Kada je u ponedjeljak otvorio svoj inbox, glavni urednik katoličkog tjednika Glas Koncila mons. Ivan Miklenić nije mogao povjerovati vlastitim očima jer je dobio prijetnju da je u zagrebačku katedralu postavljena bomba. Osim uvrede da je bomba postavljena u \"katesrali\", posebno ga je zabrinula činjenica da se u današnjoj Hrvatskoj nekome može prijetiti terorističkim činom zbog njegova mišljenja.
Inače, Miklenić je žestoki kritičar ove vlasti od samoga početka njezina mandata i ne štedi riječi kada su posrijedi promašeni potezi Milanovićeve vlade. Štoviše, Glas Koncila jedini je neovisni medij u ovome trenutku u Hrvatskoj, koji ni na koji način ne ovisi o odnosima s vlastima i kao da se vraća u dane svoje prošlosti, kada je u socijalizmu bio jedino opozicijsko glasilo koje je pružalo otpor jednoumlju.
Što ste prvo pomislili kad ste vidjeli \"bombašku\" poruku?
Veoma sam se iznenadio, šokirao i zabrinuo. Iznenadio sam se što je danas u 21. stoljeću u Hrvatskoj moguće iskazati takvu reakciju nesnošljivosti sa stavovima koje je u propovijedi na Mariji Bistrici izrekao kardinal Bozanić. Šokirao sam se mogućnošću da strada netko posve nevin – jer prijetnje postavljenom bombom uvijek treba ozbiljno shvatiti. Bolje je biti oprezniji i bojati se nego riskirati moguću opasnost. Zabrinulo me je što bi netko samo za izgovorene riječi, s kojima se kao čovjek i ne mora slagati niti ga itko na to prisiljava, bio spreman udariti na jedan od najsvetijih simbola hrvatskoga naroda i hrvatskih katolika – zagrebačku katedralu. Korištenje sintagme \"bando klerofašistička\" u poslanoj poruci, koja ukupno ima samo 17 riječi, zastrašujuće je očitovanje da u toj osobi i danas živi pogled i rječnik iz najkrvavijeg razdoblja komunizma na ovim prostorima.
Kakva je to poruka Crkvi u Hrvatskoj u ovome trenutku?
U Crkvi se s pravom može učvršćivati bojazan da je ta poruka samo maleni vršak goleme sante leda koja pluta ispod površine i koja simbolizira krug ljudi u Hrvatskoj koji mrze Crkvu, vjeru, možda i Boga, i koji bi u slučaju kakvoga kaosa bili ponovno spremni na likvidaciju crkvenih ljudi. Nije nama u Crkvi problem što u hrvatskom društvu postoje neki ljudi koji po svom osobnom shvaćanju negativno misle o Crkvi, vjeri, možda i Bogu, ali jest problem kad se iz takvih redova počinje očitovati verbalna agresija. Dovoljno je pogledati neke komentare na internetu ili Facebooku i uvjeriti se koliko su u nekih duboki mržnja, zloća i neprijateljstvo prema Crkvi. Premda je verbalna agresija oblik nasilja, u našem društvu njeguje se s pravom osjetljivost prema vrijeđanju na rasnoj, spolnoj, nacionalnoj, političkoj i generalno vjerskoj osnovi – osobito kad su posrijedi prava tzv. malih vjerskih zajednica, ali se ne podiže glas javnosti ni politike kad se dogode izljevi mržnje i verbalne agresije u obliku moderne kršćanofobije ili stare, komunističke anticrkvenosti.
Ali još nitko dosad nije javio da je u katedralu postavljena bomba!
Prijetnja bombom u zagrebačkoj katedrali može se shvatiti i kao prijetnja simbolu identiteta hrvatskoga naroda – što se, uostalom, i čulo za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Iz toga se može iščitati da u suvremenom hrvatskom društvu postoje ljudi koji mrze sve što je katoličko i hrvatsko. U zdravom pluralnom društvu mora biti mjesta i za takve ljude, koji imaju pravo tako misliti, ali u svakom zdravom pluralnom društvu takvi ljudi moraju biti spriječeni da po takvom svome uvjerenju djeluju – pa bilo to, vjerojatno za početak, i kroz verbalnu agresiju.
Kardinalova propovijed u Mariji Bistrici očito je mnoge pogodila?
Vjerujem da je ta propovijed pogodila samo one koji žele instituciju države koristiti za nametanje svoga ideološkoga uvjerenja i one koji ne žele da na svjetlo dana dođe što cjelovitija istina o svim zločinima, osobito komunističkim, koji su se dogodili na ovim prostorima u vrijeme II. svjetskog rata i neposredno nakon njega.
Vi ste redoviti kritičar ove vlasti. Što im u ovome trenutku najviše zamjerate?
Bio bih sretan da mogu hvaliti vlast u Hrvatskoj bez obzira kojoj političkoj opciji pripadala. U hrvatskom društvu, na žalost, baš ni jedno područje nije postavljeno na zdrave temelje pa i većina hrvatskih građana i zemlja u cjelini sve više klize prema siromaštvu i različitim oblicima ropstva, a sadašnja Vlada gotovo ništa bitno ne čini da bi se to srozavanje zaustavilo.
