Kad su stanovnici mirnog međimurskog sela Vrhovljan u noći na 9. lipnja
krenuli na počinak, nije im bilo ni na kraj pameti da će sljedeće jutro
otkriti misterij kakav taj kraj ne pamti. Bila je to noć uoči punog
mjeseca, oni lakog sna kažu da su u gluho doba noći psi glasno lajali.
Ujutro je 22-godišnji Marko Varšić u polju pšenice nadomak svoje kuće
pronašao čudesnu tvorevinu u žitu. Klasje je poleglo tvoreći tri
pravilna, povezana kruga koja su na tlu ispisivala slovo T.
Tako se fenomen krugova u žitu, tajna koju dosad znanost nije u
potpunosti uspjela objasniti, a koju mnogi pripisuju NLO-ima, pojavio u
Međimurju i postavio Vrhovljan na mape svjetskih ufologa i
zaljubljenika u mistično.
Nadomak granice
Do Vrhovljana, sela nadomak Svetog Martina na Muri, tik uz slovensku
granicu, krenuli smo prošle srijede. Čak i prije nego što smo vidjeli
ploču s imenom mjesta, bili smo sigurni da smo stigli u novu
ufološku meku. Postavljen je improvizirani putokaz, strelica s natpisom
UFO pokazuje na polja koja se prostiru negdje iza niza lijepo uređenih
kuća uz cestu. Za one kojima je engleska kratica slabije razumljiva, za
svaki slučaj, na znaku stoji slika letećeg tanjura.
– Čul sam za krugove. Veliju da izgleda kao da se dio otrgnul od
svemirskog broda i pal na zemlju. Nisam išel pogledat. Imam furt puno
posla, a i rekli su da će popodne opet kiša – tik uz znak, pod
podnevnom žegom, sijeno prevrće znojem obliveni postariji mještanin
Vlado Tomšić.
– Stari, kaj pričaš bedastoće. Delaj! – ušutka ga supruga. Doletjela je
s druge strane ulice gdje je do maloprije razgovarala sa susjedom. Nije
lako seljacima, u Vrhovljane je mogao sletjeti i Enterprise, ali sijeno
je do večeri moralo biti spremljeno na suho.
Probijamo se uskom utabanom stazom kroz zeleno klasje prema krugovima,
mimoilazeći se s grupicom djece koju su starija braća poslala da
mobitelima snime neobične šarotine. Polje pripada mještaninu, no dok je
na radu u Njemačkoj, dao ga je u najam nekom Slovencu. Taj, jadan,
pojma nema da mu usjeve već desetak dana nemilosrdno gaze horde
znatiželjnika i novinari. Pšenica je zasijana u jesen, i sad doseže do
struka. Pravo vrijeme da se u njoj pojave krugovi, kažu znalci. Samo
stotinjak metara od najbližih kuća, u sredini polja, čistina. Očekivali
smo krugove, ali ono što vidimo djeluje razbarušeno i nepravilno, a
klasje nekako izgaženo. Nismo niti sigurni da smo našli pravo mjesto.
– Popnite se na kran! – povikaše domaći koji su novinarima priskrbili i
dizalicu.
Iz visine, slika je jasnija. Na tlu je pravilna formacija – tri kruga
polegle pšenice povezana trakama. Svaki je krug maleni vrtlog, klasje
je polegnuto u smjeru kazaljke na satu. Slika je to kao iz udžbenika i
vrlo nalikuje prvim krugovima u žitu. Pojavili su se 1978. u Engleskoj,
i to u blizini drevnog Stonehengea. Uskoro su diljem Engleske žitna
polja preko noći osvanula s utisnutim uzorkom. Znanstvenici su tapkali
u mraku, no očevici koji su tvrdili da su iznad polja opazili lebdeću
žutu ili crvenu svjetlost ili pak cilindrične oblike dali su krila
teoriji da ih rade izvanzemaljci. Kad se mašta već naveliko otela
kontroli, otrežnjenje je donijelo priznanje dvojice Engleza, Douga
Bowera i Davea Chorleyja. Pokazali su kako su daskama ugazili, a
konopcem premjerili polumjere krugova te tako izradili čudesne
tvorevine.
– Nisu svi lažnjaci – kaže Krešimir Jelavić, znalac transmisijske
meditacije. Ako su pravi, kaže, osjeti se energija. Kažu da neki ljudi
ulaskom u krug osjećaju mučninu. Gotovo posramljeni, promrmljali smo da
mi baš ništa ne osjećamo.
– Gotovo sam sigurna da je pravi. Osjećam promjenu energije, kao neke
žmarce – dodaje Krešina kolegica Mila Željeznjak, ispruživši ruku kao
da hvata vibracije. Kreši i Mili danas je sretan dan, i to im se čita s
lica. Oni vjeruju da su krugovi djelo naše svemirske braće – s
Marsa i Venere. Tako nam se javljaju, ali i pomažu – obnavljaju mrežu
magnetskog polja i ozdravljuju Zemlju. Svaki od tih krugova predstavlja
čakru, vrtlog magnetske energije. Krugovi se šire diljem svijeta,
počevši od Engleske. Kako bi polegli žito, koriste valove visoke
frekvencije, nešto poput onih u mikrovalnoj pećnici, a cijeli je posao
gotov u nekoliko minuta. Mjerenja na mjestima krugova pokazala su da je
radijacija pojačana, a laboratorijska istraživanja da je stanični
sastav žita promijenjen, objašnjava Krešo. Na međimurskom polju jedini
instrument bile su Krešine oči. Kleknuvši, iščupao je klas i promotrio
ga.
