Može li škola biti tek škola ili postoji muška škola i ženska škola? U javnosti se o ovom pitanju razvila prava debata nakon što je lavina pokrenuta na međunarodnoj konferenciji udruge U ime obitelji. I dok se vode sve glasnije rasprave, iza sina Lucije Murgić još je jedan tjedan u školi koju pohađa od rujna i kojom je, kako tvrde njegovi roditelji – prezadovoljan.
Nakon dvije godine u “običnoj” školi, ovaj je trećaš upisan u novootvorenu OŠ Lotrščak. Tamo su ga dočekali isti program, isti način rada, iste zadaće, iste slatke školske brige i problemi, no u klupama oko njega više nema – djevojčica.
Naime, dok traju polemike, dvije zagrebačke osnovne škole već rade po principu odvojenog obrazovanja za djevojčice i dječake. A kako ovaj model funkcionira u praksi, objasnila je Lucija Murgić, predsjednica Roditeljskog instituta za odgoj i obrazovanje (RINO) koji je osnovao OŠ Lotrščak i OŠ Ružičnjak.
– Sve je počelo suradnjom nekoliko obitelji koje su imale slične ideje. Povezali smo se međusobno, ali i s voditeljima sličnih projekata u Europi. Posjetili smo jednospolne škole u Španjolskoj, Poljskoj i Kanadi te smo odlučili preuzeti taj model – objašnjava Murgić te dodaje kako je RINO osnovan 2013., do sada je otvorio vrtić i dvije škole te okuplja stručnjake iz raznih područja.
Riječ je o neprofitnoj ustanovi koja okuplja roditelje, a iako zvuči neobično da upravo oni sami osnivaju škole, tvrde kako je obrazovanje njihove djece njihova odgovornost, ali i pravo. Ružičnjak su otvorili u rujnu prošle godine i trenutačno ga pohađaju 23 učenica od 1. do 3. razreda.
Kurikulum je istovjetan ostalim školama te prati program koji je propisalo Ministarstvo obrazovanja. Na nastavu se dolazi u osam sati, a drže je, kao i inače, učiteljice razredne nastave s dvije predmetne profesorice, za engleski i vjeronauk.
U školu se može doći i ranije jer postoji dežurstvo i prije sedam sati, a nakon nastave slijede ručak i provođenje slobodnog vremena u produženom boravku u kojem se djeca igraju, ali i uče. Na raspolaganju su im i izvannastavne aktivnosti poput dramske grupe, sportskih aktivnosti...
– Škola je drukčija po tome što njeguje osobni pristup djetetu kakav je, uostalom, preporučio UNESCO. Svako dijete ima mentora s ciljem razvijanja njegova punog potencijala – napominje Murgić te kaže da se posebno radi na usvajanju vrlina poput poštovanja, zahvalnosti i samokontrole.
Zato je, među ostalim, osmišljen kodeks oblačenja, pa su tako ove dvije škole među rijetkima s uniformama. OŠ Lotrščak, koju od rujna pohađaju 22 učenika od 1. do 3 razreda, slična je Ružičnjaku, uz razliku što je kod dječaka naglasak stavljen na fizičke aktivnosti.
– Sin nakon dva mjeseca u Lotrščaku s osmijehom ide u školu, voli svoje prijatelje, poštuje učitelja i već je nekoliko puta rekao da ne želi da ga igdje drugdje upišemo – govori ova majka četvero djece te objašnjava kako i ona i suprug shvaćaju razlike u načinu učenja, koncentriranja i prihvaćanja obveza između dječaka i djevojčica pa će svu djecu upisati u jednospolne škole.
Na pitanje postoje li uistinu tolike razlike da je potrebno odvojeno organizirati nastavu, spremno odgovara – apsolutno. Pritom ističe primjer kako je u Poljskoj otvoreno 20-ak takvih škola koje se danas smatraju uzorima drugima jer su njihovi učenici počeli ostvarivati bolje rezultate na državnim natjecanjima i ispitima i postizati bolji akademski uspjeh.
