U srijedu, u ranim poslijepodnevnim satima, u blizini križanja zagrebačkih ulica Stare Vlaške i Bakačeve mnogim slučajnim prolaznicima nije mogao promaknuti svojevrsni "photo session" koji se odvijao oko tamo postavljene skulpture našeg proslavljenog srednjovjekovnog istraživača i putopisca Marka Pola. Škicali su oni sa zanimanjem taj prizor i sigurno su se pitali – tko li su ta simpatična i nasmijana tamnokosa gospođa te isto tako tamnokosi mladić na trenutke ozbiljna, a onda na trenutke i nehajna držanja koji usred dana prave društvo čuvenom svjetskom putniku iz davnih vremena, a sve se to trajno bilježi fotoaparatom, i zašto ih se fotografira baš oko te skulpturalne zagrebačke atrakcije.
Još veću radoznalost mogle su im pobuditi i riječi naše vrsne fotoreporterke Sandre Šimunović, koja je tijekom snimanja mladiću velikodušno davala i neke praktične profesionalne savjete. Recimo, kako si olakšati nošenje snimateljske opreme, na što paziti, gdje što na sebe staviti kako bi bilo što više i što brže pri ruci, pri čemu je mladić sa zanimanjem slušao svaku tu korisnu informaciju, dopunjujući razgovor i pokojom svojom primjedbom ili pitanjem. Na ta možebitna znatiželjna pitanja usputnih prolaznika imamo odgovore. Logične odgovore.
Šarmantna tamnokosa gospođa je profesorica hrvatskog i talijanskog jezika te dugogodišnja turistička vodičica Mihaela Žugec, a mladić je njezin 17-godišnji sin Gabrijel Saračević. Oko skulpture Marka Pola pak fotografirali su se s velikim razlogom. Simboličnim. Jer će se, poput Marka Pola nekada, i njih dvoje otisnuti u jednu avanturu koja u sebi objedinjava – putovanje u daleki kraj, obilaženje i upoznavanje predjela, ljudi i običaja, istraživanje te prikupljanje i bilježenje informacija. Oni neće ići u Kinu, već na Bali. I neće nam otamo donijeti dojmove zapisane na papiru, već zabilježene kamerom. I da, neće do tamo i natrag ići kopnenim i morskim putem, pa da to traje tjednima, čak i mjesecima, već zrakom, leteći, što se mjeri u satima koji stanu u dan, možda kojiput i dva, ovisno o letu.
POVEZANI ČLANCI:
Mnoge daleke destinacije i udaljeni dijelovi svijeta koji su prije djelovali kao neka egzotična snoviđenja o kojima se moglo samo slušati, čitati ili eventualno pogledati i kakav televizijski putopis danas su puno pristupačnija. I iz naše zemlje velik je broj onih koji mogu reći da su posjetili Bali, a još je veći broj onih koji su o tom divnom indonezijskom otoku pogledali razne dokumentarce raznih televizijskih kuća i raznih autora ili autorica. No sad dolazimo do onog dijela koji je posebno zanimljiv i koji je zapravo i povod ovom tekstu. I koji će objasniti zašto su se to neki dan jedna mama i jedan sin okupili oko našeg Marka Pola, a potom i porazgovarali s nama. Objašnjenje glasi – ta mama i taj sin 12. srpnja lete na Bali i tamo će provesti 25 dana kako bi započeli jedan projekt. Točnije, realizirali svoju ideju da zajedno snime putopisni serijal posvećen Baliju.
Naravno, čim smo doznali informaciju o ovoj avanturi odmah smo poželjeli čuti i nešto više o njoj jer to da mama i sin snimaju zajednički televizijski projekt ovakvog tipa prava je rijetkost. I kako to obično i biva, najprije nas je pri susretu zanimalo – kome je na pamet pala ova putopisno-televizijska ideja i zašto je izbor pao baš na Bali. – Kako i inače putujemo zajedno, meni je pala na pamet ova ideja – otkrila nam je na početku razgovora Mihaela Žugec, koja u zagrebačkoj Srednjoj waldorfskoj školi predaje hrvatski jezik, a usto u agenciji za turističku animaciju Love Carpe diem odabire i obučava frankofone animatore za vođenje turista francuskog govornog područja.
