Vještačenja potpisa i vjerodostojnosti dokumenata te opsežna kriminalistička obrada Vojne policije i MORH-a nad nekolicinom djelatnih časnika u MORH-u, umirovljenih visokih vojnih dužnosnika te poduzetnika, u vezi s nabavom raketnog sustava S-300 - samo je dio aktivnosti koje se već dulje vrijeme poduzimaju kako bi se priča o kupnji toga oružja privela kraju. Međutim, prema podacima koje je istražio Večernji list, slučaj - koji je u međuvremenu dospio i do suda - još je daleko od raspleta. Ministarstvo obrane spori se s privatnom tvrtkom poduzetnika Zvonka Zubaka, poznatog kolekcionara i ljubitelja oružja te nesuđenog vlasnika nogometnog kluba "Dinamo". Zubakova je tvrtka, naime, posredovala pri kupnju sustava te zahtjeva naplate svojih potraživanja, a doznajemo da se čak spominju zahtjevi za prinudnom naplatom od približno 200 milijuna američkih dolara koja bi išla iz džepova poreznih obveznika, odnosno iz proračuna MORH-a.
Sustav za jednokratno zastrašivanje
Raketni sustav istočne proizvodnje S-300, preciznije PU M1, Hrvatska je nabavila uoči velikih vojno-policijskih akcija 1995. godine, a glavni su razlog bili - pokazalo se kasnije - promocija i zastrašivanje. Takav snažni raketni sustav kao što je S-300, pod uvjetom da je operabilan, bitno mijenja omjer vojnih snaga u regiji. Cjelokupni sustav stoji oko 208 milijuna američkih dolara, no model koji je dopremljen k nama nešto je jeftiniji - oko 180 milijuna USD. No, sustav kakav je MORH potkraj 1994. godine nabavio uz pomoć Zubakove tvrtke nikad nije upotpunjen i zapravo je, tvrdi Večernjakov izvor, neupotrebljivo željezo. Koliko je za njega dosad plaćeno, nitko precizno ne želi govoriti, no neki izvori tvrde da isporučitelju nije na račun uplaćena ni kuna.
Prema prvim dogovorima s posrednicima u kupnji sustava S-300 PU M1, koji je je navodno kupljen od Ukrajinaca, trebala je biti plaćena trećina njegove vrijednosti, a ostatak nakon isporuke svih dijelova uz obvezu održavanja. No, kako je Hrvatska u to doba bila pod embargom, a put oružja podrazumijvao skrivanje traga preko nekoliko zemalja, upitan je bio ishod posla pa je dogovor preinačen i Hrvatska je raketni sustav dobila gotovo u potpunosti.
Nedostajao je međutim ključni dio - sustav za upravljanje i navođenje projektila, bez kojeg je skupocjeno oružje beskorisno. On je trebao biti isporučen tek kada sustav S-300 bude plaćen. Štoviše, posrednik još jamči da ga može isporučiti i postaviti u roku 24 sata. Dug, navodno, nikad nije plaćen, a ni provizija posrednicima. No iz MORH-a je - iako o tome danas više ne postoje pisani tragovi - isplaćen pozamašni iznos na ime troškova nabave raketnog sustava.
Nakon jednokratnog pokazivanja na vojnoj paradi na Jarunu, u proljeće 1995. godine, sustav S-300, o kojem su tada izvijestili svi strani novinari koji su bili u Zagrebu, rastavljen je te uskladišten na nekoliko mjesta u vojarnama u Kerestincu, Kninu i Puli. Potvrde o tome je li ispravno uskladišten a njegovo punjenje konzervirano nema, jer se sve inforamcije vezane za to oružje tretiraju kao vojna tajna.
Nepoštivanje predugovora
Unatoč tome što sustav nije kompletiran, zainteresiranih za njegovu kupnju ipak ima, a među zainteresiranima se spominju i Izraelci kojima su upravljački mehanizam i sustav za navođenje najmanji problem. No, čak i da Hrvatska odluči prodati raketni sustav, to ne bi bilo izvedivo dok se ne riješe pravna pitanja. Prema Večernjakovim izvorima u MORH-u, oružje je nabavljeno za ministrovanja Gojka Šuška čiji je pomoćnik za opremanje i nabavu bio general Vladimir Zagorac. Što je bilo s ugovorom o kupnji sustava, nitko od Zagorčevih nasljednika ne može reći jer takvih dokumenata u MORH-u nema. Štoviše, prije dvije godine na primopredaji nisu ni zatečeni. Postojeći dijelovi sustva isporučeni su na osnovi predugovora. No, ni taj dokument u MORH-u sadašnji ministar obrane i njegovi brojni pomoćnici u protekle dvije godine nisu uspjeli pronaći.
Sudska tužba protiv MORH-a temelji se na nepoštivanju predugovora koji nije pravna osnova za tužbu. Na njemu, a riječ je, tvrde naši izvori o kopiji a ne originalnom dokumentu, sporan je, tvrdi naš izvor, potpis pokojnog ministra Šuška. Dokumenti, a posebno ministrov potpis, poslani su na vještačenje. Sumnje u krivotvorenje isprava istražuju se, a budući da istraga vodi prema ljudima koji nisu u vojnom sustavu uključen je i MUP. Ključnu ulogu u sporu, doznajemo, trebao bi imati svjedok koji je u to doba bio zadužen za nabavu oružja - umirovljeni general Zagorac.
Sam čin potpisivanja ugovora između bivšeg ministra obrane Gojka Šuška i Zubakove tvrtke nikad se nije ni dogodio nego je posao ugovoren preko Šuškovih pomoćnika koji su na konačno sklapanje posla i potpisivanje došli bez svoga šefa, ali s ugovorom na kojem je već bio njegov potpis.
Piše Tanja BOŽIĆ
