Ne vjeruj previše onome što čuješ na
televiziji. Vjeruj meni i onom što ću ti reći. Nemoj se
bojati”, rekao mi je Igor prije nego je s ostalim hrvatskim
vojnicima krenuo u misiju HV-a u Afganistan – kazuje mlada,
dvadesetčetverogodišnja Patricia Tumpa iz Varaždina, čiji je
suprug Igor (31), skupnik HV-a, već petnaestak dana u Afganistanu.
Lana je sva na tatu
Govoreći o suprugu, Patricia nježno grli njihovu devetipolmjesečnu
kćečicu Lanu.
– Vidite kako je Lana vesela. Cijela je na tatu, njega vidim
u njoj. Sada, dok čekamo Igora da se vrati, posvetila sam se samo
malenoj. A zbog nje sam i jača. Lana je nedavno napravila prve korake.
Zajedno gledamo videosnimke na kojima je Igor kako bih joj barem nekako
nadoknadila očev lik i glas za ovih mjeseci dok je odstutan –
povjerila nam se Patricija.
Patricia se, kaže, trudi da razmišlja pozitivno iako,
priznaje, ponekad strepi. Posebno nakon što pročita ili čuje
vijesti o terorističkim napadima u Afganistanu.
– Vjerujem u Boga i molim se, a svake se večeri u molitvi
sjetim Igora i naše kćeri. Samo želim da se vrati živ i
zdrav, da nastavimo živjeti skladno te da imamo još djece
– kaže Patricia te nam pokazuje fotografije s putovanja i
vjenčanja s Igorom.
Upoznali su se, prisjeća se mlada žena, u kafiću nasuprot vojarne.
– Igor je s prijateljima često tamo zalazio, bila je to
ljubav na prvi pogled. On je doista poseban, a Lani je divan otac.
Ljubav nas je čvrsto povezala, tri smo godine hodali do vjenčanja, a
plod naše velike ljubavi je mala Lana – ističe
Patricia, koja suprugu svakog dana pošalje deset SMS-ova. Od
25. siječnja, kada je Igor otišao u Afganistan, već je
potrošila tri bona.
– Zvala sam ga neki dan i za tri minute, koliko je trajao
naš razgovor, potrošila 50 kuna. Zato smo
odlučili komunicirati na jeftiniji način, porukama –
objasnila je.
Mjeseci priprema
Pokazujući fotografije s putovanja u Pulu, Danijela, kazala je da su
članovi obitelji i prijatelji teško prihvatili Igorov
odlazak u Afganistan, tu opasnu zemlju.
– Moj brat Stjepan, majka Smiljana pa i ostali bili su
iznenađeni kad su doznali za Igorov odlazak u misiju. Svima je bilo
teško, no umirilo ih je to što se Igor dobro
pripremio. Šest je mjeseci prije proveo u dočasničkoj
školi, a njegovi prijatelji iz voda Božo, Siniša,
Ručko te ostali s kojima je otputovao u Afganistan dobri su dečki
– život bi dali jedan za drugoga. To me smiruje jer znam da
je Igoru lakše kada su svi zajedno – kaže Patricia
pozorno motreći svaki pokret svoje kćeri. Lana je živahna djevojčica,
no na nožicama je još nesigurna pa je u majčinu
naručju – sigurnije.
Želimo svoj dom
Jedan od razloga zbog kojega je Igor otišao u misiju ISAF u
Afganistan je, priznaje Patricia, i zarada.
– Igor voli vojnički posao, a priliku za odlazak u Afganistan
prihvatio je i iz financijskih razloga. Želimo kupiti stan. Kad se
vrati iz misije, kupit ćemo stan, podignuti kredit... To nam je važno
jer oboje želimo još djece, ali i pružiti im
što više – zaključila je Patricia
pogledajući prema mobitelu u iščekivanju Igorove poruke. Uz
njih joj, kaže, brže prolaze dani do suprugova povratka.
Dođe mi da i ja odem u Afganistan
Patricia Tumpa radi kao trgovkinja u varaždinskom poduzeću Zlatno zrno. Trenutačno je na rodiljskom dopustu. Bavila se gimnastikom i manekenstvom. S kćeri Lanom uskoro će otputovati Igorovim roditeljima u Valpovu u posjet. – Kad se Igor vrati iz Afganistana, već smo se dogovorili, otputovat ćemo na more na odmor. Ponekad poželim otići u Afganistan i posjetiti Igora, barem da ga vidim dan-dva – otkrila nam je svoje želje Patricia.