Optužili ste ih i za korupciju i za nekompetentnost i za politički diletantizam... Imate li ikakva odgovora na svoje komentare?
Ne očekujem da se predstavnici vlasti javno očituju o mojim komentarima ili mojim stavovima. Bio bih zadovoljan kad bi ih pošteno analizirali i zauzetije radili za opće dobro Hrvatske i njezinih građana – za što se komentari uvijek i jedino zauzimaju.
Koliko su vaši komentari osobni stav, a koliko crkvenog vrha, pa i kardinala Bozanića?
Komentare u Glasu Koncila treba shvatiti kao govor iz Crkve, iz vjere, iz socijalnog nauka Crkve i iz nepristranog zauzimanja za opće dobro svih ljudi, svih hrvatskih građana, a iznosi ga čovjek koji i potpisuje komentare. Niz godina takve je komentare pisao don Živko Kustić, sada je red na meni, a uskače i mlađi kolega Branimir Stanić.
Najavljuje se posjet premijera Milanovića papi Benediktu XVI. Što očekujete od toga susreta?
Realno je očekivati da bi taj mogući susret potvrdio i produbio dobre odnose između Hrvatske i Svete Stolice. Dosad je Hrvatskoj bila iznimno važna, katkad i presudno važna, potpora Svete Stolice, a ta potpora potrebna je i dalje. Hrvatska, kao mlada država, treba još puno, a zbog neadekvatnog upravljanja Hrvatskom, i veoma mnogo vremena da bi se stvarno afirmirala u međunarodnoj zajednici kao prihvaćeni i uvaženi subjekt i partner i u tome će joj još jako dugo trebati potpora Svete Stolice. Uvažavanje pak stavova Svete Stolice s hrvatske strane jamstvo je i za slobodu vjere, stvarno poštovanje ljudskih prava te za izgradnju trajnoga mira i u Hrvatskoj i u susjedstvu.
Je li moguće da premijer ondje inicira reviziju gospodarskih ugovora Hrvatske i Svete Stolice?
Smatram da to nije realno očekivati jer ne postoji, koliko mi je poznato, ni jedno službeno očitovanje da bi sadašnja vlada inicirala reviziju ugovora između Republike Hrvatske i Svete Stolice. Također, susreti na takvoj visokoj razini, koliko mi je poznato, nisu prilike za eventualna iniciranja promjena međusobno ugovorima definiranih odnosa, već za završetak eventualnoga takvoga procesa.
Držim da je revizija ugovora tek balon ili kost za glodanje javnosti, a ne realna opcija u sadašnjem trenutku. Naime, samim ugovorima predviđeno je otvaranje pregovora o reviziji kad jedna strana mogne argumentirati da su se bitno promijenile prilike u odnosu na one u kojima su ugovori bili sklopljeni. Smatram da današnje prilike nisu bitno drugačije nego što su bile 1998. godine.
Bi li Crkva pristala na znatno smanjenje toga iznosa?
Katolička Crkva u Hrvatskoj već se do sada odrekla za nju znatnih sredstava, oko 160 milijuna kuna, no to je za državni proračun gotovo beznačajno. Naime, i ukupna sredstva koja se iz državnog proračuna izdvajaju za sve vjerske zajednice u Hrvatskoj godišnje barem tri puta su manja od sredstava koja se izdvajaju za udruge civilnoga društva.
Na meti napada često je i vjeronauk u školi. U državnoj komisiji za odnose s Crkvom na čelnu poziciju imenovana je SDP-ova Marija Lugarić, koja se zalagala prije nekoliko godina za izbacivanje vjeronauka iz škola. Kako to komentirate?
U pluralnom društvu sve je na meti pa nije neobično što nije pošteđen ni školski vjeronauk. Ipak vjerujem da ozbiljna politika nema ni na kraj pameti izbacivanje vjeronauka iz škola jer bi to bilo drastično vraćanje povijesnog kotača u komunističko razdoblje, a što, nadam se, ipak nije realno. Logično je da Vlada u državnu komisiju imenuje članove koalicijskih stranaka koje su dobile mandat na izborima, a izjave u predizborno vrijeme i ponašanje s pozicije vlasti često je dijametralno suprotno.
Kako, zapravo, komentirati činjenicu da ova vlast nastoji progurati niz zakona i implantacija u društvo posve suprotnih kršćanskim stavovima, a većina je kršćana u Hrvatskoj? Od Zakona o MPO do seksualnog odgoja...
Članovi Vlade, rekao bih, pogrešno su shvatili činjenicu što su na izborima dobili vlast i što imaju nadmoćnu većinu u Hrvatskom saboru pa donose i odluke koje su legalne, ali nisu legitimne. Sve odluke koje su protivne zdravome razumu, zdravoj logici, i stavovima većine u hrvatskom društvu su nelegitimne. Bit stvarne demokracije vladavina je većine, pa onda i prevladavanje stavova većine u zemlji, a nije demokratsko ponašanje odvajanje od izbornoga tijela i nametanje stavova manjine velikoj većini. Legalnost daje Vladi pravo na donošenje odluka, no implementacija toga prava može prerasti u diktaturu, koja je čista suprotnost demokraciji.
