Predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović situaciju u Hrvatskoj ocjenjuje stabilnom, a tvrdnje da vlada nestabilnost ocjenjuje senzacionalističkima. Poziva građane da imaju još malo strpljenja i daju Vladi vremena da počne s hrabrim i odlučnim mjerama.
Njezini sve češći susreti s premijerom Tihomirom Oreškovićem nisu slučajni, u razgovoru najavljuje još veću usklađenost. Puno govori o njihovoj suradnji i očito je da su oni sada – partneri.
Za dvadesetak dana obilježit ćemo sto dana Oreškovićeve Vlade. Kako je ocjenjujete?
Nakon sto dana konsolidacije i pripreme, slijede, vjerujem, hrabri i odlučni potezi. Želim vjerovati da će Vlada ovih sto dana iskoristiti za pripremu takvih odluka. Ono što je važno jest da imamo isti cilj – bolju Hrvatsku. Naravno, pritom nipošto ne trebamo misliti isto. Ponekad će biti drukčijih mišljenja o rješenjima pojedinih problema. No, u tome i jest vrijednost demokracije. Za sada sam zadovoljna sve boljom komunikacijom, kako s predsjednikom Sabora tako i s predsjednikom Vlade i potpredsjednicima te ministrima. Pozitivan pomak zabilježen je i na konzultacijama vezanima za sastavljanje Vlade za kojih sam se uvjerila da u hrvatskoj politici ipak ima ljudi kojima je nacionalni interes ispred funkcija. To je pokazatelj političke zrelosti, ali i osobne snage političara.
Dosta ljudi razočarano je sporošću konsolidacije izvršnih vlasti. To pokazuju i ankete – 60-ak posto anketiranih misli da Vlada ide u krivom smjeru...
To je i zato što smo se prvi put suočili s novim procesom oblikovanja vladajuće koalicije i Vlade. Nije uvijek lako iz mjesta potrčati u sprintu. U razgovoru s članovima Vlade stekla sam dojam da oni imaju jasne ciljeve i ideje. Uskoro, kad ih, nadam se, počnu snažnije i aktivnije približavati javnosti, moći ćemo dati ocjenu u kojem smjeru ide Vlada. Vjerojatno će biti nekih područja gdje će grabiti brže i uspješnije, a negdje će, zbog objektivnih elemenata i stanja koje su zatekli, biti nešto sporija. Ne bih rekla da se dogodio pad raspoloženja kod građana, nego bih to nazvala prilično niskim pragom tolerancije hrvatskih građana s obzirom na dugogodišnju stagnaciju. S jedne strane, zbog stanja gospodarstva, s obzirom na to da smo šest godina bili u krizi i recesiji, a s druge strane suočavali smo se s puno problema i u političkom životu, osobito zbog niske kulture dijaloga. Građani su predugo čekali na promjene i razumljivo je da je njihovo strpljenje gotovo iscrpljeno.
No čini se da se reforme i dalje odgađaju?
Vjerujem da neće biti tako jer se kod građana osjeća spremnost na reforme. Uostalom, i glasali su za njih. Ipak, zabrinjava me što se svakom pokušaju promjene daje negativan predznak, umjesto da reforme vidimo kao priliku za stvaranje boljeg društva. Ne trebaju nama bolni rezovi, nego rezovi koji će napokon olakšati bol.
Građanima, znači, sugerirate da se s Vladom još malo strpe?
U čestim susretima s njima osjećam da se budi nada i rađa nužna doza optimizma. Dobar primjer za to naši su poduzetnici, odnosno privatni sektor, koji je u nekim granama usprkos svemu stao na noge. Vlada sada mora znati nagraditi taj trud potezima koji će poduzetnicima omogućiti da rade i izvoze više te otvaraju nova radna mjesta.
Je li politička nestabilnost, zbog koje je došlo i do pada kreditnog rejtinga zemlje, razlog vaših sve češćih susreta s premijerom Oreškovićem?
