Rasprave na političkim tribinama po Europi - videokonferencijskim tribinama, naravno - nose nazive poput ovog koji je u petak sletio u moj elektronički sandučić: je li Kina nova globalna prijetnja? Glavni urednik najtiražnijeg dnevnog lista u Europi, njemačkog Bilda, u svom komentaru kaže da je "koronavirus najveći kineski izvozni proizvod, koji nitko nije želio, ali se ipak proširio diljem svijeta". I pita: "Zašto vaši toksični laboratoriji nisu jednako sigurni kao vaši zatvori za političke zatvorenike?"
Trenutačno nema nikakvih indicija, a kamoli dokaza za mogućnost da je novi koronavirus potekao iz poznatog laboratorija u Wuhanu, a ne s lokalne verzije stočnog sajma, kako se vjeruje, no američke i britanske tajne službe dobile su zadatak da istraže spekulacije o mogućem curenju virusa iz laboratorija. Nema povratka na staro u odnosima s Kinom nakon što prođe ova kriza povezana s koronavirusom, poručuje britanski šef diplomacije i v.d. premijera Dominic Raab. Američki predsjednik Donald Trump uskraćuje financiranje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji jer smatra da su čelnici WHO-a davali pokriće početnom kineskom zataškavanju stvarnih razmjera novog koronavirusa. Mnogi mediji diljem zapadnog svijeta pišu o početku novog, korona-hladnog rata. Sve to vrlo jasno govori da se uslijed globalne pandemije SARS-CoV-2, virusa koji se pojavio i proširio iz kineskog Wuhana, događa veliko globalno preslagivanje odnosa. Kako će to preslagivanje završiti?
Teško je dati jednoznačan odgovor na to pitanje u ovako ranoj fazi. Među ostalim i stoga što svijet svu svoju energiju trenutačno, s punim pravom, ulaže u zaustavljanje širenja epidemije, u obranu ljudskih života, ekonomije, pa i samog društvenog ugovora, a tek poslije će doći vrijeme za usmjeravanje političke i svake druge energije u analizu tko je gdje pogriješio i kako, kako bi se neke lekcije naučile da se greške ne ponove. Ali odgovor će, kad postane jasniji, biti sačinjen od nekoliko pretpostavki. Pokazat će se da su mnogi na zapadu ispali naivci, da ne kažemo "korisni idioti", jer su prenaivno zajašili kineskog zmaja, gledajući samo koristi, a ne i opasnosti od toga. Kao što ovih dana kaže kineski disidentski pisac Ma Jian, demokracije ne mogu očekivati da će bez katastrofalnih posljedica proći njihovo slijepo povezivanje s totalitarnim režimom zemlje takvog značaja i veličine kao što je Kina.
Po njemu, slijepo povjerenje zapada u kineski razvoj pokazuje se kao jedan neuspjeli eksperiment. Nije riječ o povjerenju zapada u kineski komunistički režim, koliko o vjerovanju u ideju da će tržišno otvaranje svijetu potaknuti veću demokratičnost Kine, veće slobode i poštivanje globalnih pravila igre, koja su stvorili Amerikanci i Europljani, dakle Zapad.
To vjerovanje zaista se pokazuje kao naivno jer kineski predsjednik Xi Jinping vlada čvršćom rukom nego ijedan njegov prethodnik od početka ovog zapadno-kineskog eksperimenta. Današnja Kina ostavlja dojam da nije zainteresirana za prihvaćanje zapadnih vrijednosti i pravila, nego je zainteresirana za izvoz svog - manje tržišnog, a više represivno-komunističkog - modela po svijetu.
Politička represija u Kini možda vam se ne čini kao osobit problem koji utječe na vaše živote, ali kad politička represija ušutka kineske liječnike i stručnjake koji uoče pojavu neobičnog novog koronavirusa, kad se oglašavanje uzbune uspori za ključna dva tjedna, onda to ipak jest stvar koja utječe i na svakodnevicu ljudi tisućama kilometara daleko od Wuhana.
Kinezi su griješili u reakciji na pojavu novog koronavirusa. Moguće je, naravno, uzvratiti pitanjem: a tko nije? Jesu, griješile su i Italija, i Europska unija, i Trumpova Amerika. Ali to što su griješili drugi, sljedeći u lancu, ne umanjuje važnost pitanja može li se Kini vjerovati. Odgovor ovisi i o tome što će Kina učiniti dalje, jer ima šansu donekle ispraviti stvari. Dijelom to i čini slanjem pomoći u obliku maski, zaštitne medicinske opreme i respiratora, ali i ta "maskirana diplomacija" izaziva neke opravdane sumnje na zapadu. Globalna pandemija novog koronavirusa otvorila je, među brojnim pitanjima, i pitanje je li autokratska vladavina poput kineske učinkovitija od demokracija na zapadu. Odgovor je kompliciran, ali u traženju odgovora ne treba nasjedati na jeftine zaključke koje nudi nečija propaganda.
Kina je lagala kad nije trebala, prkosi svijetu, dijeli neukusne lekcije. To će joj se obiti o glavu. Njihov uspon je praktički gotov jer su sve zapadne sile napokon shvatile koliko je ranjiv globalni opskrbni lanac, dodajmo još da se Kina počela ponašati kao kolonijalna sila, mislim da će im posljedice biti nesagledive.