Branko Grčić, potpredsjednik Vlade, sigurno je čovjek o čijim će idejama, prosudbama, mjerama i radu ponajviše ovisiti šansa za gospodarski oporavak. Na što je to bacio karte?
:: Ima li temelja za optimizam u 2014. godini?
Tri su ključna stupa na kojima inzistiramo. Prvo je fiskalna konsolidacija i uvođenje reda u javne financije. Drugi su stup reforme, i strukturne i reforme u javnom sektoru. Treći su stup strategije, naravno, investicije kao ključna komponenta nužna za rast. Sva tri stupa trebala bi biti osnova gospodarskog oporavka. Otprilike prije mjesec dana predstavili smo smjernice fiskalne politike za trogodišnje razdoblje. Vrlo transparentno prikazali smo sve troškove; i one koje postoje i koje tek očekujemo. Možda je početni efekt bio stvaranje slike o poprilično velikom deficitu. Međutim, kad smo prije nekoliko dana dobili podatke Eurostata o stvarnom deficitu, onda se vidjelo od čega smo krenuli. Krenuli smo od 7,8 posto deficita u 2011. godini. U 2012. godini uspjeli smo ga reducirati na pet posto BDP-a, a to je velik pomak. U 2013. deficit će ostati na razini 2012. godine ili će možda biti na malo višoj razini, a izvjesno je da kreće europska procedura prekomjernog deficita prema kojoj ćemo deficit morati svesti na najviše tri posto udjela u BDP-u. Reforme tome moraju pridonijeti. Rashodnu stranu više nemamo gdje dirati, moramo provesti ozbiljne reformske mjere u zdravstvu, obrazovanju, mirovinskom sustavu i socijali. Tu su i kratkoročne mjere koje bi već u 2014. trebale imati konkretne učinke na proračun, ali i dugoročne koje trebaju stabilizirati rashodnu stranu proračuna.
Treća su ključna komponenta mjere za gospodarski rast. U fokusu su investicije, a da bi se investicije dogodile, morate jačati poslovnu klimu, osigurati novac i probuditi optimizam te pozitivna očekivanja. Taj treći paket nešto je na čemu trenutačno radimo za iduću godinu. Nadam se da ću s ministrima gospodarskih resora i indirektno vezanih resora uspjeti završiti taj posao do donošenja proračuna za sljedeću godinu. To što radimo nazvali smo matricom konvergencije.
:: Što znači matrica konvergencije?
Misli se na konvergencijski plan u dijelu ekonomskog programa koji ćemo morati izraditi za EK do proljeća. Ekonomski program sastoji se od Nacionalnog plana reformi (NRP), a drugi je konvergencijski plan – plan za gospodarski oporavak i rast. NRP je dobio obrise usvajanjem reformskih mjera, a sada radimo na inventuri programa i mjera za gospodarski oporavak, tj. na matrici konvergencije. Radi se o postojećim ili novim mjerama s kojima različita ministarstva direktno ili indirektno podupiru gospodarstvo. Primjerice, kod Ministarstva financija nabrojene su sve mjere na prihodnoj strani kao što je oslobađanje od plaćanja poreza na dobit ili oslobađanje plaćanja dijela zdravstvenih doprinosa. Tu je, dakle, sve ono što je već ugrađeno u naš sustav. Što se tiče paketa mjera na rashodnoj strani, prioritetan je dio različitih poticaja gospodarstvu kroz različite programe; od poticaja malom poduzetništvu i obrtima, preko projekata regionalnog razvoja do poticaja industriji, poljoprivredi, turizmu i drugim sektorima. Tu su i instrumenti poput FGS-ova, programi i garancijske sheme HBOR-a i HAMAG-INVESTA. Cilj je na jednom mjestu imati pregled svih instrumenata koje imamo na raspolaganju te iskazati snagu tih instrumenata u novcu koji se direktno ili indirektno ulijeva u gospodarstvo. Tu su i druge mjere poput predstečajnih nagodbi o kojima ovisi očuvanje postojećih radnih mjesta. Prikazali smo i velik potencijal alternativnih izvora financiranja poput povoljnijih kredita međunarodnih institucija i fondova EU. Neki dan moglo se čuti da bi nam u 2014. godini moglo biti na raspolaganju 1,3 milijardi eura kroz EBRD, EIB i Svjetsku banku, što za reforme, što za poticaje malom gospodarstvu, što za sufinanciranje projekata baziranih na fondovima EU. To je golem potencijal koji moramo iskoristiti. To su dostupni i jeftiniji krediti.