Hrvatska je politički stabilna država. Molim vas da pazite kad upotrebljavate tako snažne riječi kojima se pomalo senzacionalistički opisuju određeni politički procesi u državi. To što se proces kreiranja vlasti činio duljim nego inače nipošto se ne može okarakterizirati kao nestabilnost, već kao normalan politički proces koji je nama bio nov. I vi i ja dobro znamo da do pada kreditnog rejtinga nije došlo zbog političke “nestabilnosti“, nego zbog dugotrajne loše gospodarske politike i kontinuiranog odgađanja reformi. Zato ova Vlada ima povijesnu priliku da krene stvarati okvire za predvidiv i održiv sustav, kao i za ozračje koje je pogodno za investicije i za rad. Na početku mandata i tadašnjoj sam Vladi pružila ruku suradnje, no nije postojala spremnost i razumijevanje s druge strane. Danas je situacija drukčija i imamo zajedničku odgovornost i obvezu da tu suradnju upregnemo u ciljeve koje dijelimo. Nema ničeg neobičnog u tome što se redovito susrećem s predsjednikom Vlade, potpredsjednicima i ministrima. Neobično je bilo ono stanje kad razgovora s Vladom nije bilo.
Uvijek kažete da ne odgovarate na hipotetska pitanja, no, ako se čini da puca sadašnja Vlada, može li se reći da u Hrvatskoj vlada politička nestabilnost, kao što već mnogi misle?
Ne. Ono što je bitno jest da i u toj situaciji postoji čimbenik stabilnosti. Uvijek ću učiniti sve što je u mojoj moći da budem taj čimbenik stabilnosti te će mi interesi države, naroda i svih građana Hrvatske uvijek biti ispred svega.
Između vas i g. Oreškovića počelo je jako dobro, no onda je došlo do zastoja zbog smjene na vrhu SOA-e. Ta je kriza, čini se, riješena. Okrenuli ste novu stranicu?
Ne bih rekla da smo okrenuli novu stranicu jer od početka smo imali kvalitetan odnos. Normalno je da kad nekoga ne poznajete dobro dolazi do nesporazuma, međutim, na svakom takvom odnosu treba raditi i treba ga neprestance unapređivati. I premijer Orešković i ja od početka imamo volju za usklađenim djelovanjem i spremni smo raditi na izgradnji našeg odnosa. Možda ćemo imati i različita mišljenja, različite pristupe rješavanju problema i suočavanju s izazovima, ali, ponavljam, moramo raditi za isti cilj – unapređenje života u Hrvatskoj. Među nama nije bilo nikakvih zategnutosti ni, još važnije, negativnih osjećaja.
Složili ste se da je postavljanje Daniela Markića za ravnatelja SOA-e dobar izbor?
Predsjednik Vlade predložio je gospodina Markića. Ja sam s njim obavila razgovor i uvjerila se u njegovu stručnost, što su mi potvrdile i njegove referencije. Potom sam, bez odgode i u dobroj vjeri, prihvatila prijedlog predsjednika Vlade. Uvijek sam govorila da mi namjera nije osobna kontrola obavještajnog sustava, već njegovo profesionalno funkcioniranje, a ne politiziranje ili manipuliranje u političke svrhe. Primarni mi je cilj učinkovitost i izvrsnost sigurnosnog sustava.
A što se tiče Pjera Šimunovića, predstojnika UVNS-a, jeste li ga vi predložili?
Upravo tako, gospodin Šimunović objektivna je osoba koja ima iskustvo u području nacionalne sigurnosti i koja neće politizirati svoj rad. Kao vrijednu i profesionalnu osobu poznajem ga već dugo i uvjerena sam da će vlastitom osobnošću unijeti dodatan pozitivan aspekt u aktivniji rad UVNS-a.
Tomislav Karamarko, čini se, nije dobro podnio vaš dogovor s premijerom o imenovanju Markića, niste ga uključili u odabir?
