Mržnja mu je zamračila um i izobličila lice. Kao da nisu bile dovoljne salve uvreda koje je izgovorio urlajući dok je pozivao na linč: bilo je bjelodano kako bi krupni muškarac sa stuba uz Marmontovu ulicu u trenu i ostvario svoje prijetnje da ga u tome nije spriječio policijski kordon. Ovaj mučni prizor zabilježili su svi mediji u zemlji, a slika mržnje sa splitske rive tijekom prvog Gay Pridea otputovala je i u svijet.
>>Europa pozdravlja Split Pride i osuđuje homofobne izjave
Godinu dana poslije, bukač s rive Damir Mlinar, ima posve drukčiju retoriku.
– Žao mi je, nisam takav čovjek, nikoga ne mrzim – kaže 45-godišnji radnik splitskog škvera i potom naglas slaže mozaik nemilog događaja koji ga je odveo ravno na novinske naslovnice i televizijske “headlinese”.
“Ćapija san se na udicu”
– Išao sam gledati povorku iz znatiželje jer nikad tako nešto nisam vidio uživo. U početku sam se smijao, sve dok mi je u jednom trenu neki momak iz povorke nije pokazao srednji prst. Pa jedan, pa drugi, pa treći momak. E, tad sam pukao. Svašta sam izgovorio, šporke riječi, sve što sam mislio i što nisam mislio.
Žena mi je bez posla, ja sam na bolovanju, čeka me operacija kičme, bez novca smo. Sve mi se skupilo, ispalio sam u sekundi! Što bi rekli mi Dalmatinci: “Ćapija san se na udicu” – prisjeća se Damir Mlinar kojeg je istog dana u lipnju prošle godine posjetila policija i privela ga istražnom sucu. Bili su, kaže, vrlo korektni, u civilu, bez velike pompe i bez lisičina.
– Bilo me samo strah da djecu dugo ne vidim. U mladosti sam imao nekih problema, okusio sam zatvor i to ne krijem. Uspio sam riješiti probleme, oženiti se, dobiti krasnu djece, zaposliti se u škveru. Dobio sam novu priliku i postao drugi čovjek. Zato mi stvarno nije jasno šta mi je sve to trebalo. Uopće nisam agresivan čovjek, nisam učen da mrzim. Moja obitelj redovno ide u crkvu, o mržnji nemamo što govoriti – priča Damir Mlinar. Ubrzo nakon privođenja je i osuđen. Za dva kaznena djela koja je počinio, vezano za zločin iz mržnje, dobio je uvjetnu kaznu od godine dana uz rok kušnje od tri godine. Gore od toga, priznaje, teže su mu neugodnosti koje zbog cijelog slučaja trpi njegova obitelj, supruga i četvero djece. Čak i najmlađi u obitelji – a otac je blizanaca, sina i kćeri – svjesni su što je tata napravio, pa mu je 4-godišnji sin očitao lekciju na svoj način.
– Tih dana mali je na sebe obukao žensku robu, od svoje sestrice, namignuo mi i rekao: “Tata, što mi možeš!” – smješka se Damir koji svoju djecu, kune se, ne uči da mrze drugoga.
Miran kao bubica
Ove godine, tijekom prolaska parade ponosa, Damir Mlinar neće na rivu.
– Nitko me neće naći na paradi, bit ću kod kuće s djecom, miran kao bubica. Ja sam gorko zažalio zbog svog postupka, pokajao se. Žao mi je što je tako ispalo, jer iako ne podržavam takav način života, jer tako nisam odgojen, nemam ništa kontra njih. Zato pozivam Splićane da se suzdrže od nasilja, da ne bacaju kamenje na povorku, to nije kršćanski. Ako im parada smeta, neka ostanu doma – poruka je najglasnijeg protivnika prošlogodišnje parade Damira Mlinara.
Kad je bačva slobodna?