Za koji dan Slavko Linić će na godišnji odmor, u društvu prijatelja i obitelji plovit će Kvarnerom i puniti baterije za jesen i predizborno nadmetanje u koje ulazi sa svojom listom u riječko-istarskoj izbornoj jedinici. Sigurno je najžešći kritičar Vlade Zorana Milanovića u kojoj je, dok je bio ministar financija, s premijerom bio u vječnim razmimoilaženjima i sukobima koji su završili njegovim odlaskom iz Vlade i izbacivanjem iz SDP-a.
Što je ostalo neostvareno u vašem resoru kad ste otišli iz Vlade?
Fiskalizacija i predstečajne nagodbe koje smo kreirali pokazale su se kao važni potezi. Privreda je na koljenima i trebalo je pomoći, ali kroz zakone, i bilo je osnovno da ne otpisuje samo država svoja potraživanja nego da i banke koje su krive za takvo stanje otpisuju dugovanja. S predstečajnim nagodbama u dvije godine obradili smo 7500 predmeta, samo 2200 pozitivno, ali i spašavali radna mjesta. Da je Milanović vodio rat sa mnom ne dirajući predstečajne nagodbe, ja vjerujem da bi to bilo i 4000 spašenih radnih mjesta, ali kad vi kao premijer prozivate ministra za kriminalne postupke onda se i banke i drugi vjerovnici povlače. Priznanje toga modela dala je i Narodna banka kad je u izvješću navela da su se banke premalo razdužile prema gospodarstvu. U ministarstvu smo živjeli s tim problemima, sami smo ih nosili, ostali ministri u Vladi bili su opstrukcija, izuzev Vrdoljaka koji je korektno surađivao. Dok sam bio ministar počeli smo razgovarati o otpisu duga građanima, osobnom bankrotu, to je trebalo ići ranije. Ti bi procesi bili brži da sam ostao, a najvažnije je bilo uvođenje poreza na nekretnine koje nisu stavljene u funkciju. Imamo puno bogatih, u privatizaciji su se nakrcali nekretninama, a ljude bacili na ulicu. Treba ih natjerati da plate porez ili da tu imovinu stave u funkciju. SDP-ova filozofija je manje oporezuj rad, više bogatstvo, a mi danas oporezujemo jedino rad i najsiromašnije, a ne bogatstvo. Kakva je to socijaldemokracija.
Kako biste ocijenili aktualnu političku situaciju?
Situacija nije dobra zbog značajnih podjela u društvu, osim ove odluke o izlasku iz arbitraže koja je izuzetak. Ne radi se o podjelama po ekonomskim programima, nego o političkim, ideološkim, čak povijesnim podjelama. Tko je za NOB, tko je protiv, je li veće zlo antifašizam ili dio fašističkih kvislinških snaga, tko je veći domoljub. Do jučer sam mogao i prihvatititi da HDZ gradi svoje izborne rezultate na strahu od zvijezde i crvenih. Sad sam se razočarao u SDP-u jer i on počinje graditi svoje izborne poene šireći strah, građane plaše lopovima i kradljivcima.
Spomenuli ste izlazak iz arbitraže kao izuzetak u političkoj svakodnevici. Što je pokazala, i što mislite o sporu sa susjedima?
Bio je šok kad smo vidjeli da oni ne poštuju pravila i postupke arbitraže niti samostalnost arbitraže i uopće nije bilo dvojbe treba li raskinuti ugovor o arbitraži. Time su nas prvi put ujedinili – poziciju, opoziciju, Vladu, parlament, predsjednicu. U dostojanstvenoj atmosferi vođena je rasprava, na moje zadovoljstvo, nije bilo nikakvog likovanja. Ovaj neželjeni događaj pokazao je da kad su u pitanju nacionalni interesi stranačke razlike i netrpeljivosti stavljamo u drugi plan, pa je tako u tom zlu i jedno dobro.
