Ante Kotromanović, bivši ministar obrane RH s velikim operativnim iskustvom iz Domovinskog rata u svojstvu vojnog analitičara Večernjeg lista analizirao je najnovije informacije iz Ukrajine, a s njim je u emisiji Večernji TV-a razgovarala novinarka Lana Kovačević.
Što se dogodilo u predgrađu Kijeva, u mjestu Buči, prepoznaje li se u tom pokolju potpis čečenskih vojnika koji ratuju za Putina?
Po onome što je dostupno, tu definitivno ima elemenata ratnog zločina. Ljudi koji su nađeni vezani i likvidirani metkom u čelo to je ratni zločin, to su civili. Teško je znati koje su to snage napravili zločin, jesu li to čečenske ili regularne postrojbe ruske armije. To je u ovom trenutku nepoznanica, a mislim i da se nikada neće niti saznati.
Mislim da je to vjerojatno bila osveta za velike gubitke koje je ruska armija imala na tom području u tom gradu. Nekoliko puta je ukrajinska vojska napravila zasjedu i dočekala i uništila dobar dio ruske vojske, oklopna laka vozila, tenkove i tu je poginulo dosta ljudi. Dosta lako se vojnik iz nekog normalnog koda prebaci u brutalni kod i reagira emotivno i napravi stvari koje ne priliče ni njima ni vojsci koju predstavljaju. Tako da uvijek je tanka ta linija između heroja i zločinca.
Ali ipak je riječ o civilima.
Grozna su to ubojstva, bili to ratni zarobljenici ili civili to je za svaku osudu, ali nemamo dovoljno informacija, slušali smo i jednu i drugu stranu, za vjerovati je da je ruska strana počinila te zločine, ali u koje vrijeme i koje postrojbe, mi to ne možemo znati.
Ruska strana kaže da je taj pokolj režija Amerikanaca i NATO-a. Zatražili su između ostalog izvanrednu sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se o tome raspravilo.
To je jedna od besmislenijih teza koje smo čuli ovih dana. Naravno da nije logično da bi ukrajinska vojska likvidirala svoje civile. Ruska vojska se povukla iz tog grada nakon čega je u njega ušla ukrajinska vojska i tamo zatekla ubijene civile, porušene kuće i zgrade. Naravno da ruska strana neće priznati ratne zločine. Ne može tu ništa napraviti ni Međunarodni sud u Haagu zato što niti jedan časnik ruske vojske neće biti izručen međunarodnom sudu. Ja mislim da će se ovi zločini zaboraviti ako dođe do određenog kompromisa između Ukrajine i Rusije. Takvi zločini poput ovog koji će se vjerojatno događati i dalje će biti stavljeni pod tepih.
Što bi članice Vijeća sigurnosti trebale napraviti ako Rusija dođe s tom tezom da su SAD i NATO krivi, kakav bi stav trebale zauzeti?
Mislim da se ništa posebno neće dogoditi. Većina zemalja zapadnog svijeta je osudila agresiju na Ukrajinu, devastiranja, ubojstva na tisuće civila. Ako dođe do rasprave u Vijeću sigurnosti imat ćemo rusku stranu koja će ići s besmislenim tezama koja je ispod nivoa jedne ozbiljne države kao što je Rusija i imat će svojih nekoliko satelita koji će braniti tu tezu. Dio zemalja će biti neutralan kao što je situacija i sada.
Kako bi taj pokolj mogao utjecati na daljnji razvoj događaja?
Kad govorimo o političkim opcijama za budućnost vidjeli smo da smo imali nekoliko faza tih razgovora i da je u jednom trenutku došlo do nekakvih pomaka. Ona najava ruskog vojska da će se usredotočiti samo na istočni Donbas se dogodila. Ali ne sama po sebi, nego zato jer zato jer nisu mogli napraviti ništa kod Kijeva i shvatili su da su precijenili svoje snage, a podcijenili ukrajinsku vojsku. Jedna od točaka razgovora će biti i ti ratni zločini, ali ako dođe do pravog dogovora i kompromisa mislim da će se to staviti pod tepih i zaboraviti.
