Evo, opet se jasno pokazalo kako razmišlja domaća desnica; ne vole oni HDZ zbog HDZ-a, nego zbog njegove desne frakcije eutanazirane od Plenkovića na ovim izborima za Europski parlament. I ono što bi zapravo trebala biti dobra vijest u korist Plenkovića, odjednom se pretvorila u "fijasko" i prigovore s pitanjem "zašto nema desnice među vama?", nego ste joj pripustilli ili prepustili desno krilo? Koje je, nota bene, izuzev Ruže Tomašić izgubilo na izborima za Europarlament. Zgodno je kako se sad neki njegovi "desni" hoće napiti krvi Plenkoviću jer je HDZ osvojio samo četiri mandata, s argumentom da su išli bez Vase i ekipe. Zar bi više voljeli da su osvojili pet mjesta s Vasom i uključili Petir, Ružu ili Esih?
Kod nas nešto ne štima na desnici, a bogme ni među komentatorima koji naizgled ne podnose ljute nacionaliste, a onda ih zazivaju da se vrate u HDZ-ovu utakmicu kako bi politička estrada bila zanimljivija i po njihovoj mjeri. Nisam HDZ-ov glasač, sve ministarske afere prevelik su uteg za bilo koga normalnoga, ali radi se o Plenkovićevu projektu za izbore koji je bio riskantan potez i za pohvalu, unatoč sterilnoj HDZ-ovoj listi kandidata za Europski parlament. Prošli put osvojili su četiri mandata u koaliciji, sad četiri samostalno. SDP je prošli put osvojio dva mandata u koaliciji, sad četiri samostalno.
To su solidni rezultati i raščišćavanje situacije koji pokazuju da je desnica, ne računajući Suveriniste s Ružom koji su ušli u Europarlament, i ljevica, ostali po strani, od Esih do Hasanbegovića i Orešković, sve do nejasnog Mosta kojem se ideološko vrludanje obilo o glavu. Osobno mi je draži lijevi i desni centar u političkom mainstreamu, pa neka se sad tuku svim dozvoljenim parlamentarnim sredstvima, što će utrku na skorim predsjedničkim i parlamentarnim izborima učiniti zanimljivijom. I riskantnom za Plenkovića, ali kad netko na vlasti riskira, treba mu bar priznati neke zasluge, a ne gurati ga u senzacionalistički glib. Jer, kakav mainstream, takva i politička alternativa.
Kad je smjenjivao Karamarka, Plenković je bio glavna faca u kvartu, sad kad je na izborima s istom taktikom odricanja od desnice postigao solidan rezultat, sad odjednom ne valja? Promijenilo se nije ništa, osim toga što bi neki uz Plenkovića voljeli vidjeti i Vasu, makar ga deklarativno mrze. Priznanje dakako i protestnom Kolakušiću koji im je svima sam nabio rogove, stavio vlastitu imovinu, posao i budućnost na kocku i – prošao. Čudna i neočekivana priča za anemičnu Hrvatsku gdje se ovakve priče obično ne događaju, ali, eto, barem neke promjene. Bolje nego na Eurosongu, doživjeli smo bar neko iznenađenje.
Dobro je sinoć na HTV-u rekao dekan FPZ-a Zoran Kurelić; da je ostalo 5:3:1:1:1:1 kao u 23 sata, svi bi rekli da je bilo dosadno, predvidljivo i da smo sve znali unaprijed. Očito nismo, dakle ipak neki pomak. Makar i ne voljeli HDZ, baš sada može se podržati Plenkovića ili mu barem ne podmetati klipove čak i ako niste iz HDZ-ova tabora. Baš radi ovih slobodnih radikala koji ga potkopavaju s desna i s figom u džepu čekaju rasplet situacije, detroniziranje, pad i otvoreni povratak HDZ-a po njihovoj mjeri, s prislušnim uređajima u džepu skupa s figama.
Kakav kafanski novinarluk...