U matrici se referiramo na ključne ciljeve EU. Jedan o je d ključnih povećanje dostupnosti kapitala. Namjera je olakšati poduzetnicima pristup novcu. Drugo veliko područje interesa EK jest istraživanje i razvoj. Cilj je dati što veći poticaj istraživanjima za dizanje konkurentnosti. Tu smo pripremili određene programe u Ministarstvu znanosti, ali i u ministarstvima gospodarstva i malog poduzetništva. Treće su bitno područje infrastrukturni projekti. Radi se o javnim investicijama koje bi posebno trebale probuditi gospodarstvo. Inzistiramo da u strukturi investicija one javne budu zastupljenije zato što su privatne pale, tj. miruju. Uloga je države biti stabilizator. Država će svojim ulaganjima probuditi građevinarstvo i vezanu industriju. Neki kažu da bismo trebali preuzeti keynesijanski pristup. Da, on je dijelom ugrađen u našoj strategiji upravo kroz javne projekte. U ovom trenutku imamo oko 20 milijardi kuna javnih investicija, a privatne su oko 50 milijardi. Nekada je bio omjer 25 prema 70 milijardi. Znači, javne su investicije bitno manje pale nego privatne. Zapravo je ključni problem pad privatnih investicija, a tu leži i ključ oporavka. Kad privatne investicije počnu rasti, otvorit će se prostor za smanjenje javne potrošnje i u dijelu javnih investicija.
:: O kojim investicijama govorite?
U prvom dijelu godine digli smo javne investicije 30 posto. Najviše ih je u Hrvatskim vodama. U Hrvatskim cestama puno se radi na poboljšanju kvalitete postojećih cesta, ali i gradnji nekih dionica čija je realizacija usporila zbog krize: autocesta prema Pločama, granici s BiH, tu je obilaznica Dugopolje – Split, cesta prema Kaštelima, tuneli na obilaznici prema Omišu, tu je nastavak dionice prema Sisku, nastavlja se gradnja ipsilona prema Bjelovaru i Koprivnici, mosta na Dravi... Radi se o mnogo projekata. Najviše novih projekata događa se na željeznicama i tako će biti idućih godina. Tu očekujemo bum. Koridori 5b i 10, Rijeka – Botovo te pruga od granice sa Slovenijom prema Srbiji projekti su teški više od tri milijarde eura! Govorimo o 25 milijardi kuna investicija u idućih 7-8 godina. Golema investicija i većinom financirana iz fondova EU.
:: Što je s ulaganjima u energetiku?
Kao što vidite, Plomin C vrlo je izvjestan. Ono što moramo pričekati jest iskaz obvezujućeg interesa prijavljenih investitora. Ono što smo sada promovirali u Londonu plinska je elektrana u Osijeku i gomila projekata u obnovljivim izvorima.
Trenutačno najveći pokrenut projekt jest dionica pruge na koridoru 5b Dugo Selo – Križevci vrijedna 220 milijuna eura. To je projekt koji će biti sufinanciran iz fondova EU te nam osigurava dobar start u apsorpciji novca EU. Tu su još dva projekta od 140 milijuna eura iz fondova EU: vodoopskrbni sustav Osijeka i vodoopskrbni sustav Poreča. Odobrila ih je Komisija, a natječaji kreću do kraja godine. Uz male grantove računam da ćemo imati ugovoreno oko 500 milijuna eura u idućih 4-5 mjeseci iz fondova EU. Uvjeren sam da ćemo dokazati da priča kako ćemo biti neto uplatitelji u proračun EU nije točna. Sada radimo s predstavnicima Komisije na reakreditaciji institucija za upravljanje strukturnim fondovima. U pitanju su dozvole za rad, certifikati... Komisija upravo radi pregled i čim naprave reviziju, mi bismo mogli povući avans od 150 milijuna eura. I bez toga bismo bili 15-ak milijuna eura u plusu do kraja godine, a s tim čak 165 milijuna eura.
Imamo IPA-u koju povlačimo cijele godine, imamo direktne potpore proračunu 75 milijuna eura, imamo 40 milijuna tzv. Schengen facilityja... Dakle, ja sam siguran da završavamo godinu u plusu. A ako avans ne legne na račun u prosincu, leći će u siječnju pa će plus u 2014. biti viši za 150 milijuna eura. U 2014. planiramo plus od 160 milijuna, a mogao bi, dakle, biti i viši od 300 milijuna eura.
:: Sada kad su vam se slegli dojmovi iz Londona, kakvi su dalje planovi, mislite li da morate požuriti obići sve dijelove svijeta?
Bio sam jedan od onih koji su pokušali smiriti tenzije oko tog Londona. Ništa spektakularno, ali izuzetno korisno za Hrvatsku. Išli smo u London s ciljem jačanja hrvatskog imidža. Morali smo biti ozbiljni, ponuditi konkretne projekte te uvjeriti više od 200 ljudi da se u Hrvatskoj događaju ozbiljne promjene. Ništa se ne može postići u jednom danu, ali kroz follow up aktivnosti i razvoj suradnje može se puno postići u animaciji investitora. Mnogi od njih, doznali smo u kuloarskim razgovorima, prikriveno ili neprikriveno već su tu, u Hrvatskoj. Preko odvjetničkih ureda ili agencija oni istražuju tržište i mogućnosti.
:: Kamo ćete dalje? U Aziju?
Ne, mislim da se mi prvo trebamo okrenuti zemljama koje su se već dokazale kao investitori u Hrvatskoj. To su Njemačka, Italija, Austrija. U Beču smo već bili, ali radilo se o manjem skupu koji nije bio toliko medijski popraćen. Paralelno s tim Agencija za investicije s manjim timom neki je dan odradila Dublin, sljedeći su tjedan u Zürichu, a u planu su im Češka i Poljska.
Najveći interes u bilateralnim razgovorima koje smo u Londonu vodili do kasne večeri s fondovima i predstavnicima banaka bio je za monetizaciju autocesta. Moglo bi se reći da je to bio glavni naglasak skupa u Londonu.
:: Očekujete da bi neobvezujuće ponude za autoceste sredinom studenog mogle biti vrlo kvalitetne?
To je bilo ispitivanje terena. Posebno su potencijalni partneri inzistirali na transparentnosti procesa. To je ono na što Vlada stavlja najveći naglasak. Interes nam je da se taj posao odradi na vrhunskoj profesionalnoj razini te da tim projektom osiguramo Hrvatskoj, gospodarstvu i državi prostor za disanje. Monetizacijom autocesta možemo bitno popraviti fiskalnu situaciju, možemo smanjiti javni dug i rasteretiti državu tekućeg troška kamata između 800 milijuna do milijardu kuna godišnje što je proizašlo iz kredita godinama uzimanih za gradnju autocesta. Te kredite dosad nismo otplaćivali, nego smo ih samo reprogramirali.
:: Znači, novac od koncesije iskoristit ćete za vraćanje kredita?
U najvećem dijelu novac bi trebao ići za vraćanje nepovoljnih kredita, a u jednom manjem dijelu i za realizaciju tekućih projekata u cestogradnji.
:: U kojoj će se mjeri onda novac od koncesije za autoceste odraziti na smanjivanje fiskalnog deficita?
Definitivno će tri ili više milijardi eura živog novca bitno poboljšati našu fiskalnu poziciju jer će smanjiti tekući deficit za oko milijardu kuna te će znatno smanjiti postotak javnog duga u odnosu na BDP. Sa 185-190 milijardi kuna javni dug pao bi na 165-170 milijardi. I to je vrlo velik pomak. Dobivate malo prostora za disanje dok svim ovim drugim mjerama o kojima sam govorio ne pokrenete gospodarstvo. Rješenje svih rješenja na kraju je samo jedno – osigurati gospodarski rast. Možemo se ovako mučiti s rashodnom stranom proračuna i gledati gdje uštipnuti, ali to samo znači da će spirala krize ići prema dolje.
:: Prihodnu stranu nećete rješavati višim PDV-om?
Ne. Govorim o potrebi jačanja gospodarstva. Ako realiziramo realni rast od 1,5 posto u 2014. plus inflacija od 2-2,5 posto, onda govorimo o nominalnom rastu 3,5-4 posto prihodne strane proračuna. Sve dok to ne osiguramo, imat ćemo ovakvo mučenje s rashodnom stranom da bismo održali deficit pod kontrolom.
:: Vidite li ipak u sljedećoj godini prostora za rezove na rashodnoj strani? Ima li prostora za znatne uštede?
