– Da vi znate kako je to samo pucalo! Pa moja je kuća udaljena 100 metara, a čuli smo pucanje greda kroz zidove. Kada smo prišli kući, to je zavijalo kao da helikopteri lete iznad nas – prepričavala nam je Božica Čižmešija nedjeljno podne, kada je njezinim susjedima Ivanu i Nadi Bosak u Cerju Jesenskom gorjela kuća.
Naložila peć pa otišla
U kući Bosakovih nismo zatekli ni Ivana ni Nadu, a prema priči susjeda, Ivana u vrijeme požara nije bilo kod kuće, dok je Nada stavila drva u peć i otišla iz kuće, i nije je bilo gotovo tri sata. Snažna vatra je kroz neožbukan dimnjak zahvatila drveno krovište, s kojega se proširila i na unutrašnjost kuće.
– Ja sam se baš šetao selom kad sam čuo vatrogasce i da netko viče "Gori, gori!" Kad sam došao, imao sam što vidjeti. Vatra je gutala kuću, a sreća je što nisu eksplodirale plinske boce koje su imali ili da se vatra nije proširila na sva drva koja su ispred. Ili, ne daj Bože, na šumu koja je odmah iz kuće – govorio nam je susjed Vlado Kranjčec dok nas je vodio kroz ostatke kuće Bosakovih. Od susjeda smo doznali da je vlasnik kuće Ivan Bosak posljednjih tjedan dana živio kod sestre u Krapini, dok su po Nadu nakon požara došle djelatnice iz socijalne skrbi. Bosakovi su živjeli zajedno u trošnoj kućici iako su rastavljeni, a oboje su primali socijalnu pomoć.
Socijalna pomoć
– Ma, to vam je takva kuća da smo se bojali da se za jačeg vjetra ne sruši jer je građena kao kula od karata. A drugačije nije moglo ni biti jer su oboje primali socijalnu pomoć. Živjeli su na mlijeku i kruhu, bili su siromašni. A kome će nego sirotinji – govorili su susjedi.
– Ivan je došao kada je sve bilo gotovo, samo je kratko rekao da sada nema gdje živjeti. Nada je od šoka samo sjedila pred kućom, ne vjerujući što se dogodilo. Osim krovišta, u kući su izgorjeli krevet, štednjak i mali stol. Nije financijski velika šteta, ali njima je to pravo bogatstvo jer je to jedino što su imali – zaključio je susjed Vlado.
