Ček za gospićku bolnicu koji je Stjepan Mesić dobio u Australiji početkom 90-ih nije bio izgubljen u "velikom muvingu", kako se danas Mesić pravda pred hrvatskom javnosti! Taj je ček u banci čekao nekoga tko će ga unovčiti, a gospićka bolnica u jeku rata i razaranja nije ni znala kakvu je donaciju dobila iz Australije jer Mesić o tome u Gospić ništa nije javio.
To su rezultati daljnje istrage koju poduzima prva tajnica HDZ-a Australije Ina Vukić, koja je u javnost i izašla s novim detaljima o prikupljanju novca dijaspore i Mesićevoj ulozi, a o čemu piše i knjigu. Australske Hrvate posebno je zaboljela Mesićeva izjava da se njihov ček za gospićku bolnicu zagubio u "velikom muvingu". Jer istina je posve drukčija, za Mesića u najmanju ruku neugodna, a pitanje je i zašto se pravda "velikim muvingom". Jer Mesić navedeni ček nije dobio na večeri kad je dobio čekove za Hrvatski nacionalni fond te za svoje potrebe.
Razgovori s bolnicom
Ček za gospićku bolnicu dobio je od Ličko-senjske dobrotvorne zajednice u Sydneyu, o čemu svjedoči i dokumentacija koju nam je preko Ine Vukić proslijedio Vjekoslav Draženović, devedesetih aktivan u spomenutoj dobrotvornoj zajednici. Nadalje, Ina Vukić razgovarala je s Antom Lukacem iz Sydneya koji je bio rizničar zajednice. On je rekao:
"Mi smo Mesiću predali ček od 34.000 australskih dolara za gospićku bolnicu koncem veljače 1993., kada je Mesić bio na otvaranju konzularnih predstavništava i veleposlanstva RH u Australiji. Zamolili smo ga da ček preda u bolnicu u Gospić. Tada smo se u gospićkoj bolnici raspitivali jesu li dobili ček ili ne. Dugo nam se nitko odatle nije javljao, pa smo opet pitali i pitali. Prošlo je nekoliko mjeseci i uspjeli smo razgovarati s jednom gospođom iz gospićke bolnice koja nam je savjetovala da mi iz Sydneya pokrenemo potragu za tim čekom jer oni ništa o njemu ne znaju. Bio sam rizničar i otišao sam u Commonwealth banku u Sydneyu, u kojoj smo imali račun. Tamo su me dobro poznavali i počeli mi govoriti o zakonu ili pravilima bankarstva u Hrvatskoj. Naime, rekli su mi da je u Hrvatskoj tako da, ako netko položi ček u banku i nitko ga ne potraži, ne podigne, u banci stoji godinu dana, onda onaj koji je ček položio na banku ima pravo dignuti taj novac. Normalno, mi smo odmah ispunili formulare banke i poništili taj ček te izdali novi na istu svotu i poslali izravno na gospićku bolnicu, mislim početkom 1994. godine."
Ina Vukić razgovarala je i s Ivanom Jurićem iz Sydneya koji je tada bio tajnik tog društva. On je rekao da su Mesiću predali ček za gospićku bolnicu u veljači 1993. jer su mislili "da je Mesić pravi Hrvat, vjerujemo mu, dat ćemo mu da ponese ček"... Jurić nastavlja:
Pomoć od specijalca
– O čeku iz Gospića nismo ništa čuli i onda smo se raspitivali i raspitivali, ali bez odgovora. Onda smo nekako došli u vezu s jednim čovjekom iz Zadra koji je radio u policiji. Mislim da to nije bila obična policija nego specijalna, Ivan Vukić, mislim da se tako zvao. On se zauzeo da će istražiti gdje je taj ček završio i on nam je onda javio da je ček pronađen u jednoj banci u Zagrebu. Mi smo odmah pošli za tim da ček poništimo i izdamo novi za bolnicu i njima pošaljemo izravno – kaže Jurić. Ključna su pitanja zašto je taj ček bio položen u banci u Zagrebu, tko ga je položio, zašto je ondje stajao te zašto nije proslijeđen u Gospić.
Cimbenik to si ti rekao