Doris Pack, njemačka demokršćanska zastupnica u Europskom parlamentu, izvjestiteljica je tog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu. Prošli tjedan u EP-u je usvojena rezolucija o BiH koju je sastavljala Doris Pack, a u razgovoru za Večernji list, vođenom u srijedu, dugogodišnja europarlamentarka angažirana oko Hrvatske i BiH komentira najnovija događanja u BiH i priznaje da europske dužnosnike poput nje, koji su vrlo česti protagonisti u odnosima EU i BiH, lokalni političari ne doživljavaju ozbiljno koliko bi primjerice doživjeli kancelarku Angelu Merkel, njezinog ministra vanjskih poslova ili francuske dužnosnike istog ranga, kad bi oni osobno govorili o rješenjima za BiH.
:: Kako komentirate prijedlog hrvatske ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić koja smatra da EU treba odmah otvoriti BiH specifičan put prema pristupnim pregovorima? Da EU ne bi trebala zahtijevati ispunjavanje preduvjeta poput implementacije presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci nego da treba za BiH stvoriti predscreening mehanizam kojim bi odmah započelo približavanje te zemlje Europi?
Smatram da bismo mi u EU na taj način izgubili ponešto svoje vjerodostojnosti jer čitavo vrijeme govorimo da BiH treba implementirati presudu Sejdić-Finci s obzirom da se to tiče Ustava koji ne funkcionira. Znamo da je taj ustav stvoren u Daytonu i da je stvoren na loš način. I znamo da političari nevoljko pristupaju pitanju promjene Ustava jer smatraju da to otvara Pandorinu kutiju. Razumijem taj stav. No, oni ne samo da nisu pronašli rješenje za presudu Sejdić-Finci, nego se nisu bavili ni rješavanjem drugih problema. Trebali bi se nositi i s tim drugim problemima. Ministrica Pusić vjeruje da bi se stvari poboljšale kad pitanje Sejdić-Finci ne bi bilo u središtu pozornosti, no ja se s time ne slažem.
:: Dakle, vi smatrate da bi EU izgubila svoju vjerodostojnost ako bi spustila ljestvicu za BiH?
Gledajte, europski povjerenik za proširenje Štefan Füle proveo je više od 50 sati razgovora s političkim liderima BiH, pomažući im da pronađu rješenje. Možete li zamisliti da on sad kaže: “OK, to ipak nije potrebno”?! On se time bavio ne zato što imamo nekakve iluzije, nego zato što želimo pomoći zemlji da riješi probleme koji, nažalost, postoje zbog dejtonskog Ustava.
:: Kakav sljedeći korak vidite mogućim i poželjnim sada, u svjetlu prosvjeda građana u BiH?
Prosvjednici predstavljaju dokaz nezadovoljstva građana svojim političkim liderima koji ne rješavaju svakodnevne probleme građana nego se samo međusobno svađaju. Smatram da problemi u Federaciji proizlaze iz dejtonskog Ustava. Ako imate deset kantona, imate deset razina više nego što je potrebno. Imate, dakle, općine, pa 10 kantona, i onda imate vladu Federacije. To je previše za jednu zemlju, previše za jedan entitet, previše za normalno i glatko funkcioniranje administracije. Ljudi to shvaćaju, ali ne i političari.
:: U rezoluciji Europskog parlamenta, koju ste sastavljali, kaže se da i separatistička politika iz Banja Luke i centralistička politika iz Sarajeva odmažu napretku BiH. Hrane li separatizam i centralizam jedno drugo?
Da, to je tako. Ne bi trebao biti problem to što je zemlja podijeljena u dva entiteta. Njemačka ima 16 entiteta koji imaju određenu moć, ali najveći dio moći i ovlasti je na razini države. Republika Srpska ne bi se trebala ponašati kao država u državi, a Federacija bi se trebala pokušati riješiti nepotrebnih razina o kojima sam govorila. I jedni i drugi moraju raditi za zajedničke, nacionalne, državne ciljeve. Potrebne su institucije na državnoj razini. Ne u svim područjima politike, mnoga područja mogu biti uređena na razini Federacije i Republike Srpske, ali mnoga druga područja trebaju biti na državnoj razini. Neki to ne razumiju. Stoga svi zajedno trebamo razmisliti o drugim ustavnim rješenjima. Ustav treba biti promatran modernim očima i sa sviješću da do sada mnoge stvari nisu funkcionalne.
:: Kako vidite taj proces promjene ustava BiH? Koja bi bila uloga Ureda visokog predstavnika, koja EU...?
