Španjolsku i cijelu Europu zatekle su snimke koje su prošli tjedan stigle iz Ceute, a potom i Melille, španjolskih eksklava na teritoriju sjeverne Afrike, u blizini Gibraltarskog tjesnaca, okruženih Kraljevinom Maroko. Čak osam tisuća afričkih migranata doplivalo je prošlog utorka do Ceute, gdje su ih dočekali španjolski granični policajci, a ubrzo je na to područje stigla i vojska, s obzirom na to da se radi o najstrože čuvanim europskim granicama, a eksklave su ograđene visokom žicom.
Među nekoliko tisuća migranata koji su doplivali do Ceute bilo je i više od tisuću djece, koja su se očajnički pokušavala dočepati europskog teritorija. Kamere su zabilježile dramatične i potresne prizore migranata u moru kako pokušavaju izići na obalu. Međutim, ondje ih je čekalo razočaranje. Španjolski su policajci temeljem bilateralnog sporazuma s Marokom većinu već sutradan vratili u Maroko.
Dosad su migranti na tom području u pravilu pokušavali stupiti na europsko tlo kopnom, pokušavajući svladati visoku žicu, a ovo je prvi pokušaj masovnog probijanja granice morem, ali to nije jedina posebnost tog masovnog migrantskog vala.
“Osvećuju nam se”
Naime, u najmasovnijem pokušaju prelaska vanjske granice EU u jednom danu bilo je malo toga spontanog, ako ne računamo spontanost i očaj samih migranata. Njihov masovni pokušaj prelaska granice rezultat je činjenice da su marokanski stražari ovaj put propustili migrante mirno promatrajući kako oni pokušavaju morskim putem zaobići visoku graničnu ogradu, što je rezultat aktualne krize u odnosima između Rabata i Madrida, ali i Rabata i Bruxellesa.
Naime, marokanski kralj Hasan II. pokušava tako postići ono što je već nekoliko puta uspjelo turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu, koji od sredine prošlog desetljeća ucjenjuje Europsku uniju otvaranjem granica migrantima, zbog čega mu Unija isplaćuje milijarde eura temeljem sporazuma Turske i EU što ga je s Erdoğanom svojedobno dogovorila njemačka kancelarka Angela Merkel. Europa je Ankari dosad isplatila oko šest milijardi eura za zbrinjavanje gotovo četiri milijuna sirijskih izbjeglica u Turskoj.
Kako se politika Bruxellesa temelji na nastojanju da se migranti zaustave prije nego što stupe na europsko tlo, slični sporazumi – koje brojne organizacije za ljudska prava smatraju nemoralnom trgovinom i flagrantnim kršenjem ljudskih prava – postoje i s Libijom i Marokom. I baš kao što je Erdoğan u proljeće prošle godine prebacio tisuće migranata na granicu s Grčkom, zahtijevajući novi sporazum i više europskog novca, tako je u ovom slučaju postupio i kralj Hasan II., kojem očito nije dovoljno nešto manje od 350 milijuna eura europske pomoći za borbu protiv krijumčara ljudi i brigu o migrantima na svom teritoriju.
Može li se vjerovati španjolskim medijima, Hasan II. traži od Bruxellesa dodatnih 400 milijuna eura za tu zadaću. Zbog toga je marokanska granična policija u jednom trenutku počela propuštati migrante na njihovu putu prema Ceuti i Melilli, a to je ujedno i razlog zbog kojeg je potpredsjednik Europske komisije Margaritis Schinas, zadužen za migrantsko pitanje, iz Bruxellesa oštro poručio Rabatu kako “nitko ne može ucjenjivati Europsku uniju”, izražavajući solidarnost sa Španjolskom, dok je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel poručio španjolskom premijeru Pedru Sanchezu kako su španjolske granice ujedno i granice EU.
Međutim, novac nije jedini razlog zbog kojeg je Maroko otvorio svoje granice za migrante, zbog čega ga je Madrid optužio za “agresiju” i “ucjenu”. Naime, nakon što je u travnju vođa Fronte Polisario Brahim Ghali došao na liječenje u Španjolsku zbog zaraze koronavirusom, izbila je velika diplomatska kriza u odnosima između Rabata i Madrida, što je drugi povod neviđenog migrantskog vala na Ceutu i Melillu. Bio je to pokušaj Maroka da se osveti Španjolcima, s obzirom na to da Španjolska ne priznaje suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom, dok se Fronta Polisario bori za neovisnost tog područja.
Upleo se i Trump
Suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom ne priznaje ni EU, iako je bivši američki predsjednik Donald Trump, u zamjenu za normalizaciju odnosa između Maroka i Izraela, potkraj prošle godine priznao suverenitet Rabata nad spornim područjem.
Zapadna Sahara zanimljiva je zbog prirodnih resursa i nalazišta fosfata, najvećih na svijetu, a ubrzo nakon što je Polisario sedamdesetih proglasio Demokratsku Arapsku Republiku Saharu, koju je u međuvremenu priznalo oko 50 zemalja, izbili su oružani sukobi s marokanskim snagama, a upravo taj spor oko strateški važnog područja Sahare jedan je od glavnih razloga izbijanja nove migrantske krize u španjolskim eksklavama u Africi.
VIDEO Čudesni Francuz gotovo je nevidljiv i 'razgovara' s pilotom
treba im dati q.isti tako i erdoganu.napraviti željeznu zavjesu na granicam eu pa ćeš vidjeti kad im počnu raditi sra.a po državama kako će ih brzo špedit odakle su došli.