– Možda su takve škole kod nas novost, ali u svijetu one imaju dugu tradiciju te ih ima više od 500 u Njemačkoj, Finskoj, Australiji, Kanadi, SAD-u, Brazilu... Štoviše, 36 od 50 najboljih škola u Velikoj Britaniji su jednospolne, a ima i privatnih i državnih – ističe Lucija Murgić te napominje kako u Roditeljskom institutu ne smatraju da bi sve škole trebale biti jednospolne, ali da bi se roditeljima i djeci u Hrvatskoj, jednako kao i u svijetu, trebala dati mogućnost odabira.
RINO stoga planira otvoriti još škola, a primili su već više upita iz cijele Hrvatske. Također, organizirat će i kongrese s ciljem informiranja javnosti. Napominju kako su svjesni da je riječ o temi koja izaziva polemike, ali da jednospolne škole imaju znanstveno i stručno utemeljenje koje nema veze s ideologijom.
– Razlike između djevojčica i dječaka itekako su vidljive. Počevši od anatomije mozga i njegova funkcioniranja, preko hormona do različitog tempa sazrijevanja. Tu si i dominantni stilovi učenja te različite preferencije.
To u praksi vide i roditelji i učitelji, a postoje i znanstveni dokazi – govori ova liječnica po struci te dodaje da bilo kakvo polemiziranje odražava nepoznavanje tematike. Ističe i kako je dokazano da su djevojčice sklonije podcjenjivanju, pa su u ženskom društvu otvorenije, samopouzdanije te se češće zanimaju za prirodne predmete, matematiku i informatiku bez bojazni da će ih smatrati muškobanjastima.
S druge strane, dječaci se u jednospolnim školama ne moraju uspoređivati s djevojčicama koje ranije sazrijevaju, mirnije su i urednije. U mješovitim ih školama često smatraju “problematičnima” samo zato što im treba više kretanja.
– Na ovaj se način lakše oduprijeti i izazovu pretjerane i prerane seksualizacije te se djeci omogućuje da budu djeca. Manje su opterećena izgledom, a više usmjerena na školu – objašnjava Murgić i napominje da djeci ostaje dovoljno vremena za druženje s prijateljima suprotnog spola te je neopravdana bojazan da će imati problema sa socijalizacijom.
I bilo koja druga negativna kritika je, smatra, neutemeljena. Ipak, unatoč argumentaciji koja dolazi od osnivača jednospolnih škola, kritike ne jenjavaju, a glavni je argument da odvajanje djevojčica i dječaka nije prirodno. U životu nikad neće biti odvojeni, pa ne bi trebali biti ni u školama, tvrde.
– Odvojene su škole prije postojale zbog drukčijih društvenih uvjeta, ali danas više nemaju smisla, osim u slučaju vjerskih razloga – govori Melanija Slaviček koja već 33 godine radi kao dječji psiholog u školi.
Od toga se 22 godine bavi posebnim programom za darovite koji se temelji upravo na zajedništvu i integraciji djece različite dobi, spolova... Dokazano je, tvrdi, da su djeca u takvom okruženju uspješnija. A osim od pojedinih psihologa, kritike dolaze i iz drugih škola, pa čak i iz jedne “muške” koja je to postala “nenamjerno”.
Elektrostrojarsku obrtničku školu u Zagrebu, naime, pohađa 700 učenika i tek 30 učenica. Školi je cilj to promijeniti pa organizira posebna događanja kojima nastoje privući učenice, jer tvrde kako je radna atmosfera bolja u mješovitim razredima.
– Dečki su pred djevojkama čak i pristojniji, a ljubav, ako se i dogodi, treba samo podržati. Sigurno nećemo djeci braniti da se vole. Predrasude trebamo razbijati na svakom koraku, a ne ih stvarati u školama. Ne treba umjetno raditi razlike između djevojčica i dječaka tamo gdje ih nema – govori Anto Delač, ravnatelj škole u kojoj već godinama radi i jednak broj profesora i profesorica baš s ciljem suzbijanja razlika.
>> Bartulica: Ako su ljudi vjernici i porezni obveznici, imaju pravo odlučiti kako će škola izgledati
Škole u kojima su djeca odvojena po spolovima su bedastoća. Kratko i jasno. Svoje dijete nikad ne bih dao u neku takvu školu. No kako živimo u demokraciji, i takve škole treba dozvoliti, ali samo u privatnom sektoru. Pa tko voli, nek izvoli... platiti za to.