Jako teško. Mene najviše brine to što ćemo u idućem proračunu vjerojatno morati dijelom dirati i u javne investicije, dakle u kapitalna ulaganja. Sada ulazimo u fazu kada ćemo kao većina novih članica EU kapitalna ulaganja u Hrvatskoj morati preorijentirati na financiranje iz fondova EU, a domaća sredstva, koja su do sada bila dominantna, smanjiti te s ostatkom sufinancirati tzv. EU projekte. To mora biti strategija Vlade. Na tome ćemo inzistirati. Ove reforme u zdravstvenom, mirovinskom i obrazovnom sustavu sigurno će donijeti neke uštede, ali one neće biti dovoljne za eliminaciju deficita. Nema eliminacije deficita uz puko bavljenje rashodnom stranom proračuna. To je poanta.
:: Osjeća li se po vama duh orbanizma u Hrvatskoj?
Ne.
:: Ni kroz svađe s bankama, izjave ministra Linića i premijera na tu temu? Mađarska je zbog sličnih stvari imala problema s percepcijom međunarodne investicijske zajednice.
Da, Mađarska je u nekim stvarima bila dosta radikalna. Ali mi se krećemo u prihvatljivim okvirima u smislu izgradnje održivih odnosa na principu pravednosti i reda. U godinama iza nas bilo je puno situacija u kojima se ponašanje banaka svodilo na ponašanje monopolista. Diktirali su uvjete koji su bili dosta nepovoljni. Tada nije bilo snage ni dovoljno političke volje da se to ponašanje dovede u pravednije okvire. Posebno mislim na divljanje kamata, na njihovu promjenjivost i posljedično veliku nesigurnost građana i poduzeća. Dobro je dok je dobro svima i dok gospodarstvo ide naprijed, kad je visoka zaposlenost. Ali, kad je nastupila kriza 2008. godine i kad se sustav počeo drmati, vidjelo se koliko su mnoge društvene skupine izložene riziku. Čak i banke se slažu da su u dobrim godinama jako dobro zarađivale. I usred krize imale su popriličnu dobit. Nisu snosile teret krize u mjeri u kojoj je to zadesilo ostale sektore gospodarstva i građane. Zar ne?
:: Sad se procjenjuje da će banke završiti godinu na razini sustava s nula kuna dobiti. To bi mogao postati sistemski problem.
Uvijek pokušavam objektivno sagledati stvari i tražim dobru mjeru, uspostavu održivog sustava, ravnotežu. Zato se zalažem da se za sve mjere koje Vlada donosi simuliraju učinci. Mjere trebaju biti takve da ne ugroze tržišne odnose i konkurenciju, odnosno stabilnost sustava, ali i da osiguraju red u sustavu i eliminiraju mogućnost zlouporaba. Tako i mjere koje se odnose na bankarski sektor ne smiju ugroziti temeljnu djelatnost banaka o kojoj ovise mnogi drugi u državi, poduzeća i građani. Vlada vodi računa da se nađe nužni balans.
:: Fali li vam Ratko Čačić u Vladi? Očekujete li njegov povratak?
Ne mogu u to ulaziti. To je prije svega pitanje za premijera i Ratkovu stranku HNS. Ne želim ništa prejudicirati niti o tome išta znam. Što se tiče vremena koje smo zajedno proveli u Vladi, mogu reći da Ratko Čačić ima svoj prepoznatljivi stil. Ima puno znanja i praktičnog iskustva. I to je koristio u poslu koji je obavljao kao prvi potpredsjednik Vlade. Nažalost, zadesilo ga je to što ga je zadesilo. On je bio projektno orijentiran. Uhvatio bi se nekoliko projekata te bi ih gurao, činio je sve da projekti zažive. Naslijedio sam ga na poziciji potpredsjednika Vlade za gospodarstvo, ali ne vodim Ministarstvo gospodarstva, nego Ministarstvo regionalnog razvoja te je moja pozicija nešto drugačija. Ja sam orijentiran prema širem, strateškom pristupu i tzv. velikoj slici sustava. Sve svoje napore ulažem da posložim mozaik cjelovitog sustava te da inzistiram na provedbi ona tri ključna stupa Vladine strategije o kojima sam na početku govorio.
Ako netko može zarađivati na našim cestama ,zašto ne može i Hrvatska. Znači li to da je Vlada nesposobna???