Kasna je večer 15. rujna 2020.. Dragan Kovačević, u to vrijeme još uvijek predsjednik uprave Janafa, zove portu poslovno-stambenog kompleksa Ban centar. Tamo ima stan, koji pokazat će se poslije, ne glasi na njegovo ime. No od portira traži da mu omogući da u garažu parkira vozilo, koje portir nema u svom registru. S obzirom na to da poznaje Kovačevića, portir ga propušta, a ovaj se Toyotom Hilux spušta u garažu. To će se vozilo poslije pokazati vrlo bitnim za Kovačevića. I kobnim. Jer će zbog onog što je u njemu nađeno koji dan nakon što je u rujnu lani uhićen naknadno biti osumnjičen i za pranje novca.
Nije znao za kamere
No Kovačević u tom trenutku ima veće brige. Iz garaže u koju je vozilom ušao u 22.29 sati odlazi do dizala. Penje se do stana na drugom katu. Tamo se kratko zadržava. A onda se u 22.41 vraća u garažu. Sa sobom nosi sportsku torbu i dva ruksaka. Sve to stavlja u vozilo i zaključava ga. Nakon toga tri, četiri minute hoda oko vozila te provjerava je li ono dobro zaključano. Potom zove taksi i odlazi, no sljedeći se dan vraća. Sjeda u Toyotu Hilux i njime se odvozi do kluba u Slovenskoj, a zatim i do jedne kuće u Samoboru. U garaži te kuće ostavlja vozilo, a koji dan poslije, nakon što je uhićen, u tom vozilu policija pronalazi neku poslovnu dokumentaciju. I oko milijun eura u gotovini.
Ono što Kovačević očito nije znao bilo je da su sve što je radio zabilježile nadzorne kamere. A te snimke, po svemu sudeći, sada će biti jedan od bitnih dokaza u novoj istrazi koju je USKOK pokrenuo protiv Kovačevića, poduzetnika Ivana Širića i Ede Seifrieda te Vlade Zorića. Zorić je bio direktor sigurnosti u Janafu i lani je u sklopu afere Janaf uhićen kada i Kovačević, te je kao i on kratko vrijeme bio u istražnom zatvoru. Sada su se obojica vratila u Remetinec, u kojem će im društvo činiti i Širić i Seifried.
Svoj četvorici, na zahtjev USKOK-a, sudac istrage zagrebačkog Županijskog suda danas je odredio jednomjesečni istražni zatvor zbog mogućeg utjecaja na svjedoke. U novopokrenutoj istrazi Kovačević se sada sumnjiči da je kao predsjednik uprave Janafa od ožujka 2012. do 16. rujna 2020. od Zorića zatražio da poduzme sve što je potrebno kako bi poduzetnik Ivan Širić, vlasnik tvrtke Cefis, koja se bavi održavanjem informatičke opreme, dobio poslove s Janafom. A posao je trebao biti osiguran i podizvođačima radova. Kao protuuslugu, Kovačević je od Širića trebao dobiti pokretnine i nekretnine za sebe i svoju obitelj, s tim da je vlasništvo trebalo ostati prikriveno.
Širić je, tvrdi USKOK, dobio poslove s Janafom vrijedne 18,2 milijuna kuna. Kovačević se sumnjiči i da je sličnu stvar napravio od rujna 2018. do srpnja 2020. s Edom Seifriedom, vlasnikom tvrtke M.G.S., koja se bavi proizvodnjom vatrogasnih vozila. Njima je osigurao dobivanje poslova s Janafom vrijednih 15,5 milijuna kuna. Podizvođač u tim poslovima trebao je biti i Širić, koji je Kovačeviću trebao isplatiti 4,1 milijun kuna, na što je Seifried pristao. Kovačević je potom sa Zorićem dogovorio kako da se napravi javna nabava da spomenuti poduzetnici dobiju poslove, što je Zorić i učinio. No natječaj je poništen jer nije sve ispalo kako je Kovačević isplanirao pa ga se sumnjiči da je Zoriću naložio da ga ponovi, što je ovaj i učinio.
>> Afera Janaf: DORH za kriminal sumnjiči više ljudi
Dvojica osumnjičenih poduzetnika na koncu su dobila poslove s Janafom vrijedne 37,5 milijuna kuna, a Kovačević je od njih kao protuuslugu dobio dvije nekretnine u Zagrebu i Splitu, jedno osobno vozilo te dugoročni najam drugog osobnog vozila, sveukupne vrijednosti 2,8 milijuna kuna. Sporni stan u Zagrebu bio je u Ban centru, dok je onaj splitski bio na Žnjanu. Kovačević, a i svi ostali osumnjičenici porekli su to za što ih se sumnjiči, no glave bi ih mogla doći – tehnologija. Jer što tajnim praćenjem i prisluškivanjem, što pregledom sadržaja Kovačevićeva mobitela istražitelji su došli do pravog blaga.
Nađena je tako i komunikacija čak iz 2016. iz koje se može rekonstruirati kako Kovačević razgledava stan u Ban centru, dogovara arhitekticu i dizajnericu, plaća račune za taj stan te ga čak za svotu veću od 1000 eura pokušava iznajmiti diplomatima ili poslovnim ljudima. Kao vlasnik tog stana upisana je Širićeva tvrtka, koja je, prema istražiteljima, trebala poslužiti za prikrivanje stvarnog vlasnika. A to je, prema USKOK-u, Kovačević, koji je u stanu za koji on tvrdi da nije njegov držao milijun eura i poslovnu dokumentaciju.
Automobili za djecu
Iz te poslovne dokumentacije proizlazi i njegova dugogodišnja povezanost sa Širićem, jer su se školovali u isto vrijeme na istom fakultetu, radili u nekim istim tvrtkama, a Širić je i u ime Kovačevića, kako se sumnja, preuzeo i poslovne udjele neke tvrtke. Nadalje, na Širićevu tvrtku glase i dva automobila koja su kupljena za Kovačevićevu djecu. Sa svojom djecom on je izmijenio više SMS-ova u kojima se raspituje jesu li pogledala vozila, koja im se sviđaju, raspravljaju o cijenama, bojama i plaćanju. Na sličan način obavljena je kupnja stana u Splitu, a u svojoj obrani Širić je tvrdio da su oba stana kupljena bez participacije Kovačevića. Tvrdio je da su stanovi kupljeni jer je to dobra investicija, no nije znao reći s kim je potpisao ugovor o kupoprodaji za stan u Zagrebu te ni kako izgleda stan u Splitu, koji je platio 1,1 milijun kuna.
Milijunček u tuđem stanu,a koliko tek onda ima u svojim stanovima?Sigurno pošteno zaradio i uredno porez platio....