Što bi to, dakle, Andreju Plenkoviću donijelo zatvaranje stanovništva u kuće, propast poduzeća i novi deseci tisuća ljudi kojima će trebati pomagati isplatama pomoći i naknadama za nezaposlene, umjesto da lijepo, kao i dosad, pune proračune i fondove? Što država ima od toga da pumpa i lažira broj zaraženih koronavirusom?
Kad ta pitanja postavite onima koji vode neku svoju osobnu kampanju protiv epidemioloških mjera, klikaju smajliće, ismijavaju “širitelje nepotrebne panike”, a oboljele koji javno iznesu svoja mučna iskustva pitaju koliko im je za to plaćeno, suvisli odgovor teško ćete dobiti. Razgovor obično završi na Billu Gatesu i svjetskim moćnicima kojima su valjda u interesu horde osiromašenih i isfrustriranih građana koji neće imati ni za koricu kruha, a kamoli za novi mobitel, aplikacije, tenisice, automobil ili kredit...
Hajde, takvih individua koje se hrane teorijama zavjera uvijek će biti, sreća pa su još (!) uvijek u manjini, iako su na društvenim mrežama i portalima postali glasniji i uporniji od većine koja šuti. No teže su shvatljivi potezi organizatora raznih sportskih i zabavnih događanja u vrijeme kad broj zaraženih raste, a bolnice se pune, kao i neodlučnost lokalnih stožera koji takva događanja šutke odobravaju. Je li, na primjer, baš nužno da se ovih dana održi prvenstvo za mažoretkinje ili državno natjecanje u karateu za djecu? Je li baš nužno u vrijeme pandemije organizirati proslave dana općina i gradova, uz hektolitre piva i pečene volove?
O svadbama koje su nekim županijama posijale stotine zaraženih gostiju, da i ne govorimo. Kao ni o neodgovornima koji nakon tih svadbi odbijaju nabrojiti kontakte jer će u karanteni ostati bez dijela plaće. Je li se doista tako teško na neko vrijeme lišiti nekih stvari koje se bez posljedica mogu odgoditi na nekoliko mjeseci? Da, ljudi su umorni i psihički na rubu, ali kako li je tek oboljelima koji se bore za svaki udah i medicinarima u skafanderima koji za njih skrbe u beskonačnim smjenama?
Da, istina, ljudi umiru i od raka i od infarkta, a život za ostale ide dalje, no u ovom slučaju svatko od nas ima mogućnost utjecati na to da broj umrlih bude manji jer sve što treba jest pridržavati se na neko vrijeme mjera poput nošenja maski i držanja distance. Nismo valjda postali toliko uskogrudni i sebični da nam nije stalo za druge, ranjivije?
Dobro si sve to sročio Ivice. Potpisujem.