U društvu u kojem građani ne vjeruju javnim institucijama, političarima, a ni jedni drugima, i u kojem je sve više gladne djece, većini građana koji u sedmoj godini krize životare ostala je samo nada u bolju 2015. No, koje bi se promjene u društvu i među pojedincima trebale dogoditi da bi se izašlo iz krize i ublažile njezine posljedice? Pitali smo to različite i neovisne stručnjake društvenih znanosti jer iznevjerenih obećanja političara i drugih interesnih grupacija smo se naslušali. Profesor sociologije Siniša Zrinščak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koji je dugo bio predavač socijalne politike, izdvaja tri ključne stvari koje treba mijenjati.
– Kod nas je izuzetno nisko povjerenje građana u sve institucije, osobito institucije vlasti i političke stranke, a istraživanja pokazuju da postoji povezanost između niskog povjerenja i niže razine razvoja. Politički akteri, pa onda i svi društveni, moraju shvatiti da je jako važno vratiti povjerenje građana u institucije te poraditi na vjerodostojnosti političkih i društvenih aktera. To je ključ svake promjene nabolje u društvu.
Politički akteri moraju shvatiti da je jako važno vratiti povjerenje građana u javne institucije. To je ključ svake promjene u društvu
profesor sociologije
Druga je stvar participacija društvenih aktera, udruga civilnog društva i interesnih skupina u svim promjenama. Ne može se ništa promijeniti u društvu ako u tome ne sudjeluju svi, jer su dijalog i participacija ključni za promjene. Treći je problem koji treba riješiti fenomen tzv. novog siromaštva, što se posebno odnosi na srednji i niži srednji sloj, koji je imao pristojan standard, ali je zbog krize, gubitka posla i prezaduženosti danas siromašan, te siromaštvo djece – kaže Zrinščak.
Elite i građani
Kad je riječ o siromaštvu djece, Zrinščak ističe:
– Bez obzira na krizu, na djeci i uslugama za djecu ne smije se štedjeti jer ćemo kao društvo zbog toga imati dugoročne socijalne posljedice. Odrastanje djece u siromaštvu nosi mnogo rizika za zdravlje i teškoća u zadovoljavanju niza elementarnih potreba. Siromašnija djeca ostvaruju i niže razine obrazovanja, što je prediktor njihove kasnije marginalizacije jer je obrazovanje najbolji put izlaska iz začaranog kruga siromaštva njihovih roditelja.
I za Ljiljanu Kaliternu Lipovčan, pomoćnicu ravnatelja Instituta Pilar, koja se kao znanstvenica bavi kvalitetom života i psihologijom rada, najveća je boljka društva, uz veliku nezaposlenost, nisko povjerenje građana u institucije, prije svega pravni sustav, Sabor i Vladu, koje je niže nego u drugim zemljama EU.
Vladajuće elite moraju dijeliti probleme s građanima, a ne se ponašati kao da niski standard za njih ne postoji
Institut Ivo Pilar
– Da bi nam svima bilo bolje te institucije moraju postati otvorenije prema građanima, transparentnije i odgovornije za posao koji rade. Vladajuće elite moraju dijeliti probleme s građanima, a ne se ponašati kao da niski standard, nezaposlenost, nemogućnost pokrivanja osnovnih životnih troškova pa i ponekog luksuza, za njih ne postoji. Osjećaj društvene solidarnosti i povezanosti unutar zajednice ključan je za bolju kvalitetu društva, a postiže se većim uključivanjem građana u građanske i političke aktivnosti – govori Kaliterna Lipovčan.
Stipendirati studente
Sociolog Zoran Malenica smatra da što hitnije treba donijeti mjere kojima bi se poboljšale ili ublažile životne prilike najsiromašnijih građana pogođenih krizom. Misli na beskućnike, pojedince i obitelji koje žive ispod granice apsolutnog siromaštva.
