nedjelja
22. RUJNA
Ljevica bi s malim ulogom u veliku trgovinu, s dva oronula udbaša htjela prebrisati pola stoljeća komunističkog terora. Najnoviji je primjer Aleksandra Kolarić. Izbačena je iz SDP-a zato što je cijeli vrh stranke (članove vodstva, sve zastupnike u Saboru osim Leke...) optužila zbog šutnje o Milanovićevoj nerazumnoj politici (lex Perković itd.), koja šteti i socijaldemokratima i zemlji, šutnje slične onoj u Sanaderovu HDZ-u. Ništa drugo nije mogla ni očekivati. Nazvala ih je kukavicama, jer se boje reći Milanoviću što ga ide, premda je dovoljno inteligentna da zna kako svaki despot opstaje na kukavstvu svojih podanika koji su “hrabri” jedino kad pod njegovom zaštitom jurišaju na one koji mu se usprotive. Kim-Jong un! Stoga joj je, kad mu se drznula ovako žestoko oponirati i pozvati na pobunu, ili zakazala pamet ili ima neki plan po kojem bi trenutno žrtvovanje s vremenom pretvorila u trajniju korist. “Ovo je smaknuće bez suđenja! Vrijednosti Ivice Račana više ne stanuju u SDP-u”, rekla je u razgovoru za jedan portal. Nevjerojatno! Upravo idealiziranjem Račana zamagljuje se vrijeme Udbe i Josipa Perkovića, u kojem su dugogodišnji predsjednik SDP-a i Perković bili jedno. Podsjetimo - u visoku politiku Račan ulazi na početku 1972. godine, poslije Titova obračuna s Hrvatskim proljećem. S njegovim dolaskom u vrh SKH počinju “smaknuća bez suđenja”, tisuće članova izbacuje se iz Partije, tisuće ljudi miče se s dužnosti, deseci proljećara završavaju na suđenju i u zatvorima, zlodjela Udbe u novom su zamahu, a sam Račan, Kolarićkin miljenik, uz bok je naredbodavaca za smaknuća političkih emigranata, naredbodavaca Perkoviću i drugim organizatorima komunističkog terora. Premda je donekle bio deboljševizirao SDP, koji će Milanović reboljševizirati, Račan je, osvojivši vlast na početku 2000. godine, uvelike ponovio politiku iz 1972. godine: čistke u medijima (HRT, “Vjesnik”, “Slobodna Dalmacija”...), čistke u obavještajnim službama, policiji, institucijama, kriminalizacija Domovinskog rata, sotoniziranje generala zbog navodne lažne invalidnosti, predaja nadležnosti Haagu za “Bljesak” i “Oluju”, i tako dalje. Kolarićka pripada “razumnoj” ljevici koja se sada protivi Milanoviću i koja se ne bi protivila izručenju Perkovića, ali koja nikad neće priznati zločinačku bit komunizma kojeg je Perković zakonito čedo dok mu je Račan jedan od zakonitih “očeva”. Sada bi ta ljevica na jednom, dva slučaja (Perković, Mustač...) oprala svu krv Bleiburga, križnih puteva, Jazovke, Golog otoka, Stare Gradiške, smaknuća u inozemstvu i drugih zala. Njezin je rezon ovaj: koji je glupan taj Milanović, imao je priliku s dva izručenja ostarjelih udbaša do kojih osim njihovim obiteljima nikome nije stalo iskupiti nas za 50 godina zatiranja slobode, ljudskih života i hrvatske nacije.
subota
21. RUJNA
Pola državnog duga Linić spiskao na prijatelje
Ministar Linić neće “ući u povijest” samo po tome što je stvarao iluziju da Kukuriku koalicija nešto vrijedi tako što je ljudima u svojoj “pravednosti” i “uvođenju reda” poslove o kojima im je ovisio život uništavao zbog deset kuna viška u blagajnama. Nego i po tome što je bio najgrlatiji u optuživanju HDZ-ovih vlada za katastrofu Milanovićeve politike. Tako je u Saboru ljubopitljivim hadezeovcima odbrusio da su Hrvatsku u osam godina dotjerali do duga od 200 milijardi kuna. Linić je zaboravio da je barem pola toga duga napravio upravo on, i to u pola manje vremena – za četiri godine Račanove vlasti, među ostalim razbacujući stotine državnih milijuna prijateljima poput Štroka, Vrhovnika i drugih. Ilustracije radi: nijedna vlada osim Račanove i Linićeve nije na tako sramotan način isisavala Hrvatsku – na primjer, sasipala je stotine milijuna u sanaciju privatnoga brodogradilišta “Lenac” dok je direktor “Lenca” imao mjesečnu plaću od gotovo 200.000 kuna! Sve za društvo iz Dubaija!