Visoki predstavnik je još uvijek u BiH, ali se ne ponaša kao visoki predstavnik. Dvije su mogućnosti. Ili da napusti BiH ili da, u slučaju da ostaje, podrži sve vlade u obavljanju njihovog dijela posla. To znači da se počne raditi zajedno i s političarima u regiji, iz susjednih zemalja koje su bile uključene u Daytonski mirovni sporazum, kako bi se pronašlo rješenje za ustavnu reformu. To je sada prioritet. Ako BiH ovako nastavi dalje, otići će u katastrofu. Jer disfunkcionalna situacija sada je zaista očita. Mnogo toga uopće nije moguće učiniti ako nema zajedničkih institucija. Uzmite za primjer jednu malu stvar. Znate, pobjesnim kad vidim da iz EU otvaramo obrazovne programe za BiH, ali mladi ljudi ih ne mogu koristiti jer BiH nije stvorila nacionalnu agenciju potrebnu da bi stvar administrativno funkcionirala. Možete li zamisliti taj apsurd? Da sam ja mlada građanka BiH, i ja bih izašla na ulice i poručila: “to tako ne može”. Ne bih spaljivala imovinu, ali bih željela reći političarima da je krajnji trenutak da shvate da mi građani očekujemo od njih da obave posao za koji su izabrani.
:: Kako gledate na posjet premijera Zorana Milanovića Mostaru? Mnogi su ga pohvalili, ali mnogi su ga u BiH kritizirali, među ostalima i predsjedatelj Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Mogu razumjeti zašto je to učinio, ali to nije bio mudar potez. Jednako smatram da odlazak Dodika i Bosića u Beograd nije bio mudar potez. Kao ni Izetbegovićev kontakt s turskim ministrom. Stoga, ponavljam, razumijem te poteze ali ne smatram ih mudrima.
:: Zašto nije mudar potez?
Dao je pogrešan signal. Jednostavno nepotrebno. Pomalo je to bilo kao dolijevanje ulja na vatru. Nepotrebno.
:: Premijer Milanović poručio je da je nosio poruku mira, da se želio pobrinuti da socijalni neredi ne prerastu u etničke sukobe.
Otišao je u Mostar s dobrim namjerama. Ali u politici dobre namjere nisu uvijek percipirane takvima nakon što nešto učinite. Ne želim ga kritizirati. Ali u ovakvoj situaciji u toj zemlji svi slični simbolični potezi trebaju biti dobro promišljeni. Da se ne stvaraju još veće podjele između Hrvata, Srba i Bošnjaka.
:: Hrvatski premijer u Mostaru izjavio je da se prosvjedi ne bi dogodili da je EU imala koherentniju politiku prema BiH. Je li ta kritika na mjestu?
Uvijek možete naći nekoga tko je više kriv nego ostali. Ja smatram da su Europska komisija i drugi predstavnici EU učinili puno. Ali njih se doživljava kao dnevne operativce u regiji. Oni nisu ljudi za koje lokalni političari vjeruju da ih treba slijediti. Lokalni političari uzmu novac od njih, ali ne slijede ih. Povjerenik Füle proveo je 50 sati s njima i to jest angažman. Naš angažman postoji. Smatram da treba postojati glasniji i vidljiviji angažman vlada zemalja članica EU. Francuska vlada, njemačka vlada i drugi trebaju glasno reći što misle. Kad visokorangirani političar, ministar vanjskih poslova ili premijer govori ljudima istu poruku kao i Europska komisija, onda je to puno važnije. Ja to tražim i u izvješću EP-a o napretku BiH, tražim da se europske vlade snažnije angažiraju. Neka Komisija radi što treba, oni to rade dobro, ali to nije dovoljno. Nacionalne vlade i europske zemlje trebaju biti prisutnije i trebamo pokazati veći interes. Ovi prosvjedi možda su stvorili novi interes za BiH. Vidim da europske vlade shvaćaju kako moraju pokazati veći angažman.
:: Imaju li EU i njezine države članice dovoljno usredotočenosti da se bave s BiH sada kad se intenzivno bave Ukrajinom, Sirijom, a i posredovanjem u dijalogu Srbije i Kosova?
Angažirani smo u regiji, no vlade nisu shvaćale da su stvari tako opasne kakvim se sada pokazuju. Sada su to možda shvatile i sigurna sam da će obratiti više pozornosti na BiH jer ne možemo dozvoliti da svi naši napori budu uzaludni. Angažirani smo u BiH već 20 godina i ne možemo dozvoliti da sve to bude uzalud. Moramo se još više angažirati.
>>'Sarajevski centralizam loš je za BiH kao beogradski za bivšu SFRJ'
>>Doris Pack: Oluja je legitimna, Haaški sud dobro radi svoj posao
Zašto bi ovi iz EU mislili o BH kad basanci sami ništa ne misle.