Razumijem tu medijsku potrebu za dramaturgijom, ali moram vas razočarati: sukoba među nama nema. Isto tako, procedura izbora neumoljiva je, predsjednik Vlade je taj koji meni predlaže potencijalne kandidate. Ustavnopravni poredak RH i njegova zaštita meni su na prvom mjestu. Ako je pak postojalo nesuglasje unutar Vlade, onda je to pitanje za njih.
Što će biti s bivšim ravnateljem Draganom Lozančićem, hoće li nastaviti raditi za neku državnu instituciju?
To je pitanje za premijera. Mene će se u vezi s njim dalje pitati samo ako on eventualno poželi ići u diplomaciju. A za to, koliko znam, nije zainteresiran.
Miroslav Tuđman, HDZ-ov član saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, izjavio je da će podržati Markića bude li provodio HDZ-ov koncept domovinske sigurnosti.
O programu rada SOA-e, dakle, i ravnatelja SOA-e, odlučuju Vlada i ja, a Daniel Markić kao osoba s tim nema ništa. On se ne smije u to miješati, nego mora poštovati smjernice koje mu daju Vlada i predsjednica RH. Prema tome, ako se mi dogovorimo o sustavu domovinske sigurnosti, to g. Markić mora poštovati jer će za to onda i dobiti naše smjernice. Markić je činovnik, on nije izabran na izborima, on nema politički mandat. Situacija s njegovim prethodnikom Lozančićem bila je posve neprimjerena u smislu da se on postavio iznad demokratski izabranih osoba u državi jer, kad mu jedna od dvije osobe koje mu daju smjernice za rad kaže: “Oprostite, ali vi ne uživate moje povjerenje”, onda to valjda nešto znači. U toj situaciji osobno nikad ne bih ni pomislila tako se grčevito držati na toj funkciji.
Možemo li doznati neke pojedinosti dogovora s premijerom? Ima li razlike kad se susrećete službeno i kad razgovarate u konobi na Kajzerici?
Razlika je samo u atmosferi i ambijentu. Gospodin Orešković i ja imamo jako slična razmišljanja kad je riječ o stanju u Hrvatskoj i koracima koje treba poduzeti, kao i u detekciji slabih točaka i područjima koja treba unaprijediti. Ne razgovaramo o ideologijama. U našim razgovorima uvijek je isti cilj – podizanje životnog standarda, unapređenje gospodarstva, ulaganja, pozicioniranje Hrvatske kao snažne, samosvjesne, ambiciozne države. Možda imamo tu prednost što i premijer i ja možemo gledati i s pozicija života koji smo proveli izvan Hrvatske pa smo u stanju sagledati neke hrvatske slabosti koje ljudi koji žive u RH ne uočavaju jer jednostavno nisu naviknuti na neke druge sustave. Taj pogled “izvana” omogućuje nam da vidimo probleme na kojima se Hrvatska ukotvila, zabarikadirala, što treba mijenjati. Te promjene, naravno, puno ovise o političkom liderstvu, ali i o stvaranju zajedničke klime, usuglašenog djelovanja. Ovdje sam posebno zainteresirana za pitanja nacionalne sigurnosti i već sam rekla da ću inzistirati na puno ambicioznijoj i asertivnijoj vanjskoj politici. Mislim da to Hrvatska može jer se ne smijemo zaključati u područje jugoistoka Europe, možemo puno više, što sam i osobno dokazala.
S obzirom na vaš žestoki tempo i za Hrvatsku atipičnu dinamiku rada, kako ocjenjujete Oreškovića, jeste li i tu bliski?
I kod njega vidim golemu energiju. Posebno mi je drago što je počeo odlaziti na teren i razgovarati s ljudima. Taj terenski rad važan je za političara jer tako zadržavaš osjećaj za realnost. Tek tako možeš u potpunosti sagledati probleme. Tada, ako dobro slušaš i razmišljaš, možeš dati i ideju za rješenje nekoj lokalnoj zajednici o problemu oko kojeg se ona dugo muči.