Vjetrovite coprnice
– Nije oštećen niti napuknuo. Pogledajte kako je u zadebljanju na
vlati, kojih 10-ak centimetara od tla, savijen – glasila je dijagnoza.
Malu školu pogledom je pratila seljanka sa susjednog polja. Okopavala
je kukuruz, ali je Krešo bio zanimljiviji.
– Po mojemu, to su učinile coprnice – sramežljivo je otkrila Julika
Weiser, nalaktivši se na motiku. Zar u tim krugovima ima natruha
nečastivog?
– Tako smo zvali vjetar koji se ljeti naglo podigne i ponese sijeno.
Prije je toga bilo više, više smo sijena sušili.
Nekako skeptični ljudi ti Vrhovljani. Najviše ih vjeruje u teoriju s
vjetrom ili pijavicama koje se u ljetno doba česte. Bilo je i
maštovitijih odgovora – da su krugovi utisnuti traktorom, da su se noću
po polju natjerivali psi, ili pak da su se u žitu valjale srne. Neki su
pak uvjereni da se porozno tlo urušilo jer je podzemlje ispresijecano
rudničkim oknima, pa je pšenica jednostavno – propala.
– Ne znam što je, ali mislim da to što ljudi tvrde nije. Teško da bi
išta od toga moglo prouzročiti ovako pravilnu formaciju – odmahuje
glavom Nikola Varšić, 22-godišnjak koji je krugove i otkrio. Uzima
metar i razvlači ga. Čarobni broj je pet. Promjer svakog od tri kruga
točno je pet metara, koliko su dugačke i trake koje ih spajaju. Njegov
brat Josip samo je natuknuo da su neke žene tu noć čule kako psi
glasno laju. Pitali smo po selu, ali nismo pronašli te ljude oštrog
sluha. Već pomalo očajni, razočarano zaključujemo da Vrhovljani uopće
nisu impresionirani činjenicom da im je u susjedstvu sletio NLO. A neki
se i ozbiljno šale s nama.
– Da sam znao kakav će cirkus nastati, prije nego što bilo tko dođe,
otišao bih tamo na WC. Vjerojatno bi poslije rekli: Gle, te svemirce
isti su kao i mi – kazao nam je vlasnik vulkanizerske radionice.A onda
nas je iznenadio njegov radnik Zdravko.
– Da, da, bili su svemirci svojim brodom – uvjereno kaže. I prije nego
što se u nama rasplamsala nada da smo ipak pronašli očevica, doda:
– Gume su došli k meni mijenjati.
Dok krećemo prema Zagrebu, oko znaka UFO već je parkirano mnogo
automobila. Teorija će biti koliko i ljudi. Daske, srne,
izvanzemaljci... Možda su Mulder i Scully bili u pravu: Istina je oko
nas.
Radoznalci se zasmrdili
– Bit će još tih krugova. Za koji dan pojavit će se novi – cijelo vrijeme posjeta Vrhovljanu bio je uvjeren Krešimir Jelavić. I imao je pravo. U četvrtak su opaženi novi, ovaj put veći i maštovitiji. Nastali su na polju u obližnjem mjestu Čestljanec, samo nekoliko kilometara od onih prvih. No vlasnik polja odlučio je da po njegovim usjevima neće nitko vršljati. Zalio je polje gnojnicom, tako da su se oni koju su im ipak prišli dobrano zasmrdili. Vrhovljanom se, inače, pronio glas da su slične formacije ovih dana otkrivene i u Sloveniji.
Prelet zrakoplovom
Hoće li Međimurje doživjeti turistički bum, pitaju se mnogi ovih dana. Predsjednik Turističke zajednice Sveti Martin na Muri Branko Polanec zasad je skeptičan. Uostalom, za krugove je doznao tek neki dan. Ipak, u petak je organiziran prelet zrakoplovom pa su se krugovi, ovaj put na dva mjesta, mogli dobro promotriti. – Ne znam za turizam, neće se ti krugovi održati toliko dugo. Ipak, slike ćemo postaviti na našu web stranicu – kazao je Polanec.
Mali Jure prepoznao NLO
Poklopilo se da je večer prije nego što su nastali krugovi u Međimurju, iznad Zagreba primijećen – NLO. Fotografirao ga je Srđan Martinčić, no najzaslužniji za to što je opažen njegov je 9-godišnji sin Jure. – Negdje poslije ručka, oko 18.30, izašli smo na terasu igrati nogomet. Jure je u jednom trenu zastao, pogledao u vis i upitao: Tata, što je ono na nebu? – kaže Srđan. Pogledao je i vidio crni objekt koji velikom brzinom leti prema njima. Otrčao je po fotoaparat, jer si nikad nije mogao oprostiti što jednom, kad je doživio nešto slično, to nije kamerom zabilježio. – Dok sam se vratio, promijenio je smjer i odlazio – objašnjava Srđan. Jure je čuo i buku, no, priznaje Srđan, on nije. Ne vjeruje pretjerano u NLO-e, no za mišljenje je ipak upitao prijatelja, inače pilota u Švicarskoj. Savjetovao mu je da sliku postavi na internetsku stranicu na kojoj se evidentiraju slična opažanja. A Jure je dan poslije, uz isprintane slike NLO-a, postao heroj u školi.
