Rabljaninu Miroslavu Maškarinu, kojemu je usred rutinske
operacije slijepog crijeva zbog komplikacija amputirana lijeva noga,
Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) ne želi odobriti
odlazak na rehabilitaciju u toplice. Tvrdi to 22-godišnji
Miroslav Maškarin koji je, kaže, u posljednjih godinu dana
HZZO-u poslao tri dopisa u kojima je tražio da mu se odobri odlazak na
rehabilitaciju u toplice, no ni na jedan do sada nije dobio službeni
odgovor. Zanimljivo, u HZZO-u tvrde da uopće nisu dobili pisane
zahtjeve Miroslava Maškarina za rehabilitaciju u toplicama.
Maškarinov
kirurg: Nisam kriv, a što je u duši, moja je stvar
Maškarinu su nogu mogli spasiti 'graftom'?
Volje ima ali i bolova
– Ma mogu oni sada govoriti što god žele. No u
HZZO-u jako dobro znaju da sam ja toplice tražio. Čak su mi preko jedne
medicinske sestre na Rabu poručili da nema potrebe da idem u toplice
kada već koristim protezu. A odlazak u toplice na rehabilitaciju
savjetovali su mi i liječnici iz KBC-a Zagreb te liječnici iz Lovrana,
kod kojih sam bio na procjeni invaliditeta i koji su u moju liječničku
dokumentaciju upisali da bi bilo dobro da u toplice odlazim barem dva
puta godišnje. HZZO mi je čak odbio platiti jastuk protiv
dekubitusa, koji mi također treba – požalio se
Maškarin, kojega 21. studenoga u Rijeci čeka još
jedno svjedočenje na sudu protiv kirurga Branka Popovića koji ga je
prije dvije godine operirao.
Miroslav Maškarin u Zagrebu studira turistički menadžment na
Visokoj školi Utilus, i to zahvaljujući dekanu te
škole Borisu Vukoviću, koji mu je dodijelio besplatnu
školarinu koja inače stoji 25 tisuća kuna. A Miroslav, nakon
preddiplomskog studija, razmišlja da upiše i
diplomski jer volje za učenje, druženje i, nadasve, život ima.
Još kada bi se, kaže, oslobodio snažnih bolova u batrljku
lijeve noge, ali i u desnoj nozi, u kojoj osjeti svaku promjenu vremena.
– Idem stalno na kontrole i još je uvijek
neizvjesno što će biti s desnom potkoljenicom, na kojoj mi
nedostaje 70 posto muskulature. Također, desno mi je stopalo izgubilo
funkciju, uopće ga ne mogu micati. No liječnici su rekli da je bolje
zasad desnu nogu ne operirati jer zbog oštećenja arterija i
krvnih žila postoji mogućnost da ostanem i bez nje – kaže
Miroslav, koji će novcem od odštete, ako je ikad dobije od
Ministarstva zdravstva, kupiti novu protezu s električnim koljenom.
Sada si takvo ortopedsko pomagalo ne može priuštiti jer
stoji 120 tisuća kuna.
– S takvom protezom puno bih se lakše kretao jer
to električno koljeno sinkronizira hod. I desna noga tada bi bolje
radila i, što je najvažnije, bolovi ne bi bili tako jaki
– kaže Maškarin.
Zagrebački holding ne želi osigurati parkirno mjesto za invalide ispred fakulteta samo zbog Miroslava
Naporna svakodnevica
Neizdrživi bolovi njegova su svakodnevnica i zbog golemih napora koji
ga svaki dan čekaju na putu od kuće do fakulteta. Problem je, kaže
Maškarin, što ispred fakultetske zgrade ne
postoji nijedno parkirno mjesto za invalide.
– Zbog toga se najčešće parkiram ispred robne kuće
Nama na Kvaternikovu trgu i potom 300-400 metara do fakulteta
pješačim, za što mi treba pet, a
“težih” dana i do deset minuta. Zdravom čovjeku to
nije problem, no meni je to golem napor. S fakulteta su zbog toga zvali
Zagrebački holding htijući mi olakšati dolazak pa su
zamolili za barem jedno parkirno mjesto za invalide. No rekli su da
takva mjesta odobravaju jedino stanarima – kaže
Maškarin, koji se polako privikava na život u metropoli.
Imao je, kaže, sreće što je odmah pronašao dobro
društvo i što su ga kolege s fakulteta prihvatili.
Oduševljava ga što u kino može svaki dan, a ne
dva puta tjedno, kao u njegovu Kamporu. No užasne prometne gužve zato
ga, domeće, izbezumljuju.
– Na to se, mislim, nikada neću priviknuti. Ipak sam ja s
Raba – kaže Miroslav Maškarin.
Kirurg ga nije niti pogledao, a kamoli pozdravio
Miroslav Maškarin iduće saslušanje na sudu u Rijeci ima 21. studenoga. Tada bi se drugi put, oči u oči, trebao sastati s kirurgom Brankom Popovićem, koji ga je prije dvije godine operirao. – Prvi smo se put od operacije vidjeli prije mjesec dana na sudu. Čovjek me nije niti pogledao, a kamoli da mi se obratio, pozdravio me. No to i nije moj problem. Očito nema osobne kulture – kaže Miroslav Maškarin, koji zbog tragedije koja mu se dogodila od Ministarstva zdravstva traži 13 milijuna kuna odštete. – Iznos je toliki i zbog činjenice da ja još uvijek ne znam kako ću se oporavljati. Cijeli život trebat će mi ortopedska pomagala što za lijevu, što za desnu nogu. Jednog dana trebat će mi i osoba koja bi mi pomagala u kući – napominje Miroslav. Dodaje kako nije točno da mu je Ministarstvo zdravstva nudilo nagodbu od tri milijuna kuna oštete. – Takvi su se podaci pojavljivali u medijima, no istina je da, kada god bismo se ja i moja odvjetnica pokušali nagoditi, u Ministarstvu zdravstva nismo naišli na interes – tvrdi Maškarin.
