Robert Senior, šef uprave jedne od vodećih svjetskih agencija za oglašavanje, Saatchi & Saatchi, nedavno je za Wall Street Journal izjavio: „Izbori (u SAD-u) sada će odvratiti liberalnu elitu od propagiranja uzvišenog koncepta "pretvaranja svijeta u bolje mjesto" na prizemljeniji pristup poput "recite mi što ćete učiniti za mene’".
Njegova izjava djeluje kao da ima smisla ako ignorirate žestoko patronizirajući ton. Zagriženi pobornici Hillary Clinton možda nisu ni svjesni uvredljivosti te izjave za većinu glasača i potrošača, no ona ukazuje na opće stavove demokratske elite i povezanih industrija. Predvidjeli su uvjerljivu pobjedu svojeg kandidata, no njihovi nespretni pokušaji opravdavanja ishoda izbora samo povećavaju štetu jer ističu njihov loše maskirani prezir prema glasačkom tijelu.
Politička i medijska „elita“ tvrdi da njihovu politiku pokreće prosvijećena i nesebična osviještenost, dok prosječnog glasača motiviraju neznanje, interesi i pohlepa: „Recite mi što ćete učiniti za mene“. To nema smisla jer se većina potrošača i glasača slaže da želi bolji svijet, razlika je samo u tome što ne prihvaćaju svi definicije takvoga svijeta koje nameću mesijanski fanatici koji ih pokušavaju popraviti. Svi ljudi žele nadu, pravdu i prilike, ali usvajanje mladunčadi tuljana i uvođenje transrodnih WC-a na dnu su ljestvice prioriteta kad jedva spajate kraj s krajem, nemate posao i ne možete osigurati egzistenciju obitelji. To ne znači da su ti ljudi nepismeni divljaci – racionalni su i odgovorni. No, malo se američkih medija, agencija za oglašavanje i političkih stratega posvećuje problemima ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem. No ipak, takvi principijelni „svjetlonoše uljudnosti“ kuju svoje dobronamjerne planove da osvijeste te prosječne ljude i pritom rade velike probleme.
Svrha oglašavanja nije omalovažavanje ljudi. Svijet oglašavanja zaboravio je kako pridobiti ljude i pozitivno utjecati na njih. Teoretičari prodaje tvrde da je jedan od boljih načina povećavanja šansi za prodaju uvjeravanje kupaca da su vam simpatični. Ključ je u tome da taj dojam bude iskren. Kad ste zadnji put posvjedočili kampanji koja je ukazivala na to da je prosječan glasač dobar, marljiv i pomaže da stvorimo bolju zemlju? A ako ste je i vidjeli, je li prosječan glasač uistinu predstavljao prosjek ili je zadovoljavao arbitrarne kriterije raznolikosti? Prvo predstavlja stvarnost i stvara vezu s publikom, a drugo nameće iluziju stvarnosti za koju neki odbor smatra da bi bila bolja za globalno društvo. Slika tima koji predvodi Azijka, a sastoji se od Hispanoamerikanaca, Afroamerikanaca i bijelaca koji popravljaju hidrant na ulici u siromašnoj četvrti u koju bijelac godinama nije kročio, kao ni žena na čelu tima koji se bavi fizičkim poslovima, a još manje Azijka, neće ostaviti dojam ni na koga osim na šefove agencija za oglašavanje koji su na sigurnoj udaljenosti. Svrha oglašavanja i politike je povezivanje i uspostava povjerenja. Bill Clinton toga je bio svjestan i osvojio je dva mandata; Hillary Clinton toga nije svjesna i izgubila je triput. Jednostavno, gospodine Senior.
