Bilanca histerije s \"prisilnom\" legalizacijom svodi se: na 773.199 predanih zahtjeva, od kojih je, prema procjeni građevinara i arhitekata, gotovo polovica predana bianco, odnosno bez potrebne dokumentacije; na više od 54 milijuna kuna koliko se slilo u državnu blagajnu iz džepova građana samo za biljege (70 kn po zahtjevu); na mahnitanje po Beogradu gdje su oni koji smatraju svoje građevine legalnima tražili dokaze da su njihove zgrade sagrađene prije 15. veljače 1968., te na veliku svađu zbog cijene i naplate komunalnih doprinosa koje reguliraju jedinice lokalne samouprave. Zbog praznih zahtjeva uzbunili su se građani, ali i arhitekti i geodeti koji rade na pripremi dokumentacije za legalizaciju jer, kažu, rok za dopunu spisa od 60 dana čini im se nerealno kratak. U Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja gase požar objašnjavajući da će se zahtjevi obrađivati po datumu primitka.
Snimke nisu iz Beograda
– Nema razloga za paniku, ljudi koji su predali prazne zahtjeve imat će dovoljno vremena da ih dopune. Spominje se šezdeset dana, ali tih se šezdeset dana ne računa od datuma podnošenja zahtjeva, nego od datuma kad vas referent pozove, što će, ako ste zahtjev predali, primjerice, 30. lipnja, biti za otprilike dvije godine. U tom vremenu se sva dokumentacija stigne mirno pripremiti – ističe glasnogovornica ministrice graditeljstva i prostornog uređenja Anke Mrak-Taritaš, Đurđica Čočić.
Kad su pak u pitanju snimke, jedine koje će se priznavati one su koje je iz glavnog grada Srbije (i bivše države) naručilo Ministarstvo graditeljstva.
– U prvoj pošiljci stiglo nam je 8900 snimki iz Beograda koje će se izdavati nakon što se obrade i georeferenciraju (smjeste u prostor). Snimke stanja prije i poslije koje su ovih dana osvanule u medijima nisu iz Beograda, nego je riječ o snimkama iz arhiva Državne geodetske uprave i na temelju njih se izdaju uvjerenja o postojanju građevina – objašnjavaju iz Državne geodetske uprave.
Posebna su pak priča komunalni doprinosi, koji su, inače, u regularnom ishođenju građevinske dozvole, najskuplja stavka. Naime, njihovu cijenu određuju tijela lokalne samouprave. Ti doprinosi jako variraju od grada do grada ili od općine do općine – negdje su jednu kunu, negdje 150 kuna po prostornom metru, a neki su se, poput Primoštena ili Segeta Donjeg, svog prihoda od komunalnih doprinosa odrekli – ali samo za starosjedioce.
Za sve ostale iznosit će 138 kuna, što je, naravno, izazvalo bijes svih građana koji imaju vikendice na obali ili su naslijedili kuće, ali im je mjesto prebivališta drugdje. Sličnu politiku ima većina mjesta na obali koji domaćima odobravaju popuste u odnosu na ostale građane.
Rušenja će ipak biti
Osim toga, iako je Ministarstvo dalo preporuku da se građanima omogući plaćanje doprinosa na rate, neke jedinice lokalne samouprave na to su se oglušile. Druge su pak dale ekstenzivan rok za plaćanje. U Zagrebu će se tako spomenuti doprinosi moći otplaćivati čak deset godina. Što, dakako, nije praksa za sve koji vade (ili su vadili) građevinsku dozvolu u zakonskim okvirima, odnosno nisu se upuštali u ilegalnu gradnju. Iako je ovaj zakon u mnogočemu pogodovao bespravnim graditeljima (cijenom, izbacivanjem dokaza o vlasništvu nelegalne nekretnine, \"žmirenjem\" na generalni urbanistički plan...) ipak je, prema procjeni ministrice Anke Mrak-Taritaš, oko deset posto objekata nemoguće legalizirati.
– To su objekti koji se nalaze na važnim koridorima i nisu u skladu s prostornim planovima. Njih ćemo morati rušiti – jasno je istaknula ministrica. Sudeći prema broju podnesenih zahtjeva, riječ je o čak 70 tisuća građevina.
>> Za legalizaciju treba dodatna radna snaga, traže se honorarni suradnici
>> Mrak Taritaš: 50 posto novca od legalizacije ide državi