– A kad je iznijela tu svoju ideju, ja sam je odmah pitao: "Mama, pa jesi li ti poludjela? Znaš li ti kakva je to avantura?" – smijući se dometnuo je njezin sin Gabrijel, inače od jeseni učenik trećeg razreda zagrebačke Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. – To je u početku zaista zvučalo kao nevjerojatna ideja, ali kako mi puno putujemo skupa te imamo i opremu za snimanje, na kraju smo ipak odlučili vidjeti možemo li realizirati ovakvu jednu ideju te iskoristiti sve to što znamo i imamo – nastavio je Gabrijel, da bi se njegova mama ubacila informacijom da su oni već imali kupljene avionske karte za Bali kada su se odlučili upustiti u jedan ovakav projekt. Bilo je to nešto u stilu – pa kad već idemo tamo, hajdemo onda to i snimiti.
A tome da se ide baš na Bali, i to tijekom ljeta, pripomogle su malo i dvije obiteljske prijateljice, Milka i Nataša, koje će također biti dio ekipe u kojoj će kao najmlađa članica biti i Gabrijelova desetogodišnja sestra Glorija. Usto, kaže Mihaela, o svim ostalim turističkim destinacijama ima već puno raznoraznog materijala, pa i onog televizijskog, a o Baliju je toga ipak znatno manje pa bi to na kraju mogla ispasti dobra i privlačna priča.
– Sad idemo iz dva razloga, zato što su djeci ljetni školski praznici i zato što moje dvije prijateljice koje idu s nama mogu putovati samo ljeti. I dok mi kao obitelj nikada nismo išli na Bali, one su bile već više puta. Jedna je tamo bila već sedam puta, a druga triput. I opet se žele vratiti tamo. Ja sad idem prvi put i jedva čekam doznati što nas sve tamo čeka. Na kraju ćemo vidjeti kako će sve to ispasti. Imamo okvirni plan i program koji će se nadopunjavati na licu mjesta. Odlučili smo Bali obilaziti nomadski. Svakako ćemo posjetiti tamošnju čuvenu plažu Nusa Dua pa grad Ubud, u središnjem dijelu otoka. Već smo dogovorili i posjet jednoj lokalnoj vinariji jer želimo doznati kako se tamo uzgaja vinova loza i pravi vino. Imat ćemo tamo i jednog lokalnog vodiča, gospodina Tina, koji je zapravo naš čovjek koji na Baliju živi već 30-ak godina.
>> FOTOGALERIJA 10 zemalja u kojima možete živjeti jeftino i luksuzno: Neke povoljne destinacije nalaze se i u Europi
Njemu je mama Hrvatica, a otac Indonežanin. Oženio se također Indonežankom. Tino je isto turistički vodič i nagrađivani fotograf pa će nam puno pomoći svojim znanjima, a omogućit će nam i posjet te obilazak mnogih mjesta koja se nalaze izvan uobičajenih turističkih ruta. Recimo, s njim ćemo otići i u jednu lokalnu školu, gdje bismo možda snimili i moju kćer Gloriju kako se druži i razgovara sa svojim vršnjacima o tome što oni uče, kako im izgledaju školski dani... Također, posjetit ćemo i jednu knjižnicu pa jednu njihovu obiteljsku kuću, jer su raspored i uređenje tamošnjih kuća mahom takvi da se odmah vidi težnja prema postizanju životnog balansa. Bit će to i prilika da doznamo i snimimo što i kako kuhaju, koja su im omiljena jela... – govori nam Mihaela, a Gabrijel se odmah nadovezuje i otkriva kako njega upravo ta balijska gastropriča jako zanima.
– Uz to što me zanima kultura toga dijela svijeta, u čemu smo slični, a u čemu različiti, jako me zanima i kultura hrane, što se sve tamo jede, kako se to priprema, kakvog je to okusa – navodi Gabrijel, a mama mu zatim još jednom sažima svoje interese. – Mene zanima apsolutno sve. Tim više što je gospodin Tin rekao da su sadašnji Bali i onaj Bali od prije 20-30 godina kao nebo i zemlja. Sad je Bali preplavljen turistima, gužva je posvuda, a ja bih htjela uhvatiti onaj nekadašnji, netaknuti, iskonski Bali, koji su zvali otokom bogova. Želim osjetiti kako će to nešto iskonsko i možda posve strano djelovati na mene – precizira Mihaela, a Gabrijel se umeće opaskom: – Ja bih se htio i malo opustiti i uživati. Mama će biti u ulozi vodičice ispred kamere. I što mama kaže, to ćemo snimati.