Ali vlast se pravda da tako štiti prava građana...
Država bi po Ustavu morala biti ideološki neutralna i štititi pravo svakoga građanina i svake skupine da u punoj slobodi uživa svoja slobodno izabrana uvjerenja na način da time ne ugrožava druge. Temeljna povelja o ljudskim pravima, a i hrvatski Ustav jamče roditeljima isključivo pravo na odgoj svoje djece, a škola je dužna to poštovati. Stoga, kao što ne bi bilo u redu da se snagom države i škole svoj djeci nameće katolički seksualni odgoj, tako ne može biti u redu da se svoj djeci nameće seksualni odgoj ikojeg drugog ideološkog predznaka s kojim se ne bi složili roditelji. Ako se to ipak nametne, bit će to znak očitog srljanja u diktaturu.
Očekujete li da će Kukuriku vlada omogućiti istospolne bračne zajednice?
Istospolne zajednice već su u Hrvatskoj ozakonjene, a ne vidim razloga da se u Hrvatskoj ruši tisućljetna definicija braka kao zajednice muškarca i žene.
Ima li Crkva načina suprotstaviti se tome i sličnim incijativama, npr. referendumom?
Crkva ima mogućnosti javno upozoravati na zloporabe zakonodavne vlasti za nametanje određenih ideoloških vrijednosti, a i ima mogućnost odgajati svoje članove da se drže svojih kršćanskih vrednota. Crkva kao institucija neće nikad organizirati referendum, no vjernici laici kao građani imaju pravo koristiti sva legalna i legitimna sredstva za obranu i promociju svojih ugroženih vrednota pa i pokretati akcije za referendum. Uvjeren sam da bi vjernike u takvim nastojanjima moralno poduprla i crkvena hijerarhija.
Kakvi će u skoroj budućnosti biti odnosi crkvenog vrha i političkih vlasti? Je li na pomolu velika kriza?
Nadam se da će uskoro započeti uobičajeni demokratski dijalog između tijela Hrvatske biskupske konferencije i tijela državnih vlasti. Uostalom, početkom rujna Vlada je imenovala svoje nove predstavnike u odgovarajuće komisije i mješovita povjerenstva pa će se moći nastaviti rad na rješavanju svih otvorenih i tekućih pitanja. Ne očekujem da će doći do ikakve krize između crkvenog vrha i političkih vlasti jer su obje strane same po sebi dužne služiti zajedničkome dobru hrvatskoga društva i svih njegovih članova. Očekujem i da će ostati i neke razlike u viđenju pojedinih vrednota i zakonskih rješenja, no to nije neobično za pluralno društvo niti je to nesvladiva zapreka za suradnju Crkve i države na mnogim područjima.
Ne čini li vam se da je Vlada premijera Račana imala više sluha za Crkvu i njezine potrebe od sadašnje lijevo-liberalne vlade?
Vlada premijera Račana njegovala je korektne odnose prema Crkvi, a u intervjuu Glasu Koncila predsjednik Račan je rekao da je njegova vlada jamac da se u Hrvatskoj neće dogoditi okretanje kotača povijesti unatrag, tj. da jamči da se neće oživljavati komunizam. Sadašnji pak vlastodršci olako govore o crvenoj Hrvatskoj, nisu se spremni distancirati od komunističkih zločina i jednako ih osuditi kao i sve druge zločine. Dobivam u redakciju mnogo poziva i dopisa u kojima se ljudi žale da se u Hrvatsku vraća umiveni komunizam, da opet vlada nekadašnja ideološko-politička podobnost u kadroviranju, da su se mnogi komunisti samo presvukli u liberale, a sada očituju svoje pravo lice. Ogorčenje izaziva revolucionarno ideologiziranje Hrvatske radiotelevizije, osobito Hrvatskoga radija, javnoga medija koji se pretežno uzdržava od građana, pa i većinom građana vjernika kršćana, a koje se tendencioznim prikazivanjem crkvenih događaja nimalo ne poštuje. Volio bih da i sadašnja vlada jasno kaže da neće tolerirati okretanje kotača povijesti unatrag.
Kakve će posljedice ovakvog načina vladanja biti za hrvatsko društvo i naciju u razdoblju kada ulazimo u Europsku uniju?
Na žalost, ako Hrvatska sljedeće godine uđe u EU, ući će gotovo potpuno nespremna. Posljedice toga bit će vrlo drastične i za gospodarski oporavak i za očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta. Bojim se da ćemo u prvim godinama članstva u EU doživjeti teške šokove, a to se ne bi trebalo dogoditi kad bi makar sadašnja vlada u ovo još kratko vrijeme svim silama stala na branik legalnih i legitimnih hrvatskih nacionalnih interesa.
ove gadove...sve do jednoga treba protjerati u Vatikan....