ponedjeljak
23. RUJNA
Istinite laži za zgrtanje bogatstva moćnika
Znate li tko je Rajendra Pachauri? Indijac koji je kao čelnik Međunarodnog panela za klimatske promjene zbog borbe protiv globalnog zatopljenja s Amerikancem Alom Goreom podijelio Nobelovu nagradu za mir, i tako postao indijska nacionalna ikona. Znate li po čemu je još, osim po Nobelu, postao slavan? Po tome što je lagao da će se led na Himalaji otopiti do 2035. godine kako bi iz inozemstva dobio što više novca za svoj Institut za energiju i resurse u Delhiju. Sad pak čitam kako su od znanstvenika koji rade na studiji o klimatskim promjenama političari, s Amerikancima na čelu, zatražili da zataškaju činjenicu kako prosječna temperatura na Zemlji nije porasla posljednjih 15 godina. Koja perverzija! Svjetski moćnici izmišljaju razloge za ratove u kojima ginu milijuni ljudi kako bi “spasili svijet od terorista”, izmišljaju ptičje i druge gripe, globalna zatopljena i slične katastrofe kako bi oni ispali spasioci o kojima ovisi naša sudbina a njihova se kesa napunila milijardama dolara.
utorak
24. RUJNA
Tzv. socijalna osjetljivost za umiruću sirotinju
Premda se razmeću blještavim automobilima i pametnim telefonima, premda planiraju kako će djecu slati na najelitnije fakultete u svijetu, premda vas gule gdje god mogu i tajkunskim pljačkašima omogućuju da vas cijede do neizdržljivosti, premda vas ostavljaju bez posla i prihoda, kukurikavci su ipak socijalno osjetljivi te vode brigu o vama. Pa će po izmijenjenom zakonu sirotinja koja je ovrhom izgubila jedini stan koji ima moći u njemu ostati još šest mjeseci ili godinu dana, dok se ne snađe, ali će morati plaćati najamninu. Dakle, originalni Milanovićev socijaldemokratski program zbrinjavanja radnika: nećemo te odmah ubiti, pustit ćemo te kratko vrijeme da skupiš novac za troškove pogreba, ali ćeš morati platiti i to malo života što ti ostavljamo.
srijeda
25. RUJNA
Hrvatska vlast ne pomaže branitelju Veljku Mariću
Lani je ministar Predrag Matić u intervjuu “Slobodnoj Dalmaciji”, citirajući optužbe s beogradskog suđenja, opisivao teški ratni zločin branitelja Veljka Marića. Istodobno, srbijanski su se odvjetnici žalili kako im sud nije dao dovesti svjedoke koji pouzdano znaju da na mjestu događaja za koji je optužen Marić uopće nije bio. Žalili su se također da hrvatska vlast, unatoč njihovim molbama, Mariću ni u čemu nije pomogla. Sad pak Matić tvrdi da Vlada za Marića “čini sve što može” i okomljuje se na one koji njegovu “tešku sudbinu” iskorištavaju za dobivanje “jeftinih poena”. Dok je Mariću trebalo pomoći, bio je “ratni zločinac” za kojeg nitko u hrvatskoj vlasti prstom nije maknuo, a pošto je uz Matićevu, Josipovićevu i Milanovićevu odobravajuću šutnju osuđen na 12 godina zatvora, zbog sve većeg nezadovoljstva branitelja žali ga se zbog “teške sudbine” te Vlada i Matić za njega “čine sve što mogu”. I rezultati se vide – Marića u Beogradu čekaju nova suđenja.
četvrtak
26. RUJNA
Ima li HNS neki tajni dogovor s Bruxellesom
Pošto Angela Merkel nije došla na proslavu ulaska Hrvatske u EU, mnogi su pretpostavljali da je nije bilo zbog slučaja Perković. Premijer Milanović pak tvrdio je da nije došla zbog izbora, da se nije htjela zamjeriti biračima koji su protiv širenja EU, te da – što je u njegovu objašnjenju bilo najvažnije – kancelarka za slučaj Perković i ne zna. Sada pak ministrica Vesna Pusić kaže: Merkel je opomenula Hrvatsku da treba poštovati dogovoreno zato što zbog obuzetosti izborima nije vidjela da se Hrvatska uskladila s preuzetim obvezama. Svi pak vidimo da se uskladila nije, i to krivnjom same ministrice: da zastupnici njezina HNS-a nisu u Saboru dignuli ruke za lex Perković, nevolja ne bi bilo. No možda su oni glasovali za taj zakon po nekom tajnom dogovoru s Bruxellesom kao što je, kako sama tvrdi, njezin otac Eugen Pusić bio sudac u NDH po tajnom dogovoru s partizanima.
petak
27. RUJNA
Milanovićevo “ja” ne da se kontrolirati
Poslije “govora o stanju nacije” premijer Milanović je morao slušati raspravu i još jednom se obratiti zastupnicima, ali je otišao. Nedostatak kućnog odgoja? Omalovažavanje oporbe? Obveze? Ništa od toga. Posrijedi je bolesni ego kojemu nije ni do nacije, ni do njezina stanja, ni do Sabora, ni do zastupnika, ni do javnosti, ni do građana. Milanovićevo “ja” ne da se kontrolirati, ono je izmaknulo svakom obziru, disciplini i odgovornosti i u svome je sljepilu sve manje u relaciji s okolinom. U sljepilu mu je ostalo samo sudaranje sa svim što mu se nađe na putu, a u tom sudaranju razbijena glava, polomljeni udovi i rizik pada u ponor događa se – Hrvatskoj.