Te njegove riječi izazivaju Mihaelin smijeh i reakciju: – To se on samo šali. Evo, već smo dogovorili neko ronjenje, što može biti zanimljivo mlađim generacijama pa će to obaviti Gabrijel i njega ćemo snimati kako roni – kaže Mihaela, na što Gabrijel iznosi zanimljiv prijedlog kazavši kako bi bila dobra fora da mama i on zamijene uloge, da se mamu snima u nekom kontekstu koji je zanimljiviji mlađima, a da se njega snima u nečemu čemu su skloniji stariji.
– Odlično, evo, tebe ćemo onda snimiti u knjižnici, među knjigama – uzvraća Mihaela zafrkantski i domeće kako svakako želi da i Gabrijel bude ispred kamere, a ne samo iza nje. Pritom naglašava da je ovaj njihov pothvat jedan veliki eksperiment koji je svojim planom podosta fluidan i otvoren za sve inspirativno što im se nađe na putu, a hoće li taj eksperiment uspjeti ili ne, nešto je čime se unaprijed ne opterećuju. – Nekako nam se čini bi samo snimanje moglo biti najlakši dio cijele te priče, unatoč tome što i slika i ton moraju biti odlični, ali postprodukcija bi mogla biti puno zahtjevniji dio posla pa ćemo onda u toj fazi, kad na nju dođe red, potražiti i stručnu pomoć – kaže Mihaela. Budući da Gabrijel na tom putovanju ima ulogu glavnog snimatelja, zanimalo nas je kako se on za to pripremio.
POVEZANI ČLANCI:
– Već lani kupio sam podosta profesionalne opreme, od kamere do raznih objektiva, a sad sam to upotpunio još nekim stvarima. Nije sve to meni strano jer sam već i prije radio dosta videomaterijala za Instagram, a napravio sam i nekoliko spotova. Zapravo, snimanje me oduvijek zanima i, kada za to dođe vrijeme, želio bih upisati studij kamere pa da jednom budem direktor fotografije na većim filmskim produkcijama – jasno je Gabrijel dao do znanja kako on već zna čime se u životu želi baviti. A što se ovog projekta tiče, zanima nas znaju li već sad hoće li to biti jedan dulji televizijski putopis ili serijal od nekoliko kraćih epizoda te imaju li već kakve dogovore s nekom od naših televizija vezano za emitiranje.
– Budući da ćemo na Baliju biti 25 dana, od 12. srpnja do 4. kolovoza, sigurno ćemo imati puno snimljenog materijala pa nam je ideja napraviti šest epizoda po 26 minuta. Naravno, to je samo ideja, ali tek ćemo po povratku i nakon što se snimljeni materijal pregleda znati na čemu smo. I kada vidimo što imamo i kako to možemo montirati i zaokružiti u neku putopisnu priču, tek onda ćemo to nuditi televizijama – kazala nam je Mihaela, koja je, moramo i to spomenuti, autorica i dviju knjiga za djecu, priče "Zvijezda repatica", koja je objavljena na hrvatskom i na engleskom jeziku, a u studenom će biti objavljena i u Turskoj, te zbirke priča "Krema od trešanja", za koju je poznata autorica školskih udžbenika za hrvatski jezik Snježana Zrinjan u pogovoru napisala da su to "priče za dušu velikih i malih".