Jeste li s Oreškovićem razgovarali i o tome da vas u anketama sustiže u popularnosti?
Pa nije naš posao natjecanje u popularnosti. Iskreno, meni je drago da njemu raste popularnost jer to znači da i ljudi prepoznaju u njemu ono što sam prepoznala i ja. Kad bismo se povodili samo za time kako nam se kreće rejting, onda bismo napravili malo toga, a nikako ono što je nepopularno, ali potrebno. Baš neki dan na obilježavanju obljetnice British Councila tražili su da izaberem najdraže Shakespeareove riječi, bez ikakve dvojbe izabrala sam citat iz Hamleta: “Uvijek budi dosljedan samome sebi”.
Pa, dobro, vi još imate vremena, još četiri godine mandata?
Iluzija je sebi govoriti da imaš vremena. Vrijeme nam nikada nije saveznik. Otud i moja želja da napravim što više mogu u što kraćem vremenu. Imam jasnu viziju što želim napraviti do kraja mandata i vjerujem da je to moguće.
Na nedavnim izborima u SDP-u g. Milanović ponovno je izabran na čelo stranke. S obzirom na dosadašnje iskustvo, očekujete li nastavak nesuradnje?
Prije svega želim čestitati gospodinu Milanoviću na izboru za predsjednika SDP-a koja je izborena u demokratskoj proceduri. S obzirom na to da je ostao na toj odgovornoj funkciji, može s te pozicije također raditi za dobrobit građana, što bi mu trebao biti cilj. Moja je ruka i dalje ispružena, bez obzira na sve. Dapače, važna su mi stajališta oporbe o svemu što bude predstavljala ova Vlada. Nipošto se neću oglušiti na njihove prijedloge, posebice budu li konstruktivni. Moja je politika i dalje politika uključivosti i zajedništva. Nadam se da će sada imati vremena i volje za razgovor jer doista moramo svi raditi zajedno kako bismo Hrvatsku učinili boljom.
Stranački izbori u HDZ-u neće biti toliko zanimljivi kao oni u SDP-u jer je samo jedan predsjednički kandidat – Karamarko?
Bez ikakvih pretenzija i miješanja u unutarnja pitanja bilo koje političke stranke, pa tako i HDZ-a, držim da je za demokraciju uvijek bolje kad ima više kandidata. Međutim, ne možete kandidate ni isforsirati. Ako nitko ne želi biti protukandidat g. Karamarku, ne možete u demokratskom sustavu nekog natjerati da to bude. Slobodno misleći iščitavam kako bi to mogao biti znak da članstvo HDZ-a doživljava g. Karamarka kao nekoga komu je pozicija stabilna. Treba imati na umu u kakvom je izrazito lošem stanju bila stranka kad ju je preuzeo i treba biti pošten i priznati činjenicu da je stranka pod njegovim vodstvom ostvarila nekoliko pobjeda u nizu.
Nedavno ste, nakon Baltika, posjetili i Bugarsku. Kakva je budućnost Inicijative Baltik – Jadran – Crno more?
Slijedi sastanak svih predsjednika i predstavnika država inicijative. Sastanak će se održati u Hrvatskoj krajem kolovoza, a osim državnika dolaze i predstavnici gospodarstava i Poslovnih anđela. Posebno smo zainteresirani za startup industrije. Temeljna su područja suradnje gradnja infrastrukture, od digitalizacije, prometne infrastrukture, intermodalnog prometa do energetske infrastrukture s ciljem energetske neovisnosti. Drago mi je da se i premijer Orešković zalaže za izgradnju LNG terminala na Krku, slažemo se i da je tu plutajući terminal puno bolje i brže rješenje, a može biti dobar uvod za kasniju mogućnost gradnje i onoga na kopnu kao dugoročnog rješenja. Važno je upisati se na energetsku kartu Europe. To je preduvjet da počnemo razgovarati i o nižim cijenama energenata u Hrvatskoj i o energetskoj neovisnosti te snažnom povezivanju u tom segmentu. Suradnja poduzeća bit će idući temelj te inicijative.
