Dubravko Butala, pročelnik karlovačke stanice Hrvatske gorske službe spašavanja, australskog ovčara Mela dobio je kad je ovaj bio još štene. Prošli su zajedno svašta, a prije nekoliko dana morali su se oprostiti.
- Svima nam je u obitelji jako teško, ali znali smo da se Mel ne može oporaviti, da mu neće biti bolje. Kada je prije nekoliko dana počeo krvariti, nismo htjeli pustiti da pati, pa je u subotu 6. kolovoza navečer uspavan. Nažalost, bolest je uznapredovala - kazao nam je Dubravko Butala o svom psu Melu, prvom australskom ovčaru koji je prije 11 godina uvezen u Hrvatsku i školovan za potražnog psa.
Satima zajedno
Svi članovi HGSS-a žale za Melom koji je s njima proveo brojne sate u potražnim akcijama diljem Hrvatske i pomogao spasiti brojne živote, a najteže je svakako obitelji Butala kod koje je, nakon što je krajem 2014. umirovljen, nastavio živjeti.
- Svi smo bili vezani uz njega. Mel je bio zdrav do rujna 2015. kada je dobio sarkom. I operiran je i bilo mu je bolje, ali je bolest uznapredovala i u zadnja je dva mjesec dana bio potpuno slijep i nije se mogao samostalno kretati. Bio je član obitelji kao i mladi australski ovčar Thor, također moj pas kojeg školujemo za potražnog psa. Mel i Thor bili su jako vezani, Mel mu je puno pomogao da se socijalizira. I tog zadnjeg dana Mel je jedva dočekao Thora da dođe s kupanja. Čim ga je nanjušio, počeo ga je lizati i maziti, kao da se oprašta. Za nekoliko sati počeo je krvariti i ubrzo nas je napustio - prisjeća se Dubravko.
Sjeća se i kada je prvi put uzeo u naručje Mela, koji je bio štene od devet tjedana. Od tada su bili stalno zajedno jer pas je sa svojim vodičem i u slobodno vrijeme, kada nije na zadatku.
Obnavljali licenciju
- S dvije je godine dobio prvu licenciju koju smo tri puta obnavljali. Zajedno smo prošli čitavu Hrvatsku, bili u više od stotinu akcija, čak i u BiH. Zajedno smo bili i u njegovoj mirovini, išli na izlete, na Jadran, Platak. Mel je odlično prihvatio i Thora kada je došao. On sada ima dvije godine i vjerujem da će na jesen dobiti licenciju za potražnog psa – kaže nam Dubravko. Inače, s Melom je jedno vrijeme karlovački HGSS imao čak pet potražnih pasa.
- Danas nema nijednog, odnosno od jeseni imat će Thora. To je tako, starija se generacija, u kojoj je i Mel, istrošila, a nove se ne obučavaju. Puno to ovisi i o čovjeku jer velika je obveza imati svog potražnog psa, ali i velika ljubav - dodaje D. Butala.
<<dirljiva-poruka-hgss-ovaca-hvala-za-sve-akcije-u-kojima-je-sudjelovao-i-gdje-nam-je-pomagao
Lijepa priča.