Tamo u Rusiji, u dalekom Rostovu, Stipe Pletikosa, naš proslavljeni vratar, ne skida mobitel s uha, vrti hrvatske kanale, prebire po internetu, čeka informacije... Njegov najbolji prijatelj Igor Tudor (35) sjeo je na tradicionalno uzavrelu Hajdukovu klupu. Kreće nova trenerska generacija, Tudor je predvodnik.
– Bio sam u Splitu dva dana, u nedjelju i ponedjeljak. Baš sam Igora prebacio do Poljuda u ponedjeljak ujutro. I eto, taj dan postao je trenerom, a ja sam odletio u Rusiju. Uh, kako velik dan za njega, ali i za mene. Igor će biti veliki dobitak za Hajduk, uvjeren sam u to. Možda sam subjektivan kad je riječ o njemu, prijatelji smo od sedme-osme godine, prošli smo cijeli jedan život u Hajduku. Sretan sam zbog njega, ali i zbog Hajduka – kaže nam Pletikosa.
Besprijekoran nastup
Tudor je 16. travnja proslavio 35. rođendan, njegova karijera je na početku. Sam će vrlo jasno precizirati svoje ambicije.
– Nitko nije sjeo na Hajdukovu klupu da bude potjeran za tri mjeseca. Vjerujem u sebe, vrijeme će pokazati jesam li dorastao Hajdukovim ciljevima – kazao je Tudor u jednom od prvih istupa.
Oni kojima uvijek nešto smeta, kazat će da nema iskustva, da je Hajduk dobio u ruke trener bez velikih spoznaja. Neki drugi ističu da to nije važno, da veliki igrači, a Tudor to u svakom slučaju jest, mogu iz kopački sjesti na trenersku klupu. Tudora sve te priče ne opterećuju.
– Iskustva će mi nedostajati, ali vjerujem da to nije presudno. Važna je baza znanja, važnije su neke karakteristike koje čovjek ima u sebi. Sigurno ću za nekoliko godina biti bolji trener, ali nisam ni sada loš – govori Tudor.
Mora mu se priznati da je početni nastup pred medijima bio sjajan. Besprijekorno odjeven, onako “po talijanski”, nije frazirao već je govorio vrlo konkretno.
– Ne želim duge lopte, preferiram pâs-igru, želim svih deset igrača u obrani i svih deset u napadu, želim igru u oba smjera – naglašavao je Tudor.
Učio je od najvećih, u Juventusu je igrao pod Marcelom Lippijem i Carlom Ancelottijem, vidio je kako radi Fabio Capello, koji ga baš nije volio. Kao igrač bio je baš malo nezgodan tip, onako svojeglav. Ali, treneri su ga morali voljeti, zato što je bio maksimalno profesionalan. Uostalom, bio je jedan od ključnih igrača u dva Juventusova naslova prvaka.
Zanimljive podatke izvukli su Talijani, Tudor je 28. Juventusov bivši igrač od 2000. godine do danas koji je postao trenerom. Broj jedan je Antonio Conte, Tudorov suigrač, koji vraća slavu Juventusu i čiji rad Igor stalno prati. U nekoliko navrata bio je u Torinu, do najsitnijih detalja pratio je Conteov rad. Puno toga Juventusova Tudor će donijeti Hajdukovoj prvoj momčadi. Pletikosa, koji Tudora poznaje u dušu, prisjetio se tih igračkih godina.
– Igor je perfekcionist, uvijek je bio takav, puno pažnje posvećuje detaljima, iza njega je veliko iskustvo rada s trenerskim velikanima. Istina, puno igrača radilo je s velikanima, ali to ne znači da moraju biti veliki treneri. Igor je različit jer ono što je vidio kod trenera zna i može pretočiti u svoj rad. Uostalom, kao igrač uvijek je znao prepoznavati situacije na terenu, radio je to bolje od drugih. To je davalo dodatnu dimenziju njegovoj igračkoj veličini – priča nam Pletikosa o svom najboljem prijatelju.
Kobna misteriozna ozljeda
Zanimljiv životni put imao je Tudor, karijeru mu je uništila ozljeda gležnja, ni danas nije načistu što se dogodilo. Obišao je sve najbolje svjetske liječnike, Juventus nije štedio želeći da se oporavi, ali na kraju se vratio u svoj Hajduk. Nije izdržao, u 30. godini, bilo je ljeto 2008. godine, Tudor je objavio kraj. Još je uvijek njegov odlazak u Juventus jedan od najvećih hrvatskih transfera svih vremena. Nema puno onih koji su izravno iz Hrvatske otišli u tako veliki klub. Boban u Milan, Tudor u Juventus... Kada je odlazio 1998. godine bila je to senzacija, Juveovi su čelnici u Split došli privatnim zrakoplovom, sve je bilo obavijeno velom tajne. Istina, Tudor nije nikada bio posebno popularan u medijima, nije važno što je igrao za veliki Juventus. Takav kakav je bio, novinare nikada nije volio.
