Subota 9. veljače
‘Istinski antifašisti’ na ekranu – gasi to!
U povodu napisa o izlasku knjige “Povijest Golog otoka” Martina Previšića sjetio sam se osobe koja mi je bila vrlo bliska rodbina a upamtili smo je i po jednom televizijskom Dnevniku iz davnih šezdesetih godina. Dakle, emisija počinje, u prvoj slici na ekranu, što je bilo redovito, pojavljuje se Tito. Lik iz uspomene poskoči i uzviknu: “Gasi to!” Prestrašeno, jedno dijete uglasi televizor, a on izgovori: “Zločinac!” Dugo je, kao partizanski prvoborac, bio odan Titu i Staljinu, sve dok zbog jedne nevine rečenice (“Ne razumijem ovo što se događa”) nije uhićen i odveden na Goli otok, s kojega se obitelji koja uopće nije znala što je s njim, prvi put javio nakon šest mjeseci. Kao i drugi preživjeli, nerado je pričao o logoru, o tom mučilištu jedinstvenom u svijetu, u kojem su “svi tučeni i svi tukli druge”, i u kojem je, osim što su ubijani, u zatočenicima “ubijen čovjek”. Slovenski pisac Žarko Petan u zabavnoj knjizi “Veseli diktator” napisao je otprilike kako se Tito zbog svoje taštine, svojih žena i cigara nije skanjivao međusobno zakrviti, hapsiti i ubijati ni cijele narode i “narode u narodima”. Kad se danas “istinski antifašisti” pojave na TV-u – gasi to!
Nedjelja 10. veljače
Hrvatska ne treba ni u jednu regionalnu ligu
S pravom je osuđen napad na beogradske vaterpoliste u Splitu, ali po običaju bilo je i pretjerivanja – pomislilo bi se kako je taj incident hrvatska posebnost po kojoj smo u civiliziranom svijetu iznimni. Bilo je i vrlo samoponižavajućih, bratstvo-jedinstvenih poruka braći Srbima. Prvo, mislim da ni u jednoj sportskoj regionalnoj ligi Hrvatska ne bi trebala sudjelovati jer su rizične, jer oživljavaju uspomene na agresore s kojima smo bili u zajedničkoj državi i koji na agresivnosti i neprijateljstvu i danas ustrajavaju, i jer ima dovoljno nacionalnih i eurospkih natjecanja. I drugo, događaj u Splitu hrvatska je inačica toga “patriotizma” u zemljama bivše države. Evo nekih naslova nad vijestima koje su posljednjih desetak godina stizale iz Srbije: “Hrvatski navijači napadnuti kamenjem i sjekirama kod Novog Sada: Bilo je užasno. Mislila sam da sam gotova”, “20 tisuća ljudi u Beogradu izviždalo hrvatsku himnu”, “Navijači u Srbiji zapalili hrvatsku zastavu i vrijeđali Prosinečkog”, “Hrvat na žestokom udaru grobara... ‘Skoro su mi oko iskopali’”, Beograd: “Grupa srpskih navijača pokušala doći do Hrvata, na ulici se skandiralo ‘ustaške p....’”
Ponedjeljak 11. veljače
Hrvatska zbog EU potiče krvoproliće u Venezueli
Ipak se javio netko od autoriteta, netko uvjerljiv! Bivši španjolski sudac Baltasar Garzón – koji je 2010. bio vanjski savjetnik Haaškog suda, zatim organizacije američkih zemalja OAE za potporu mirovnom procesu u Kolumbiji, a po njegovu nalogu u Londonu je u uhićen Augusto Pinochet – pozvao je međunarodnu zajednicu da ne potiče sukob u Venezueli te da slijedi Ujedinjene narode, jer Juan Guaidó nije legitimni predsjednik te južnoameričke zemlje. Predsjednik venezuelskog parlamenta Guaidó proglasio se privremenim predsjednikom a priznao ga je Trump te 21 zemlja EU (i Hrvatska) te Kanada i neke latinskoameričke države. To priznanje, tvrdi španjolski sudac, “nema nikakvog pravnog značenja” ni “zakonskog temelja”. Garzon kaže: “Oporba može preispitivati predsjedništvo Madura, no ono je apsolutno legitimno, on predstavlja državu Venezuelu te bira njezine predstavnike u svijetu“. Hrvatska je imala priliku pokazati svoju suverenost, osjećaj za načela te ne slijediti EU i Ameriku i ne upletati se u unutrašnje poslove jedne države, i to protupravno i protuzakonito. Ali i kad je riječ o poticanju mogućeg krvoprolića u Venezueli, sluganska hvatska vlast vjerna je gazdama u Bruxellesu. Koji su devedesetih poticali i ravnodušno promatrali i krvoproliće u Hrvatskoj!
