ZASTUPAM

Lisinski i Cibona - nekad i sad

03.07.2007.
u 17:53

Lisinski okićen hrvatskim zastavama bez komunističkih obilježja. Prvi sabor HDZ-a. Teško vrijeme, osobito nakon Račanove izjave kako se radi o "stranci opasnih namjera".
A Tuđman je najavio "samo" vladavinu prava, tržišno gospodarstvo, zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske, europske integracije...

Znao je Račan kako je upravo to neprihvatljivo za velikosrpsku politiku, jer je time zatraženo dokidanje privilegija, tj. svega onoga što je ta imperijalna politika provodila na području bivše države. 

Prošle subote na Saboru HDZ-a obratio sam se mnoštvu u posve ispunjenoj Ciboninoj dvorani. Naglasio sam kako je hrvatski narod jedan i jedinstven bilo da živi u Hrvatskoj, u nekoj od zemalja diljem svijeta ili u susjednoj BiH, te da svi dijelimo odgovornost za budućnost.

Spomenuo sam ustavne promjene u BiH i iskazao što Hrvati očekuju od vlastita političkog vodstva, od međunarodne zajednice, ali i Hrvatske kao potpisnice Daytonskog mirovnog sporazuma: jednakopravnost s druga dva naroda. Ništa više ali - NI MANJE! Poželio sam da BiH kao domovina i hrvatskog naroda u budućnosti bude uređena na europskim standardima te pozvao Hrvatsku da joj dade svekoliku potporu na putu u EU.

U ime zastupnika izabranih voljom hrvatskih državljana izvan Hrvatske istaknuo sam značaj dvojnog državljanstva toga demokratskog i civilizacijskog dosega, ali i ustavnog prava i njegove važnosti na simboličnoj razini. Te niti koja nas sve povezuje ma gdje u svijetu živjeli! Pozdravio sam iseljenu Hrvatsku te najavio donošenje Nacionalne strategije koja će sustavno regulirati odnos Hrvatske i Hrvata u svijetu.

Zahvalio sam vladi i premijeru kako za političku potporu Hrvatima u BiH, tako i za skrb o stradalnicima HVO-a, za brojne druge projekte kao što je pomoć mostarskom sveučilištu... Zamolio sam se s potporom nastavi, što je kasnije Sanader u svome obraćanju i prihvatio. Taj, jedanaesti sabor, održan je u ozračju svega onoga čemu se na prvom težilo, sanjalo i nadalo. Toliko toga se promijenilo - nabolje!

U Lisinskom sam prije sedamnaest godina gledao one koji su se sa suzama od ushita, ali i strepnjom, odazvali Tuđmanovu pozivu, a sada (istog popodneva) njihove sretne sinove kako na igralištu NK Zagreb u Kranjčevićevoj igraju finalnu utakmicu prvog svjetskog nogometnog natjecanja hrvatskih iseljenika (Croatia Toronta-Croatia Adelaide). Lijepo je kad se (lijepi) snovi ostvare. Hrvatska je danas stabilna i prosperitetna zemlja.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije