U to nema sumnje: društvene mreže, a osobito Facebook, već dugo imaju status ozbiljnog medija. Vi možete smatrati Facebook tek još jednom tehnološkom igračkom, bezvezarijom i sredstvom zaglupljivanja masa, ali oni koji ga koriste učinili su ga relevantnim. Vrlo službeno u komunikaciji s javnošću njime se služe svaki političar i stranka.
Na isti način kao što su društvene mreže učinili relevantnima, hrvatski su političari, i to oni koji su trenutačno, ili su još do jučer bili na vlasti, relevantnim učinili Velimira Bujanca i njegovu televizijsku emisiju Bujica. Dotični, naravno, kao i svi ostali mediji, ima i svoj profil na Facebooku s tisućama “prijatelja”, konzumenata i obožavatelja. Praviti se da to ne postoji i s gnušanjem odbijati makar i zaviriti što se tamo piše i govori korisno je i dobro za vlastito mentalno zdravlje i mir. Ali, tko želi imati uvid u mentalno stanje društva, države i naroda, taj si ne može priuštiti luksuz zatvaranja očiju i začepljivanja nosa pred tom pojavom.
Dvije stvari čine Bujicu relevantnom: gledatelji i gosti koji se u nju odazivaju. Svjestan sam da, baveći se Bujicom, hodam po skliskom, najblaže rečeno vrlo blatnjavom terenu na kojem se čovjek mora uprljati. A opet, na tom su terenu već bili mnogi pripadnici političke elite koji i dalje sami pred sobom i pred javnošću kotiraju kao manje-više neukaljani, ugledni i ozbiljni ljudi: od političara do akademika, znanstvenika i umjetnika. Počnimo od samog političkog vrha. Nakon što je odlučila kandidirati se i početi svoj uspješan pohod na funkciju predsjednice Republike Hrvatske, svoj prvi javni televizijski nastup gospođa Kolinda Grabar-Kitarović imala je upravo u Bujančevoj Bujici. S obzirom na to, nije bilo mjesta ni čuđenju ni zgražanju što je Velimir Bujanec bio u loži, među počasnim gostima na njezinoj inauguraciji.
Premda je emisija pozornica i za najrigidnije i najekstremnije likove hrvatske političke desnice, posebna veza između Bujice i HDZ-a nije nikakva tajna. Angažiranost te emisije u posljednjoj predizbornoj kampanji u korist HDZ-a bila je vrlo izražena, a Bujanec se među prvima na Facebooku na sebi svojstven uvredljiv način obračunao i s Dalijom Orešković nakon objave nalaza Komisije za sprečavanje sukoba interesa.
Prije točno godinu dana gost Bujice bio je i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. Nakon toga svoje je sudjelovanje ograničio na povremena javljanja telefonom, ali sam Bujanec voli se pohvaliti da Karamarka stalno ima na vezi. Otkako je formirana posljednja garnitura hrvatske vlasti, Bujicu zato nisu izbjegavali pojedini ministri iz HDZ-a, među kojima se najviše “proslavio” ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Miro Kovač izrekavši voditelju, doslovce, ovaj kompliment: “Vi ste jedan enciklopedist i hrvatski prosvjetitelj”. Bilo je to nakon što je Velimir Bujanec bio jedan od predvodnika one prijeteće kolone od nekoliko tisuća ljudi što se, uz uzvikivanje ustaškog pozdrava, u kojem Bujanec i inače ne vidi ništa sporno, valjala ulicama Zagreba da bi svoju rugobu vulgarno istresla na stol Mirjane Rakić.
Nije onda nikakvo čudo što ministar Kovač u Hrvatskoj ne vidi ni “f” od fašizacije koja je, prema njemu i Bujancu, zlonamjerna izmišljotina hrvatske ljevice, naravno, komunističke i protuhrvatske.
To što Bujanca ignoriraju veliki i važni mediji, pri čemu je takva kategorizacija u doba interneta i vrlo gledanih umreženih lokalnih televizijskih postaja besmislena, pomaže licemjerju političara koji vode dvostruke političke živote. Na “velikim” televizijama glume uljuđene građane i na svaki način korektne političare, a kod Bujanca se ulaguju onima kod kojih uljuđenost ne prolazi i podilaze najnižim nacionalističkim strastima.
I zato mislim da treba ugaziti u to blato i prenijeti ono što je prije nekoliko dana na svom Facebook-profilu objavio Bujanec. U trenutku pravedničkog domoljubnog gnjeva odlučio je biti sasvim otvoren jer inače je, je li, korektan. Povod je bilo upozorenje i zahtjev jednog mladog aktivista Europskoj nogometnoj federaciji (UEFA) da na francuskim stadionima spriječi izvođenje himne hrvatske nogometne reprezentacije i navijača, popularne i većini uistinu omiljene pjesme “Lijepa li si” Marka Perkovića Thompsona.
Što je u njoj sporno, tema je u koju se ovdje neću upuštati. Nije ni bitno. Uglavnom, televizijski tribun hrvatske desnice, enciklopedist i prosvjetitelj, tim je povodom objavio sljedeće. Najprije je velikim slovima, koja su u internetskoj pisanoj komunikaciji zamjena za urlanje, napisao: “Iskompleksirani glupani neumorno provociraju: baš su smiješni, nek’ jedu govna: zabranili bi jednu od najljepših i najdostojanstvenijih hrvatskih pjesama svih vremena – Lijepa li si!” A onda je, prigušenim malim slovima, kakve i priliče prijetnji, nastavio ovako: “E, pa više nećemo na ‘finjaka’ – nego ćemo vam otvoreno reći: odlazite iz naše države, vi nemate pravo više udisati isti zrak kao i mi. Ne želimo vas, izrodi!”
Lijepih li domoljubnih usta iz kojih je izašla ta prelijepa poruka. Naravno, u njoj ministar Kovač također neće vidjeti ni “f” od fašizacije, kao ni u bujici odobravajućih i za dotičnog aktivista i sve njegove istomišljenike prijetećih komentara ispod Bujančeve objave. Nije to nimalo smetalo da se nakon toga u emisiji kao gost pojavi član Predsjedništva HDZ-a Darko Milinović.
U trenutku kada su novi izbori u Hrvatskoj sve izvjesniji, treba napokon prestati ignorirati ovakve šovinističke i fašističke ispade i činjenicu da su oni, očigledno, sasvim prihvatljivi i ni po čemu sporni “uglednim” Bujančevim gostima.
Ako će oni to i dalje zvati domoljubljem, čeka nas nova kampanja proizvodnje neprijatelja i prokazivanja hrvatskih izroda, a oni i dalje neće vidjeti ni “f” od fašizacije Hrvatske. Ako svi zatvorimo oči i začepimo nos, kako ćemo znati da smo već do grla potonuli u gnojni mulj?
Eto Pofuk opet na liniji one miroljubljive, antifasisticke i bogumilne izrijeke "mi ili oni".