– Reagirati treba što je moguće prije. Mislim da bi dio novca koji se izdvaja za provođenje socijalne politike trebalo preraspodijeliti i usmjeriti ga za povećanje smještaja za beskućnike, otvaranje javnih kuhinja i stipendiranje socijalno ugroženih učenika srednjih škola i studenata. Dodjeljuje se mnogo stipendija prema kriteriju tzv. izvrsnosti, a vrlo malo prema socijalnim kriterijima. Zato nemali broj učenika i studenata iz socijalno ugroženih obitelji ne nastavlja školovanje ili ga napušta zbog financijskih razloga. Dio subvencija koje dobivaju studentski centri, a njihove usluge koriste svi studenti bez obzira na socijalni položaj, mogao bi se preusmjeriti na socijalno ugrožene studente. Nove generacije učenika i studenata trebalo bi više educirati da se mogu nakon završetka školovanja samozaposliti. Država treba nešto učiniti i za dio srednje klase pogođene krizom, a riječ je uglavnom o mladima koji su završili fakultete, zaposlili se, zadužili se i u krizi ostali bez posla – kaže Malenica, dodajući i da je vrijeme za oporezivanje onih koji imaju veliku imovinu i veliku štednju u bankama.
Država treba nešto učiniti za mlade ljude, pogođene krizom, koji su završili fakultete, zadužili se i u krizi ostali bez posla
sociolog
No, što možemo napraviti kao pojedinci dok čekamo odgovorne u institucijama da počnu bolje raditi svoj posao? Profesorica Kaliterna Lipovčan rezimira:
– Ako se ne uključimo u građanske ili političke aktivnosti, nikad nećemo saznati možemo li nešto promijeniti. Trebamo se aktivirati i na osobnom planu, primjerice tražeći bolje plaćeno ili nama primjerenije radno mjesto, dodatno se obrazujući, a na društvenom planu trebamo se uključivati u različite organizacije i interesne skupine kroz koje ćemo ostvariti prava i interese. Za kvalitetniji život trebamo se družiti s obitelji, prijateljima, kolegama i vjerovati u ljude. Treba živjeti u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima, ne žaliti za propuštenim i vjerovati u bolje. Nemamo koristi od plakanja nad sudbinom i kritiziranja postojećeg stanja, trebamo se aktivno uključiti u traženje boljeg. Moja je poruka za novu godinu – budimo aktivniji i angažiraniji u svakodnevnom životu, na poslu, u obitelji, u društvu pa će nam svima biti bolje.
>> Jesmo li istraumatizirano društvo? Zajednički jad i apatiju liječi samo brza pravda
>> Mi smo etnički prečisto društvo i time degenerirani
Zanimljivo je da sociolozi svi govore o tome kakve bi trebala biti vlada i uprava, i niti jedan ne kaze sto bi trebalo napraviti da se poboljsa ekonomska situacija. Oni govore o tome kako bolje podijeliti drzavni proracun, a nee o tome kako povecati prihode stanovnistva. Potpuna je istina da su sve vlade u zadnjih 25 godina bile jako lose: kradja, nepotizam, nesposobnost, neznanje, "uhljebi", pronevjere, hohstapleri... isto tako je istina da institucije (posebno sudstvo) u Hrvatskoj ne funkcioniraju. Treba se pitati zasto je tako. Zivim vani vec 35 godina, i redovito posjecujem Hrvatsku... pitao sam jednog prijatelja kako to da u Hrvatskoj ne postoji nikakva politicka opcija (partija ili pokret) koja je napredna, pametna, postena. On mi kaze da sam naivan, i da trebam znati da je 70% biraca na drzavnom proracunu, i da Hrvati pricaju o promjenama ali ih u stvari ne zele. Ovi sociolozi nikada nisu radili u privatnom sektoru... nikada nisu stvorili niti jedno radno mjesto koje nije na drzavnom proracunu. Zbog toga jedino znaju pricati o tome kako podijeliti proracunske novce... Nazalost, u Hrvatskoj "uspjesni poduzetnik" u mnogo slucajeva znaci "dobro povezan sa drzavnim strukturama"... Da bi Hrvatskoj bilo bolje, potrebne su korijenite promjene, koje mozda nitko stvarno ne zeli. Ovi sociolozi govore a boljem obrazovanju, ali to ima smisla samo u drzavama gdje bolje obrazovanje vodi boljem poslu i zivotu. Ako pametni mladi ljudi vide da u ovoj drzavi samo "rodjaci" dobivaju posao, jedina korist od skolovanja ce im biti da odu u drzavu gdje ce im to znanje koristiti.