Gospodarsko stanje je, poručuju iz Vlade, bolje, Hrvatska se oporavlja, kakva je vaša procjena?
Mogu u Vladi govoriti o brojkama, ali nema dvojbe da je krajem 2011. bilo 1,5 milijuna zaposlenih, a sada ih je manje od 1,4 milijuna. U četiri godine izgubljeno je 100 tisuća radnih mjesta. Cijeli program bile su državne investicije u željeznicu, energetiku, na prvome mjestu u HEP i Inu te još neke investicije, u brodogradnju, koja je u biti jedina konsolidirana, ali samo djelomično, jer ni Brodosplit nije do kraja riješen, a dva segmenta 3. maja koji nisu ušli u privatizaciju nisu restrukturirani. Na tome se vidi koliko smo kao država nesposobni.
To znači da Plan 21 u gospodarskom dijelu nije ostvaren?
Plan 21 je u osnovnom segmentu podbacio. Energetika – ništa, u HEP nema ulaganja, jedno ministarstvo pripremi sve za Omblu, ministar Zmajlović kaže ne može, što radi premijer Milanović – ništa. Željeznice, ceste, četiri godine koalicijske vlade HŽ Cargo nismo riješili, nije restrukturiran, radi ogromne minuse. Od svih dobrih ponuda za privatizaciju, Hajdaš Dončić izabere Rumunje i izgubi vrijeme, a kad je vidio da ne ide trebalo je odmah ići u restrukturiranje u dogovoru sa sindikatima ili otvoriti stečaj. To je bio dogovor između mene i njega. Ništa se nije učinilo i mi danas imamo zaduživanja, ali ne za ulaganje nego za troškove. Najgore je što nema ulaganja u projekt modernizacije pruga, na čijem čelu je sam premijer Milanović. Usporedite pokojnog premijera Račana koji je bio na čelu projekta ceste i Milanovića na čelu projekta modernizacije pruga, nijedna nije obnovljena, nije uložena ni kuna, a HŽ Cargo nije u stanju osigurati lokomotive i vagone. Za ceste je trebalo provesti postupak monetizacije i naći koncesionara, pokupiti tri milijarde eura jer bismo oslobodili 40 lipa što je trebalo ići željeznicama. Mi smo odvojili tih 40 lipa, a nismo proveli monetizaciju i sad imamo ogromne deficite na autocestama. Imamo ministra koji nije riješio ni ceste ni željeznice! I što je nego neuspješan ministar. Zato nema investicija, nema radnih mjesta, građevinari nemaju što raditi. Tragedija je kako se upravlja. Zadnji vam je primjer Imunološki. Prije dvije godine imali smo rješenje, trebalo je produžiti dozvole, uzeti kredit, što nije bio problem, prostora je bilo. Premijer se tada nije ni približio. Dvije godine traje agonija, ide se u privatizaciju pa ne ide, da bi danas pred izbore donijeli odluku da je Imunološki ustanova. Netko treba objasniti zašto su zaposlenici prošli kalvariju, a građani gledali taj cirkus. To je Vlada, to je Zoran Milanović.
Za sve to držite najodgovornijim premijera Milanovića, a koalicijski partner IDS smatra ga krivim i zbog neostvarene decentralizacije, on pak sada u javnost odašilje drugačiju sliku o sebi?