U vojnom smislu to može ogorčiti ukrajinsku javnost koja je ionako istraumatizirana i može dio borbene spremnosti i morala kod ukrajinskih vojnika podići na veći nivo. Ljudi koji ostaju u gradovima na prvoj crti bojišnice i koji se nalaze u okruženju ruske armije, ti ljudi koji to brane znaju da ako se slomi otpor da će poruka koju su dobili iz Bučine biti obrazac i za druge gradove.
Vjerujete li da je ruska armija službeno odustala od opsade Kijeva?
Mislim da da. Oni su potpuno pogriješili u tom svom planiranju, precijenili su svoje snage. Došli su u Ukrajinu s malim snagama, a imali su tri glavna smjera napada gdje jednostavno nisu mogli postići taj napor pa su zapeli na sva tri fronta. Shvatili su da je Kijev velik grad i da ga je nemoguće osvojiti. U redefiniranju ciljeva, kako su oni to nazvali, povukli su dio ljudi i prebacuju ih na područje istočne Ukrajine i južno.
To ukrajinskim snagama omogućava da izvuku dobar dio svojih snaga koje su bile u obrani, također da ojačaju frontove na istoku i jugu i drže čvrsto obranu koliko je to god moguće u ovom trenutku jer moramo očekivati i dalje nalete ruske armije na ciljeve koji su si definirali, a tu su pokrajine Donbas i Lugansk.
Ukrajinska vojska mora snažno jačati svoju obranu. Mi smo vidjeli da ruski napadi nisu prestali, oni će i dalje raketirati područja oko Kijeva, Odese, Harkiva i neće stati. Iz ovog rata svi žele izaći kao pobjednici. Do sada niti jedna strana nije pobjednik, zato jer ukrajinska vojska ne može izbaciti ruske vojnike sa svog teritorija, a Rusi ne mogu ostvariti i nisu ostvarili onaj svoj prvi cilj, svrgavanje političkog vodstva i razbijanje ukrajinske vojske i postavljanje marionetske vlasti u Kijevu.
Vrlo je bitna i ta prva pomoć koju Zapad mora pružati i osigurati ukrajinskim vojnicima dovoljno materijala za borbu. I najave oko slanja oklopnih vozila i teškog topništva, to je vrlo dobro i to će značajno ojačati ukrajinsku vojsku, pogotovo u Donbasu. Ako oni tu uspiju zadržati te linije i zadržati ruske snage to će biti ipak jedan veliki korak pobjedi.
Spomenuli ste Harkiv i Odesu, one su izvan Donbasa i izvan tog deklariranog ruskog novog cilja, kako tu napreduje situacija na terenu?
Vidjeli smo da se povlače iz nekoliko manjih gradova na sjeveru, ali i dalje su nastavili s pritiskom i opsadom Harkiva iako manjim intenzitetom napada, ne napadaju pješačkim snagama nego dalekometnim raketnim topništvom. Ruske snage žele vezati ukrajinske snage na tom prostoru i ne dozvoliti veliko regrupiranje snaga Ukrajinaca. Iako Ukrajinci u svojoj dubini imaju dovoljno snaga koje će prebaciti i pojačati obranu istočnih regija i juga. Tu možemo očekivati ne previše napora od strane Rusa prema prodoru prema Kijevu, ali možemo očekivati grčevitu borbu Ukrajinaca na onim prostorima na kojim jesu.
Sama Odesa je potpuno drugi prostor na ukrajinskom jugu, to je milijunski grad u kojem živi jako puno Židova. Vidjeli smo po prvi puta da su Izraelci zbog toga i javno osudili rusku agresiju u Ukrajini. Ne očekujem previše vojnih aktivnosti dolje osim povremenog raketiranja gdje udaraju na važna postrojenja u Odesi, vojna, energetska i ostala koja će oslabiti samu obranu Odese. Ovog trenutka Rusi su predaleko fizički od same Odese, nisu se uspjeli probiti. Iako vidjeli smo u Moldaviji da se situacija komplicira, vidimo tamo da Rusi pokušavaju mobilizirati dio moldavskih vojnika i pripremiti ih za pritisak prema Odesi ili za pravi sukob koji je moguć. Nismo još čuli da su ruske snage odustale od Odese tako da će oni vjerojatno nešto pokušati napraviti. S druge strane Odesa je dobro branjen grad i oni su bili u stanju u 40 dana dobro pripremiti obranu grada. Pravo čudo bi bilo za sve nas koji pratimo stanje u Ukrajini da oni nisu napravili nekoliko linija obrane koje Rusi teško mogu probiti s ovim snagama.