– Tek nakon prekida karijere promijenio je svoj stav i mišljenje, bio je to veliki preokret. Za igračkih dana nije ostavljao dojam da će jednog dana biti trener. I danas Igor zna reći da bi neke stvari iz tih igračkih dana drugačije radio. Sjećam se da tada nije puno gledao ni druge utakmice, jednostavno se nije vidio u tom poslu – govori nam Pletikosa.
Odrastao u “Siromašnoj”
U to Tudorovo vrijeme u Hajduku, u tim mladim danima, postojalo je zanimljivo društvo. Tudor, Pletikosa, Ivan Leko, Ivan Jurić, Jurica Vučko... Ta ekipa bila je nerazdvojna, Tudor, koji je kao najbolji igrao i za starije kategorije, upoznao je Leku i Pletikosu s nešto starijima Vučkom i Jurićem. Danas je Jurić u Palermu, pomoćni je trener, vjeruje u svoju prigodu u Serie A, a Vučka je baš Tudor vratio u Poljud i, zajedno s bivšim napadačem Harijem Vukasom, postavio ga za svoga pomoćnika.
O Pletikosi se sve zna, a Leko također još igra. Zapažen je u belgijskom Lokerenu. I njih dvojica će u trenerske vode, Pletikosa je upisao trenersku školu pri Kineziološkom fakultetu, Leko će trenerski put vjerojatno započeti u Belgiji. Posljednji će im se u trenerskim vodama pridružiti Pletikosa. Kako se taj drži između vratnica, vjerojatno će braniti do četrdesete. Društvo je stalno na vezi, tema je uvijek jedna jedina – nogomet. Pletikosa nam priča o svojim razgovorima s Tudorom.
– O nogometu razgovaramo svakodnevno. Znam koliko je u svemu tome, koliko daje u trenerski posao – kaže Pletikosa.
O Tudoru, koji je odrastao u splitskom kvartu nazvanom “Siromašna” u kojem su pretežno živjele radničke obitelji, postoje razni stavovi, svakakva mišljenja. Kao i o svim igračkim velikanima, ima o njemu svakojakih priča. Puno puta vidjeli smo ga na pijesku splitskih Bačvica kako se brižno igra sa sinom i kćeri, nikada nije ostavljao dojam nekakvog bahatog tipa.
Oni koji novog Hajdukova trenera poznaju, opisat će baš takvim. Zapravo je Igor Tudor prilično zatvoren tip do kojeg se teško prodire. Za prijatelje će, kako se kaže, dati i krvi ispod vrata, neprijatelje će samo okrznuti pogledom.
Ivanu Leki ostat će u vječnom sjećanju spačka koju su mu priredili Tudor i Pletikosa. Kad je igrao u Malagi, rodile su mu se blizanke, a Tudor i Pletikosa s još nekim prijateljima odlučili su mu čestitati na poseban način. Tudor je unajmio privatni zrakoplov, veselo društvo poletjelo je u Malagu. Kada su stigli, nazvali su Leku na mobitel i zapjevali mu “nije u šoldima sve”. Leko je slušao pjesmu misleći da se društvo zabavlja u Splitu, a kada je linija prekinuta, čuo je “nije u šoldima sve” ispod svog prozora. Kad ih je vidio, gotovo je pao u nesvijest.
Vučević ga je htio, uprava nije
– Koji ste luđaci – zavapio je Ivan Leko.
– Ma Igor je duša od čovjeka. Nekada za one koji ga ne poznaju izgleda drugačije. To je pogrešna slika o njemu, Igor je predivan. Odnosno, specifičan je tip, kod njega nema sredine, ili ga se voli ili ne voli, s njim ne možeš biti ravnodušan – zaključio je Pletikosa.
U pravu je Pletikosa, sjećamo se intervjua s Tudorom prije dvije godine kada je govorio bez dlake na jeziku. Tada nije bio u Hajduku, bio je duboko razočaran odnosom ljudi iz kluba prema sebi. Kada je Edoardo Reja otišao, a Tudor mu je bio pomoćnik, otišao je i Igor. Goran Vučević ga je, vraćajući se na Hajdukovu klupu, želio za pomoćnika.
Od Vučevića kupio restoran
– Rekli su da ne može, bez bilo kakvog objašnjenja. Tražio sam da me prime na razgovor, nisu htjeli. Hajduk me razočarao i nisam jedini koji tako misli. U ovakvoj situaciji u Hajduku ne bi uspio ni Jose Mourinho. U Hajduku je velika trenerska promenada, igrači ga poštuju tek nekoliko utakmica, jer znaju da će trener, dođu li slabi rezultati, otići. Hajduk je zapravo u upravljačkoj krizi – govorio je ogorčeni Tudor u svibnju 2011. godine kada se još bavio vođenjem restorana Stellon na Bačvicama koji je otkupio baš od Vučevića.
Dvije godine kasnije u Poljudu su neki novi ljudi, društva otprije dvije godine više nema, većina stvari nije se promijenila u odnosu na te dane. Tudor je krenuo na svoj novi put, bit će zanimljivo pratiti razvoj njegove karijere koja bi mogla ići pravim smjerom. Splitski conte iz Siromašne ima sve preduvjete.