Milanović je čovjek centralizma, on je oduzeo prava i sredstva općinama, gradovima i županijama. Nakon mini porezne reforme trebalo je provesti programe decentralizacije kojima bi se kompenzirali oduzeti prihodi. Što se tiče premijera, pitanje je kojega vi Milanovića poznajete i koji je pravi. Do jučer je bio osoba koja nije htjela da ga fotoreporteri slikaju, u uredu nije imao prijama, izbjegavao je društvene događaje. Sad je drugačiji jer mu je američki savjetnik rekao: Ne možeš dobiti ako nemaš ljudske karakteristike. Izdržat će tako još neko vrijeme, ipak su u pitanju izbori i koalicije, ali Milanović nije čovjek koji okuplja, nego čovjek koji razbija, razdvaja. Sljedbenike nagrađuje, a sve druge miče. Imate primjer Aleksandre Kolarić , žene koja politički razmišlja i ima svoj stav. Vodio je polemike o Perkoviću, poslije je progutao sve gluposti koje je izvaljao. Kolarićka je bila u pravu jer je on kao predsjednik Vlade ugrozio ugled Hrvatske, ali je nju izbacio iz stranke jer je rekla ono što misli i ne dopušta joj povratak. U istarskom SDP-u mu se ljudi nisu sviđali jer mu se nisu klanjali i ljubili mu ruku pa ih je počistio. Pogledajte kako se ponaša prema IDS-u, najprije ga odbacuje, pa mu se približava. Za razliku od desnice, ljevica je razjedinjena, a Milanović ne može biti faktor okupljanja.
Kako će onda proći na izborima?
Od deset izbornih jedinica, HDZ je u prednosti u šest, u četiri je SDP u prednosti i uz pomoć D'Hondtove metode mogao bi u njima pobijediti. Ali sjetimo se 2003. godine, bili smo uspješnija Vlada, ali podijeljena ljevica koja nije išla zajedno na izbore, iako je dobila više glasova, izgubila je jer je presudio D'Hondtov sustav.
Vi izlazite na izbore samostalno, u 8. izbornoj jedinici?
Smatram da ovdje imam prostor i podršku nakon svega što je Milanović svojom destrukcijom činio. Vodio je negativnu politiku prema riječkoj organizaciji SDP-a, koju je nazvao mafijom koja nema pojma što radi kad je u našem sukobu stala na moju stranu i bila protiv njegova miljenika Jovanovića. Najjača organizacija stranke u Hrvatskoj, koja je imala najveću podršku biračkog tijela, za njega je crvena krpa. Sjetimo se samo što je radio svom potpredsjedniku Zlatku Komadini, vrijeđao ga, omalovažavao i time je sigurno izgubio podršku dijela birača županije. Zato svojim izlaskom na izbore želim poručiti da imamo lijevu opciju, tu su još Josipović, IDS.
Nije li vam dosta politike, napada i prozivanja kojima ste izloženi? Još uvijek se povlači priča o tajnom računu za mito u Trstu?
Kad se bavite politikom, svašta doživite. Dva puta su me izbacili i iz Saveza komunista, ja imam svoje znanje, svoju struku i nikad se nisam bojao reći što mislim. Ja sam operativac i gdje god sam bio uvijek sam vukao. I nikad ništa nisam uzeo, ni društveni stan kad sam radio u Ini ili bio gradonačelnik. Nemam imovine osim pola broda starog 26 godina s kojim ću za koji dan otploviti, cijeli život solidno živim od plaće. Neki ljudi i mediji optužuju me da imam tajni račun, a tragedija je da to čine nakon što su institucije Italije i DORH rekli da nemam nikakvog računa. To je ono zbog čega povremeno vodim sudske postupke, ali doći će to na svoje. Kao i u slučaju Vesne Balenović. Sad sam dobio pravu satisfakciju kad je na vidjelo izašlo da je mađarski investitor Balenovićki dao pola milijuna kuna. Predsjednica joj je vjerovala, nije znala za to, a vjerovala joj je jer kod takvih osoba tek kad im se približite vidite kakve su. To samo pokazuje na što sliči ovo društvo.
>>Nakladnik Indexa mora Liniću isplatiti 30 tisuća kuna s kamatama
Gle ovu postenjacinu... Neka kaze imena svojih prijatelja i poduzeca kojemu je dao 1,8 mio eura drzavnog novca 2012 godine. Neka nas prestane zlostavljati svojim glupostima