U proljeće ove godine hrvatski reprezentativac Mario Mandžukić (28) navršit će deset godina profesionalne prvoligaške karijere u kojoj u samo u jednome klubu, Wolfsburgu, nije osvojio trofej.
I dok su dometi s Dinamom, Bayernom i Atléticom još svježi u sjećanju, mnogi su vjerojatno zaboravili da je slavni Brođanin prvi trofej osvojio u dresu Zagreba. U kasnu jesen 2005. godine pjesnicima je donio naslov pobjednika prvog Dvoranskog prvenstva Hrvatske, a Mandžukić je bio proglašen najboljim igračem turnira. S klupe ga je vodio legendarni Miroslav Blažević koji je odmah shvatio kakav dragulj ima u rukama.
Intervju za tjednik Max! s Mandžukićem, u suradnji s novinarom španjolskoga Libera, napravljen je tijekom nedavnog snimanja u Madridu u sklopu kojega je naš reprezentativac promovirao kolekciju najnovijih Nikeovih kopački koje dolaze u bijeloj boji, baš po Mandžinoj želji.
– Moja najdraža boja je bijela. Nikada nisam igrao u crnim kopačkama, jednostavno se ne osjećam dobro u njima. Najnovije kopačke za mene su pun pogodak – kazao je Mario, koji je govorio o životu u Španjolskoj, odnosu s trenerom Simeoneom, a prisjetio se i sretnih njemačkih dana.
– U Španjolskoj sam već pola godine, ali španjolski mi ne ide dobro, još uvijek se teško koncentriram na njega – pričao je dobro raspoloženi Mario Mandžukić.
Kako vam je u Atléticu?
– Nakon Bayerna odlučio sam se za Atlético Madrid upravo zato što je to veliki klub s dugom povijesti, u kojemu se igra atraktivno. Proteklih godina bilježio je Atlético velike rezultate, ne samo u prošloj sezoni već tijekom duljeg razdoblja ima velika postignuća.
Kakav je dojam o stadionu Vicente Calderón?
– Nikada prije nisam igrao na Vicente Calderónu s nekom drugom momčadi. Čini se kao da igramo na argentinskom stadionu, atmosfera na Calderónu za igrača Atlética je nevjerojatna. Kad istrčiš na travnjak i vidiš navijače koji navijaju za tebe 90 minuta, puno je lakše dati sto posto od sebe. Volim njihov mentalitet jer je sličan hrvatskom, odlično se slažem s navijačima.
Ne volim statistiku
Bližite se brojci od čak 200 pogodaka u seniorskoj profesionalnoj karijeri.
– Nisam to znao. Ne pratim statističke podatke, ne volim taj dio nogometa. Najbitnije je osvajati trofeje. Očigledno je da uživam u postizanju pogodaka, neću biti zadovoljan ne postignem li zadani cilj od pedeset pogodaka u Atléticu.
Prije dolaska u Atlético iskusili ste igranje u finalu Lige prvaka (2013.). Na Wembleyju ste u dresu Bayerna postigli i pogodak protiv Borussije Dortmund, koja se danas grčevito bori za ostanak u Bundesligi.
– Te godine bile smo dvije najbolje momčadi u Europi. Borussia D. odigrala je čvrsto i pokazala taktičku nadmoć. Naš trener Heynckes pobrinuo se da trčimo svih 90 minuta. Svi smo morali dati sve od sebe i to je razlog zašto smo te godine kao momčad bili toliko snažni. Ta cijela godina najdraža mi je u karijeri, nikad je neću zaboraviti.
Imali ste poseban odnos sa sad već umirovljenim trenerom Juppom Heynckesom?
– Cijenio sam ga zato što je dobar čovjek jednako kao što je i dobar trener. Imao je 22 igrača, točno je znao što će s kojim raditi i to im jasno naglašavao. Bio je fantastičan te godine. Puno je izvukao iz nas, svi igrači su su ga cijenili i zato ostvarili dobar rezultat. Na kraju sezone rekao je da ne postoji bolje od toga.
Kakav je trener Argentinac Diego Simeone?
– Simeone je poput igrača, tako se ponaša i na treningu. Imao sam odlične trenere, Jupp Heynckes bio je moj mentor, učinio me boljim igračem, ali moram reći da Simeone svojim radom postiže isto kod svih svojih igrača.
Kakav je vaš odnos s ocem Matom, bivšim nogometašem?
– Bio je branič. Igrao je za mali klub iz mjesta blizu Stuttgarta, kao i Fredi Bobic. Puno mi je pomogao u karijeri. Nikada nije bio potpuno zadovoljan, ali to je normalno. Traži puno od mene, ne hvali me previše jer želi izvući najbolje iz mene, ali znam da je zaista ponosan na moju karijeru.
Tenzije su potrebne
Za reprezentaciju igrate s posebnim guštom?
– Nikada ne igram sam. Nikada nećete vidjeti igrača koji sam pobjeđuje utakmice. Upravo je tako sa mnom kada igram za Hrvatsku, imamo odličnu momčad, s jako dobrim igračima. Rakitić ne igra na istoj poziciji za Hrvatsku. Više je pomaknut naprijed dok Modrić igra dubinski. Obojica su za reprezentaciju jako bitni igrači.
Kakvo značenje Atlético ima u Madridu?
– Dok šećem gradom i jedem u restoranima, primjećujem puno fanova Atlético Madrida. Ne znam za ostale dijelove Španjolske, ali u Madridu imamo jednaki broj navijača kao i Real Madrid.
Kakav je osjećaj igrati protiv Real Madrida?
– Uživam u tim derbijima. Tenzije su u nogometu potrebne. Na terenu nismo prijatelji, ali nakon posljednjeg sučeva zvižduka bitka završava – zaključio je Mario Mandžukić.
>> Mandžukić se oglasio nakon velike pobjede i otkrio da mu gol nije bitan
>> Pogledajte kako je Mandžo petom izbacio dva igrača Reala, zabio gol i asistirao
>> Atletico potopio Real, Mandžukić strijelac i asistent!