Po nekim informacijama Odesa je bolje utvrđena od Kijeva od kojeg Rusi odustaju. S druge strane postoji strah da bi Odesu mogla zadesiti opsada po uzoru na Mariupolj.
Odesa je potpuno druga priča, to je puno veći grad od Mariupolja. Ruske snage nemaju taj kapacitet, oni da bi provodili aktivni napad prema Odesi, njima treba nekoliko tjedana da razbiju ovu prednju liniju obrane koja se nalazi ispred Odese. To su sve gradovi i mjesta koji se nalaze ispred Odese i samo da njih probiju i uopće okruže Odesu bi im trebali tjedni i tjedni. Ja jednostavno sumnjam da postoji ta snaga koja se može potući za Odesu na ruskoj strani. U Odesi su s druge strane jako motivirani i vojska i civili. Nije realan ni približno sličan scenarij onom u Mariupolju.
Na posljednjim rusko-ukrajinskim pregovorima napravljeni su sitni pomaci, koliko ovo sve skupa može trajati, gdje smo danas?
Nemoguće je procijeniti da li će doći do nekog kompromisa gdje bi obje strane bile pobjednici, takav kompromis je nemoguć. Ukrajinci su se jasno definirali da su spremni biti neutralna zemlja. Govorilo se o tome da bi se na pokrajine koji su vrući krumpir za sve, Donbas, Lugansk i Krim, stavila neka vrsta moratorija na 15 godina, da se to stanje zamrzne. Te pokrajine su ionako izvan dohvata ukrajinskih zakona i vojske pa smatram da bi to mogla biti neka win-win situacija za sve, ali treba najprije zaustaviti sukobe. Mislim da ih Rusi još neće zaustaviti i da će oni još trajati. Ovisi koliko oni žele još prodrijeti u Ukrajinu i zahvatiti tog prostora. Ono to smo čuli je ta jedna rečenica da će se fokusirati na ciljeve u istočnom Donbasu. Snage koje se sada povlače s drugih frontova i tu se dolaze koncentrirati će na tom području vjerojatno razbiti ukrajinsku vojsku i odbaciti je prema Kijevu ili je potpuno probati uništiti, okružiti i razbiti do kraja. Naravno, to je najgori scenarij za Ukrajince, najbolji za rusku stranu. Hoće li sukob završiti tako brzo, ja ne vjerujem. Mi znamo da imamo dan pobjede koji je vrlo važan datum u ruskoj povijesti. Ruska strana mora imati nešto za pokazati na danu pobjede, da pokažu da su dobra i organizirana vojska iako su po meni izgubili taj imidž dobre i jake vojske. Ne treba ih nikada podcijeniti, ali u ovom ratu se definitivno nisu proslavili.
Kako komentirate napade ukrajinskog predsjednika na sadašnjeg njemačkog kancelara i bivšu kancelarku?
Ne možemo reći da su ni bivša kancelarka ni sadašnji kancelar proruski orijentirani ljudi. Možemo razumjeti ogorčenost predsjednika Ukrajine stanjem u njegovoj zemlji i žrtvama svakodnevnim. Ali on mora pogledati malo i tu svoju stranu i biti svjestan i da u njegovom dvorištu postoji velika doza krivice za sukob koji se dogodio. S druge strane vidjeli smo da je Njemačka, pogotovo sada pod Scholzom, dala značajnu vojnu i humanitarnu pomoć ukrajinskom narodu i vojsci. To su za mene izjave koje ne stoje.
Jedno vrijeme je bilo vrijeme kancelarke Merkel kad je njoj primarna bila jaka gospodarska Njemačka i razvijala je jake gospodarske veze s Rusijom. Ta veza se mjerila u desetinama milijardi eura svake godine izvoza i uvoza. Jedna pozicija je bila tad, a sad je potpuno drugačija situacija, ali ne možemo tvrditi da je njemačko političko vodstvo proruski orijentirano.
VIDEO Pronađeno najmanje 400 tijela civila, raste strah da Buča nije jedina: 'Ovo je doktrina antipartizanskog ratovanja'
Sotonistički govor ruskog patrijarha pun mržnje prema Ukrajincima uzrok je ovih žrtava.Sve ide na njegov račun .