Počinje funkcionirati sporazum s Turskom o vraćanju migranata. Je li balkanska ruta definitivno zatvorena? Može li Hrvatska biti mirna?
Tzv. balkanska ruta jest zatvorena, ali ne smijemo se pomiriti s tim da će tako i ostati. Treba osiguravati granicu između Grčke i Makedonije, ne samo između Grčke i Turske. Sve je više država koje uz humanitarni karakter izbjegličkog vala otvaraju i pitanje sigurnosnog aspekta, gospodarskih i socijalnih problema koje on povlači. S migrantima često dolaze i problemi društava iz kojih su oni migrirali pa je njihova integracija u novo društvo posebno važna. Neke države odgovaraju tako da se zatvaraju, a u nekima, poput Belgije, javljaju se stavovi da migranti moraju potpisati izjave da će poštivati ovdašnju civilizaciju, kulturu i ljudska prava. Mislim da je tu najvažnija edukacija ljudi koji dolaze jer, primjerice, Afganistanci dolaze iz države u kojoj vrhovna vjerska vlast, koja je jednako utjecajna kao i civilna, otvoreno zastupa stav da su muškarci primarni, a žene sekundarne. Oni se, dakle, prvo moraju prilagoditi. Potom, nije primarna njihova želja u koju bi državu otišli, nego koje ih države i koliko žele prihvatiti. Dosadašnjom politikom podržavao se lanac trgovine ljudima, jer krijumčarenje ljudi treba platiti deset puta više nego avionsku kartu iz Turske do neke europske destinacije. Ako se države EU dogovore koliko će izbjeglica prihvaćati, ne trebaju ni postojati tzv. zemaljske rute.
Kao vrhovna zapovjednica pokazali ste zabrinutost stanjem u našoj borbenoj eskadrili MiG-ova 21. Postoje sumnje da bi tu moglo biti i korupcije i svjesnog ugrožavanja nacionalne sigurnosti. Reagirali ste oštro, spominjala se i “veleizdaja”?
Kako drukčije nazvati svjesno dovođenje u pitanje spremnosti Oružanih snaga RH? Cijelu jednu njihovu komponentu. Vrijeme novih ugroza i međunarodnog terorizma od nas iziskuje još jaču spremnost i mogućnost odgovora na njih. Prema NATO-u preuzeli smo odgovornost osiguravanja neba iznad Hrvatske i to moramo poštovati. Informacije o stanju MiG-ova alarmantne su i postavlja se pitanje možemo li mi ne samo osiguravati svoje obveze prema NATO-u, nego imamo li sada uopće tu sposobnost, bez obzira na to što su nas neki uvjeravali u to da imamo tu sposobnost i da su je uspjeli sačuvati. Jer, nipošto neću dopustiti da se dovode u pitanje ljudski životi, bilo pilota u zraku bilo ljudi na zemlji. Naravno, treba u potpunosti procesuirati sve koji bi mogli biti odgovorni jer naznake vode k tome da nešto nije u redu. Imam puno povjerenje u ministra obrane Buljevića te načelnika Glavnog stožera OSRH general-pukovnika Mirka Šundova i držim da ćemo zajedno raditi na razvoju koncepta domovinske sigurnosti. Glavni cilj mora biti vrhunska mogućnost reakcija i obrana Hrvatske.
Hoće li opstati borbena komponenta HRZ-a?
Svakako sam za održavanje borbenog zrakoplovstva jer jednom kad izgubite tu sposobnost, gubite i cijelu generaciju pilota i teško je to poslije obnoviti. Borbena eskadrila aviona možda nije strateški važna unutar NATO-a, možda su sada važniji borbeni helikopteri koje uvodimo, no zbog tradicije iz Domovinskog rata, nacionalnog suvereniteta i čuvanja hrvatskog neba, kao i zbog opreza, držim da su profesionalne, dobro ekipirane hrvatske Oružane snage najbolji jamac naše sigurnosti.