Kad smo već spomenuli i knjige, onda ne možemo zaobići još jednu planetarno poznatu i rado čitanu knjigu koja se jednim svojim dijelom dotiče i Balija. To je djelo Elizabeth Gilbert "Jedi, moli, voli" za koje nam Mihaela uz osmijeh kaže da je upravo ta knjiga bila nekovrsna "radna literatura" za pripremu ovog putovanja pa će i ona poslužiti kao svojevrsni mali, sporedni vodič po Baliju. Slušajući naše sugovornike, osjetili smo zaista veliki entuzijazam, ali i veliku zaigranost i opuštenost popraćene snažnim istraživačkim duhom pa nekako već sada možemo naslutiti da bi ovaj projekt, koji zajednički poduzimaju mama i sin, mogao biti nešto sasvim novo, svježe, iskričavo, uzbudljivo i vrlo zanimljivo za gledanje. Bude li tako, pokažu li ljudi interes pa odjek bude dobar, razmišljaju li možda i o nastavku, odlasku u neki drugi dio svijeta kako bi i tamo snimili svoj majčinsko-sinovski putopis, pitamo ih. I naravno, zanima nas jesu li već odlučili kako će se zvati ova televizijska priča o Baliju.
– Što se tiče putovanja, ja sam i privatno i poslovno, kao turistička vodičica, Europu već, što bi se reklo, "doktorirala". I kao obitelj smo puno putovali. Djecu sam često vodila sa sobom i na ta poslovna putovanja. No neki dijelovi svijeta ostali su mi još uvijek neistraženi i jako privlačni. Recimo, Island. E, sad, ako ovaj naš projekt, točnije eksperiment s Balijem uspije, ideja nam je da iduće godine na isti način odemo na Maldive i Šri Lanku pa bismo i tamo snimili zajedničke putopise – otkrila nam je Mihaela buduće planove, da bi onda i Gabrijel iznio i svoj pogled na mogući nastavak cijele te priče.
POVEZANI ČLANCI:
– Ja baš i nemam neki poseban dio svijeta koji mi je jako privlačan. Uglavnom me zanimaju krajevi u kojima nije velika napučenost, gdje nema gužve i puno turista, gdje su lijepa priroda i dobra hrana. Recimo, ni Sjeverna ni Južna Amerika ne zanimaju me toliko, ali mi je zato Japan jako privlačan. Pa onda i Kuba. A kada je riječ o mogućem nastavku ovog projekta iduće godine, do tada ionako imam već dosta posla jer moram napraviti i završiti dosta nekih drugih, svojih projekata – kaže Gabrijel, koji je cijelo vrijeme našeg razgovora, unatoč svojoj dobi, djelovao jako ozbiljno, promišljeno i sigurno tako da smo i naglas zaključili da će mami, sestri i dvjema maminim prijateljicama na skorašnjem putovanju on zaista biti veliki oslonac. Na tu se našu izrečenu misao on iznenađeno i skromno osmjehnuo, a mama ga je ponosno zagrlila i rekla nam da smo stekli točan dojam.
A kako će se zvati vaš serijal, niste nam još samo to rekli?, podsjećamo ih. – Već sam vam spomenula da te moje dvije prijateljice često odlaze na Bali. I nisu jedine koje se tamo vraćaju i više puta. Zato ja često znam i njih i druge ljude pitati: "Pa zašto Bali?" I onda smo odlučili da bi radni naziv ovog našeg prvog serijala mogao biti "Zašto Bali?" Mi ćemo se potruditi pronaći što više odgovora na to pitanje u nadi da će nam to uspjeti i da će to ljudima biti zanimljivo – za kraj nam je rekla Mihaela Žugec.
Nama je preostalo na to pitanje koje možda bude i naziv serijala - zašto Bali? - uzvratiti protupitanjem - a zašto ne?, te simpatičnoj, vedroj i znatiželjnoj mami Mihaeli te njenom također znatiželjnom sinu Gabrijelu, koji izrasta u jednog vrijednog, pouzdanog i zrelog mladog čovjeka, kao i ostalim njihovom suputnicama, poželjeti sretan put, dobro vrijeme (mada i sami znaju da ih na Baliju čeka teško podnošljiva kombinacija vrućine i vlage), puno zanimljivih mjesta i sugovornika te zadovoljstvo snimljenim materijalom pa da onda jednom i sami, kao televizijski gledatelji i gledateljice, budemo u prilici doznati i vidjeti kako je izgledala ta njihova pustolovina na Baliju.
>> FOTOGALERIJA Mir i spokoj: Ovo su najljepše skrivene plaže Jadrana!
