Kad je prije nekoliko godina mafijaška sapunica
“Soprano” postala jedna od najpopularnijih i
najgledanijih u Americi, generalni konzul Italije u New Yorku nazvao je
vodeće ljude televizijske postaje HBO i protestirao zbog
“pogrešnog i difamirajućeg prikazivanja života i
rada talijanskih doseljeničkih obitelji”. Govorio je
vlasnicima serije da ga nazivaju iseljenici, a posebno Sicilijanci
podrijetlom, i traže da zaštiti njihovo dostojanstvo jer oni
nisu mafija, kako se može zaključiti iz sage
“Soprano”.
I dok se popularna serija s izmišljenim likovima koji
sudjeluju u reketarenju, ubojstvima, švercanju, dilanju
droge i utajivanju poreza bliži kraju, iz newyorških je
policijskih krugova procurila vijest, a plasirana je i u New York
Postu, da se prava mafija obnavlja i vraća u “punom
sjaju”. Naravno, prilagođena novim tržišnim,
socijalnim i tehnološkim uvjetima koje donosi 21. stoljeće i
obrazovaniji kadrovi koji se i dalje regrutiraju iz provjerenih
doseljeničkih obitelji već i četvrte generacije talijanskog ili
portorikanskog podrijetla. Priče o obnovi newyorških
mafijaških obitelji potaknula je informacija da su braća
Rosario, John i Joseph Gambini, pripadnici jednog od pet najvećih
američkih kriminalnih klanova, pušteni iz zatvora gdje su
zatvarani od sredine osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Unosni poslovi
Jedino je Joseph Gambini deportiran u rodnu Siciliju, no braća i brojni
rođaci ostali su u New Yorku. Agenti FBI-ja i newyorške
policije procjenjuju da će se Gambini brzo vratiti
“djelatnosti koju razumiju i u kojoj se najbolje snalaze i
imaju dobre kontakte”. To su unosni poslovi s narkoticima,
ali na iznenađenje mnogih, mafijaški krugovi procjenjuju da
im preprodaja marihuane može biti sigurniji i unosniji posao jer je
potražnja u Americi u porastu, a tržište heroina i kokaina
već su preuzele “mlađe mafijaške grupe”.
Zbog marihuane se ne ide odmah u zatvor, tvrde inspektori, a brzo
zarađen novac na drogi može se ubacivati u legalne poslove, i
to je ono čemu se ozbiljno posvećuje mafija 21. stoljeća.
Istina je da u New Yorku od 2001. godine, nakon završetka
drugog mandata gradonačelnika Rudolpha Giulianija, nema tako zvučnog
imena i tako sposobne osobe koja bi se iskreno i uporno bavila pitanjem
organiziranog kriminala bez straha za svoj život. Giuliani je očistio
New York od mafije kao nijedan političar ili pripadnik FBI-ja u
povijesti toga grada jer je krenuo jedinim ispravnim putem, a to je
razotkrivanje mafijaških sudionika i pomagača u korumpiranim
policijskim i pravosudnim redovima. Kao kule od karata
rušili su se interesno povezani linkovi i otkrivali
djelatnici poput hobotnice razgranate mreže s pipcima koji su znali
voditi od ureda glavnog tužitelja do policijskih upravitelja pa i
senatora.
I sam Talijan podrijetlom, katolik, dijete doseljenika, odrastao u
Bronxu i Brooklynu, Rudolph Giuliani je sa strašću sličnoj
mafijaškoj upornosti, ali u suprotnom smjeru, razotkrivao
paklene planove svojih sunarodnjaka za koje je tvrdio da
ruše ugled poštenih i vrijednih talijanskih
obitelji. Newyorški policijski izvori potvrđuju da su
specijalni djelatnici američkih tajnih službi poslani u Rim gdje će
surađivati s kolegama talijanskih službi koji prate
mafijaške krugove. U isto vrijeme iz Italije su stigli
pripadnici njihovih policijskih službi na ispomoć u centralu FBI-a u
Washingtonu. Akcija američkih i talijanskih službi, koja ima visoku
političku potporu, nazvana je Projekt Pantheon i
ništa ne smiju prepustiti slučaju. Zadatak im je
razmjenjivati i uspoređivati informacije o povezanosti Cose nostre na
Siciliji i one u SAD-u.
Rehabilitacija obitelji
New York Post tvrdi da rehabilitaciju obitelji Gambino vodi
šezdesetogodišnji Dominic Cefalu koji je na
mafijaškoj hijerarhijskoj listi zamjenik bossa. Njega je u
posao preprodaje heroina prije 17 godina uveo John Gotti,
tadašnji šef, koji je nedavno umro u zatvoru.
John Gotti preuzeo je obitelj Gambino 1985. godine, kad je imala 22
člana koji su organizirali poslove s odvozom smeća, ali već je 1992.
godine završio iza rešetaka pa je poslove
nastavio sin, a tata je sve naređivao iz zatvora.
Mnogi se stoga s pravom pitaju: kolika je trenutačno snaga
mafijaških obitelji kakve pamtimo iz kultnih filmova Kum i
Kum 2, Nedodirljivi, Lice s ožiljkom i niza drugih uključujući i
Soprana?
Koliko se danas u New Yorku plaća odvoz smeća, reketi u građevinarstvu,
postoci na unosnim investicijama u turističkoj i ugostiteljskoj
djelatnosti te u mnogim drugim poslovnim područjima gdje je potrebna
zaštita, posredništvo i bliskost s
“moćnicima” iz bankarskog ili političkog svijeta?
Svega toga ima pa je potrebno zavidno umijeće policije i tajnih te
poreznih službi da bi se otkrili počinitelji i našli
vjerodostojni svjedoci, a to nije uvijek jednostavno.
No, kazne su velike pa je John Gotti mlađi završio iza
rešetaka kao Al Capone, zbog reketarenja
– posrijedi je bio noćni klub Scores, a to je najmanji od
brojnih nelegalnih poslova kojima se bavio. Vladine agencije osnovane
za borbu protiv kriminala, od kojih je najpoznatija RICO (organizacija
protiv reketarenja i korupcije) i akcije koje provode ulijevaju strah i
omražene su u mafijaškim krugovima. Što članovi
mafijaških obitelji osjećaju prema inspektorima najbolje
ilustrira primjer člana obitelji Colombo koji je, nakon naručenog
ubojstva policajca, rekao da žrtvu “toliko mrzi da ga želi
iskopati iz groba i ponovno ga ubiti”.
Mafijaškim će obiteljima, nakon izlaska iz zatvora njihovih
bossova, biti teško vratiti nekadašnju snagu jer
će im policija doslovno disati za vratom. Usto, oslabljeni su
zbog nedostatka provjerenih kadrova. Njihovi ljudi ne samo da su po
zatvorima nego se dogodila i generacijska i biološka smjena,
a regrutiranje novih “vojnika”, kako nazivaju svoje
sljedbenike, bit će također otežano redovitim akcijama vladinih
agencija protiv organiziranog kriminala. One su dobile još
veće zakonske ovlasti i sredstva nakon 2001. i terorističkog napada na
Ameriku koji su mafijaški šefovi dočekali u
zatvoru.
Pojavili su se teroristi gori od njih samih, pokazalo se da američke
interese mogu više od sljedbenika Ala Caponea ugroziti oni
Osame bin Ladena i stoga rehabilitaciju stare mafijaške
“slave” kakvu pamtimo iz filmova i ulične ratove
nitko ne može očekivati, ali svatko razuman zna da tradicija arhaičnih
sicilijanskih udruga ili mafijaških obitelji neće tako brzo
potpuno nestati.