Intenzivno se plasira teza o Hrvatskoj kao netolerantnom društvu, a neki predstavnici nacionalnih manjina žale se na svoj položaj...
Žao mi je što se to događa, no podsjetila bih na svoje pismo g. Miloradu Pupovcu, u kojemu upravo upozoravam na pad tolerancije u društvu. Na žalost, nekima je potenciranje netolerancije postalo i politička platforma. Jednim dijelom to je bilo odvraćanje od stvarnih problema u hrvatskom društvu, a onda se poslije shvatilo da taj populizam najgore vrste odgovara nekim političkim platformama jer u nedostatku druge supstance funkcioniraju po načelu “zavadi pa vladaj” i profiliraju se kao “mjerilo tolerancije”. Kad sam se nakon šestogodišnjeg izbivanja iz Hrvatske vratila, osjetila sam rast trenda netolerancije, podijeljenosti i silnog naglašavanja ideoloških pitanja. Kad je riječ o položaju nacionalnih manjina, tu smo puno napravili i to je ispravno jer manjine nisu prijetnja društvu, nego naprotiv, bogatstvo. Sveopćim padom praga tolerancije došlo je i do takvog pada tolerancije kod nacionalnih manjina pa su oni nezadovoljni kao što su nezadovoljni i pripadnici većinskog naroda. Pozvala sam g. Pupovca da otvorimo javnu i ciljanu raspravu o problemima koje je on naveo u svojem pismu, žao mi je što još nije dao konkretan odgovor. Namjeravam pokrenuti i inicijativu za kulturu dijaloga i okupiti u različitim sredinama ljude iz raznih područja kako bismo razgovarali o međusobnom poštovanju i kako preuzeti odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ.
U Hrvatskoj se često može čuti da bismo željeli i da Hrvati u Srbiji imaju jednaka prava kao i Srbi u RH?
Tu se slažem i ne sviđa mi se ono što čujem od nekih političara iz Srbije da je Srbija ispunila sve svoje obveze te da kritiziraju našeg ministra vanjskih poslova Miru Kovača zbog inzistiranja na poštivanju Sporazuma o međusobnoj zaštiti nacionalnih manjina i na ukidanju tzv. univerzalne jurisdikcije. Nije nam namjera postavljati nikakve ultimatume, no očekujem da Srbija ispuni svoje obveze za članstvo u EU.
Dok se to ne dogodi, RH je blokirala pregovore Srbije s EU?
Ne bih to nazvala blokadom. Riječ je jednostavno o ispunjavanju preduvjeta. U konačnici, to je dobro i za samu Srbiju.
Oštro ste reagirali na presudu Šešelju kazavši da je međunarodno pravo možda zakazalo, ali da pravda neće?
Poruka je – pravda mora biti zadovoljena. Važno nam je ime svake žrtve, svakog stradalog bez obzira na nacionalnost, kao i ono što je učinjeno u ime zla te svi zločini koji su počinjeni u RH, BiH i u Vojvodini i koji se moraju procesuirati. Nikada zbog toga nećemo kolektivno okrivljavati cijele narode, ali pojedinci koji su pozivali na činjene zločina, etničko čišćenje i istrebljivanje cijelih naroda moraju biti kažnjeni. Pamtimo tko je to zlo nanio i bez obzira što je međunarodno pravo u slučaju Šešelja zakazalo, barem zasad, uvjereni smo da pravda neće zakazati i RH će inzistirati i ustrajati da pravda bude i postignuta.
>>Kolinda Grabar Kitarović: Ne smijemo mirno i šutke gledati kako nam otoci ostaju pusti
>>Predsjednica Salima na Dugom otoku obećala sređivanje zemljišnih knjiga
