Napetosti u vezi s povlačenjem sirijskih postrojba iz Libanona u središte zanimanja svjetske javnosti stavile su ponovno tu bliskoistočnu zemlju. Nakon što je završio građanski rat, pozornost svijeta prebačena je na druga krizna žarišta, a Libanon je potonuo u anonimnost mira oporavljajući se od dugogodišnjeg građanskog rata (1975.-1984.), prekidan sukobima Hezbollaha s Izraelom i izraelskim akcijama odmazde nad libanonskim civilnim stanovništvom.
No, zbog događaja na Bliskom istoku, američke okupacije Iraka, sukoba u Palestini i prijetnji ratom Iranu i Siriji, stanje u Libanonu ponovno je aktualizirano, osobito nakon povlačenja sirijskih postrojba koje su u toj zemlji ostale nakon završetka građanskog rata kako bi održavale mir.
Predratni Libanon bio je mitsko raskrižje istoka i zapada, kozmopolitsko trgovačko središte u kojem je tri milijuna muslimana i kršćana, podijeljenih u otprilike sedamnaest službeno priznatih sekti, stvorilo politički kompromis, rezultat kojega je bila jedina arapska demokracija, liberalna i tolerantna.
Građanski je rat (1975. - 1989.)razbio takav Libanon. Poslijeratni Libanon zemlja je koja se doslovce dizala iz pepela, i to u uvjetima sirijske i izraelske de facto okupacije.
Višegodišnji rat
Višegodišnji je rat bio rat svih protiv svih, zamršen splet savezništava i sukoba, lokalnih, regionalnih i globalnih. Libanon se pretvorio u zemlju bezvlađa, "vruću bojišnicu hladnog rata", gdje su se sukobljavali sovjetski i zapadni utjecaji, arapski i muslimanski identitet te građanska i etničke pripadnosti.
Brojne muslimanske milicije, kršćanske falange, palestinski militanti, susjedstvo Sirije i Izraela pridonosili su kaosu i stvorili od Libanona državu koja se urušila u sebe.
Preokret u Libanonskom građanskom ratu dogodio se 1982. godine izraelskom vojnom intervencijom. Namjera Izraela bila je protjerati PLO iz te zemlje te ukloniti prijetnju svojoj sjevernoj granicu, ali i dati potporu kršćanskoj vladi koja bi bila prijateljska prema Izraelu.
Izraelska je vojska prodrla do Beiruta i dva i pol mjeseca ga opsjedala granatirajući muslimanske dijelove grada. Na kraju su libanonski predstavnici svih vjerskih skupina postigli sporazum s Yaserom Arafatom o povlačenju PLO-a.
Izraelci su također pristali na postupno povlačenje, a zamijenile su ih multinacionalne postrojbe za održavanje mira koje su činili Amerikanci, Francuzi, Talijani i Britanci.
Izraelska intervencija pokrenula je i najdalekosežniju promjenu u libanonskom društvu: izlazak šijitske većine na libanonsku političku scenu. Dok su u početku mnogi šijiti pozdravljali izraelsku intervenciju, izraelski postupci koji su kulminirali u incidentu u Nabatiyi.
Tvrdi Hezbollah
Hezbollah, Božja stranka, politički je, uz ljevičarski Ammal, najartikuliraniji pokret šijitske zajednice. Hezbollah se "proslavio" napadima kamionima s eksplozivom na američke i francuske baze u Beirutu. U osamdesetima Hezbollah je postao glavni protivnik izraelskoj okupaciji.
Građanski rat u Libanonu nastavio se do 1989. godine. Tada je, pod saudijskim pokroviteljstvom, potpisan sporazum u Taifu, koji je reorganizirao političku scenu, koja je bila odraz ratnih pobjednika i gubitnika. Iako je libanonski predsjednik i dalje bio kršćanin, moć je bila koncentrirana u rukama premijera, sunitskog muslimana.
Kršćani su priznali Libanon kao "arapsku" zemlju, a zauzvrat su muslimani pristali na održavanje fikcije o brojčanoj jednakosti kršćana i muslimana kako bi mogli dijeliti moć.
Libanon se poslije rata obnavlja, no mnoge nejasnoće, što potvrđuje i povlačenje sirijske vojske, godinama nisu rješavane. Hezbollah i dalje ostaje tvrdokorni protivnik izraelske okupacije koja jug Libanona čini "trajnom ratnom zonom", a zemlju udaljuje od nekadašnjeg ideala trgovačkog raskrižja istoka i zapada.
Službeno 150.000 poginulih
Cijena je libanonskog rata, prema službenim brojkama, 150.000 poginulih, dvostruko više ranjenih i otprilike milijun izbjeglica u zemlji od 4 milijuna stanovnika. Nakon rata, Izrael je zadržao kontrolu nad sigurnosnim pojasom u južnom Libanonu, širine otprilike 10 kilometara, a Sirija oko 20.000 vojnika u ulozi "održavanja mira".
