Zagorski “sin vjetra”, bivši Dinamov nogometaš i nesuđeni “hrvatski Michael Owen”, Mihael Mikić (36), prošloga je tjedna osvojio i dvadeseti trofej u bogatoj, 18-godišnjoj profesionalnoj karijeri!
Sa svojim klubom Hiroshima Sanfrecce, Mikić je osvojio japanski superkup, pobijedivši u Yokohami Gambu Osaku 3:1. “Mika-san” je odigrao cijelu utakmicu, ovo mu je šesti japanski trofej (tri naslova prvaka i tri superkupa), dok je s Dinamom u vitrine donio 14 trofeja.
Mikić je već osmu sezonu u Japanu, no o njegovim se dobrim igrama ne zna previše, budući da posljednjih godina nije davao izjave hrvatskim novinarima.
Neću se petljati u naša posla
Ipak, javio se na mobitel prije nekoliko dana, dugo smo razgovarali, nije imao ništa protiv da se dijelovi tog razgovora iskoriste za ovaj napis, ali uz uvjet da to ne bude forma intervjua. Neke izjave ipak nisu bile “pod embargom”, a pojasnio je i zašto ne želi davati intervjue za hrvatske medije...
– Iz Bistre sam, ali ipak nisam onaj “klasični Zagorec” koji se drži filozofije “ne bi se štel mešat’, ne bi se štel nikome zamerit’!“. Mnogo bih toga mogao reći, ali sve bi to bilo besmisleno, ništa ne bih postigao, bila bi to borba s vjetrenjačama i samo bih se bez veze naživcirao! Znate, sve što se kod nas događa gledam izdaleka i to mi daje mogućnost realnije prosudbe. I kad onda razmislim o svemu, shvatim da nema smisla petljati se u nešto što ne mogu promijeniti pa sam odlučio živjeti na način da nikoga ne diram, niti ću ikome dopustiti da mene dira. Tako je najbolje – kaže Mikić, koji je starosjedilac u Japanu.
U Hiroshimi je, naime, već osmu godinu, malo se inozemnih igrača može pohvaliti takvim “gastarbajterskim” stažom u jednom klubu.
Zarađuje oko 300.000 eura godišnje i posve se priviknuo na japanski način života. S njim su supruga Ljupka i kćeri Jana Sienna (6) i Mila Amelie (4), u Hrvatsku dođu jednom godišnje, oko Nove godine i ostaju 20-ak dana.
Starija kći piše na japanskom
Djeca idu u japanski vrtić, curice uz hrvatski govore i japanski i engleski jezik, a starija Jana Sienna već i piše na japanskom! Mihael to još nije do kraja apsolvirao...
– Ne mogu čitati, ali se u komunikaciji mogu sporazumjeti – kaže Mikić, koji se doista zaljubio u Japan.
Pojašnjava i zašto:
– Sve je ovdje apsolutno suprotno nego kod nas! Radiš li svoj posao dobro, daješ li sve od sebe i živiš u skladu s njihovom civilizacijom i kulturom, poštivaš li sve to, jer i oni poštuju tebe, tada će Japanci na sve moguće načine pokazivati koliko to cijene i poštivaju. I kad čovjek zna da mu se trud isplati, onda sa zadovoljstvom obavlja posao. Kod njih pogreška nije “kraj svijeta”, nego sastavni dio života – nema vrijeđanja, “pljuvanja” i “masakriranja” odigraš li loše, važno je da daš sve od sebe i da budeš profesionalan. Uglavnom, najpametnija životna odluka bila mi je odlazak u Japan u 29. godini života – govori Mikić.
Od 20 trofeja, Mikiću je nekako najdraži onaj prvi s Dinamom, ondašnjom Croatijom, osvojeni kup 1998. godine. A silno mu je drag i kup u povratničkoj sezoni u Dinamu, 2006./07., uz naglasak:
– Taj mi trofej netko stalno “uzima”, ne znam zakaj! Molio bih vas da barem vi ispravite tu pogrešku: s Dinamom, dakle, imam osvojenih šest prvenstava, šest kupova i dva superkupa, a s Hiroshimom sam po tri prvenstva i tri superkupa!
Sve je počelo u La Sereni
Mika se 1998. preselio iz juniora u prvu momčad Dinama, bio je na pripremama u La Mangi i najprije ga sportski direktor Ivan Bedi i trener Marijan Vlak neobjašnjivo nisu stavili na popis putnika za nastavak priprema u Čileu. Ali, nakon novinarske “intervencije”, Mikić je ipak sjeo u zrakoplov za La Serenu i tako je počela uspješna karijera koja i danas traje...
U sedam dosadašnjih japanskih sezona, osvojio je šest trofeja, a još je dva puta igrao finale Liga kupa te jednom Kraljeva kupa. I neizmjerno je ponosan na te rezultate...
– Da biste dobili jasniju sliku što je to moj klub napravio posljednjih godina, reći ću ovako: kad naslov japanskog prvaka osvoji Hiroshima, to je kao da u Njemačkoj prvak bude – Mainz!
Mikićev je klub lani igrao i polufinalu Fifina svjetskog klupskog prvenstva, izgubili su protiv favoriziranog argentinskog River Platea 0:1. A svih tih trofejnih sezona, u Hiroshimi nije igrao ni jedan svjetski poznat igrač, to je momčad bez istinske zvijezde! Lani je, uz Mikića, jedini stranac bio Brazilac Douglas, njega više nema, a došao je također malo poznati Nigerijac Utaka. A u šampionskim godinama (2012. i 2013.) Mika je bio jedini stranac...
Koliko Japanci cijene Mikića, govori i podatak da su mu već ponudili i posao u klubu nakon završetka karijere!
Prvi plavi strijelac u LP-u
Mikin je plan igrati do 2018. godine i ni dana više. Kako sad stoje stvari, ništa ga u toj nakani neće spriječiti. Ionako je, uostalom, još jedini ostao na travnjaku od ondašnja Dinamova “tri kralja” – Bišćan, Šokota, Mikić! Svakako i zato što je najmlađi od njih, a zauvijek će ostati upisano da je Mikić zabio prvi Dinamov gol u Ligi prvaka, bilo je to 4. studenoga 1998. godine, u 3:1 pobjedi plavih protiv Porta...
>>Mihael Mikić - Hrvat kojeg Japanci obožavaju
