bi ovrhom iz štale izbacili i Mariju, Josipa i maloga Isusa.
SRIJEDA, 25. prosinca
Reda mora biti! Optužnica Sabi, M. Budimir otkaz
Milanović je bio na izbornoj županijskoj konvenciju SDP-a u Vukovaru, na kojoj je i govorio. Dugo se hvalio, te kao i inače u posljednje vrijeme, isticao kako sad imamo uređeniju i uredniju državu, u kojoj se ne gradi bez građevinskih dozvola, plaćaju se porezi, te imamo rad naspram nerada i toleriranja bezakonja. I onda je, umoran od samohvale i kićenja kukurikavaca redom i zakonom, sjeo kraj graonačelnika Vukovara Saba protiv kojeg je upravo potvrđena optužnica podnesena zbog korupcije! A ministar Jovanović je isti dan smijenio ravnateljicu škole Mariju Budimir, koja je Sabovo bezakonje otkrila. Reda mora biti!
ČETVRTAK, 26. prosinca
Obmanjivačica po modelu – političara
Medijska je senzacija liječnica Iva Popović, fizijatrica Klinike za traumatologiju u Zagrebu, koja je godinama, koristeći se svojim poslom, važnim poznanstvima, slatkorječivošću i obećanjima, varala pacijente, prijatelje, rodbinu i svojtu. Posudila je milijune kuna, raskošno živjela, putovala, vozikala se skupocjenim autima... Dakle, tipična obmanjivačica po modelu onih koji ovu zemlju vode – političara. Bitno se njihove prevare i obećanja ne razlikuju od njezinih, pa se ne razlikuje ni (ne)poštenje s kojim iz proračuna novac uzimaju od građana. Razlike su u tome što su oni svoje zarade legalizirali na izborima, a liječnica je izabrala samu sebe, i što su njezine žrtve pojedinci koji su joj nasjeli, a njihova je žrtva – cijela zemlja koja nasjeda od izbora do izbora. I u tome što su Josipović, Milanović i svi njegovi ministri, Leko i svi saborski zastupnici te mnogi drugi političari zaštićeni od kaznenog progona i u medijima se pojavljuju kao ugledne osobe, a ona će na sud te je u medijima na stupu srama.
PETAK, 27. prosinca
Cinični ustupak istrijebljenim katolicima
Islamska se vjerska zajednica u glavnom gradu BiH osjetila ugroženom jer su prosvjetne vlasti Sarajevske županije katolički Božić proglasile neradnim danom. Buni se, dakle, narod koji čini 90 posto stanovništva metropole i 95 posto zaposlenih te koji u njoj ima svu vlast. Umjesto da se malobrojnim katolicima dopusti da taj dan ne rade, odlukom koja vrijedi za sve pravi im se cinični ustupak, jer su iz etnički očišćenog Sarajeva istrijebljeni. Kao što sam jednom već napisao, kad Ivo Josipović dođe u glavni grad BiH da u Parlamentu osudi Hrvatsku ili od Bošnjaka primi priznanje, pa je tamo Hrvata jedan više, u Sarajevu im se broj osjetno poveća.
Katastrofa je da neke partije privatni klubovi bode drzavu donose zakone i barataju novcem naroda, to se pokazalo od pamtivjeka