Utorak 12. veljače
Tajani je samo, kao i svi, posegnuo za radodajkom
Predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani postupio je kao Talijani u II. svjetskom ratu. Pošto je na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve fojbi uzviknuo “Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija”, izrazio je žaljenje ako je njegova izjava pogrešno shvaćena. Reče kako je govorio o prošlosti, “o talijanskoj Istri i Dalmaciji, ali to nipošto ne znači prisvajanje teritorija, govorili smo o Talijanima, njihovim unucima i sinovima koji su bili prisutni na toj ceremoniji”. Dakle, kao nekad Italija ušao je “u rat” kao fašist, a poslije se povukao i istaknuo prijateljstvo s Hrvatima i Slovencima te privrženost Europskoj uniji, pa, metaforički govoreći, neće biti ubijen i obješen naglavce kao Mussolini. Mediji su pak primijetili kako je riječ o prijatelju HDZ-a i Plenkovića koji se hvalio “podrškom talijanskog kolege” na izborima i nazivao ga “osobnim prijateljem”. Bit će da je u tom prijateljstvu Talijan osjetio da je Hrvatska još uvijek radodajka, pa ako su u vrijeme prethodnih vlasti profiteri iz inozemstva budzašto pokupovali hrvatska nacionalna bogatstva, instinktivno je posegnuo za Istrom i Dalmacijom. Niti je sam takav u Italiji niti je to Talijanima prvi put.
Video - Plenković komentirao Tajanijeve izjave
Srijeda 13. veljače
Makropokazatelji za prazne novčanike
Čitam danas u jednom dnevnom listu naslov “Neugodan obrat – hrvatsko gospodarstvo doživjelo pad nezabilježen još od 2014. godine”, te u “Večernjaku” također dramatičan naslov “Hrvatska je slaba, a stiže nova kriza”. O slaboj Hrvatskoj pišu mediji, novinari, gotovo svi komentatori i kolumnisti, tako govore hrvatske statistike i statistike EU, ali vlast ima odgovor: Imamo dobre makroekonomske pokazatelje! Odgovor koji se svako malo ponavlja, a ministar financija fra Zdravko Marić potkrepljuje ga podacima o rastu BDP-a, smanjenju javnog duga i drugim srećama izraženim milijardama koje su bešćutni cinizam prema praznim novčanicima građana. Neće Banske dvore pokolebati ni upozorenja Ekonomskog instituta na pad proizvodnje iz spomenutog naslova od čak 6,7 posto u prosincu prošle godine, a na nepovoljan razvoj upućuje pad na najnižu razinu indeksa CEIZ od 2014. godine, indeksa koji pokazuje poslovne prilike u zemlji. Ali što su sve te činjenice prema Plenkovićevu “makro”!? I doista, kad premijera vidite na televiziji, djeluje kao makropojava kojoj i priliče samo makropokazatelji. Malo koja zemlja ima tako stasitog i zgodnog premijera.
Četvrtak 14. veljače
Krojač zna kakva se odjeća šije za korotu
Iz središnjice HDZ-a određenom broju članova stranke poslana je na potpis izjava po kojoj nigdje pa ni na policiji ili sudu ne smiju otkrivati stranačke informacije prije nego što za to dobiju dopuštenje stranke. Bude li ih zakon prisiljavao da kažu neku povjerljivu informaciju “bez odgode će o tome pisanim putem izvijestiti stranačka tijela te je neće dijeliti bez njihove prethodne pismene dozvole”. Vodstvo HDZ-a izjavu je proglasilo ništavnom i kao krivca označilo tvrtku Apicura Business Intelligence koja je i preuzela odgovornost. Nevjerojatno je da u središnjici nisu znali što šalju članstvu i da ta tvrtka u pripremi izjave nije surađivala s HDZ-om. Ili, ako ne to, zacijelo je prema stanju u stranci i društvu znala kakva se izjava od nje očekuje. Krojač zna kakvu će odjeću sašiti za korotu. A članstvo HDZ-a spremno je za korotu nakon smrti svojih osobnosti i slobode koja bi imalo mogla biti u nesuglasju s vodstvom stranke, točnije s – vođom. I u bivšoj su državi sudovi i policija bili podložni Savezu komunista. A i sjećamo se one Titove rečenice na tzv. bombaškom procesu “Ne priznajem buržoaski sud jer se smatram odgovornim samo svojoj komunističkoj partiji!”
Petak 15. veljače
‘Ispovijed’ miljenika Carle del Ponte
Čitam “ispovijed” Hide Biščevića. Nekoliko mjeseci prije svoje smrti Tuđman ga je na Brijunima pitao: “Hido, kome da ostavim Hrvatsku?” Bit će da mu je poznati novinar i diplomat spomenuo Sanadera, kojeg i danas jako hvali: “Ne mogu se pridružiti brojnima koji su preko noći okrenuli kapute iako im je po džepovima još ostalo štošta. Ostat ću pri ocjeni da je Sanader odigrao veliku ulogu u hrvatskoj politici...” Najočitije kaput je okrenuo Sanader, koji je kao oporbenjak gromovito branio hrvatske generale i kojemu Sanader na vlasti nije sličio. A da mu ne sliči, brinuo se i Biščević, koji je uz Mladena Bajića bio glavni provoditelj “akcijskog plana” za uhićenje Gotovine, plana zbog kojeg se Carla del Ponte rastapala od radosti te je ocijenila da Hrvatska “potpuno surađuje s Haaškim sudom”, što joj je bilo presudno na putu u EU. Taj plan trebao je “senzibilizirati” javnost tako da se smanji masovna potpora Gotovini dok bi ga mediji tebali prestati prikazivati kao heroja. U jednoj emisiji HTV-a na pitanje “Gotovina ili EU?” za Gotovinu se opredijelilo 93 posto gledatelja, a protiv su bili Sanader, Bajić, Biščević i još neki miljenici Carle del Ponte kojima je Tuđman ostavio Hrvatsku.
...onima koji će je opljačkati, uništiti, raseliti i na kraju prodati u bescjenje. ....na tome se uspješno radi.