Studeni je za SDP-ovog saborskog zastupnika i člana predsjedništva Bojana Glavaševića iznimno težak mjesec. U njemu je ostao bez oca, Vukovar je pao. Danas je Vukovar, kaže, njegova tragedija, ali i inspiracija. Razlog zašto se bavi politikom u kojoj, kaže, uvijek nastoji biti iskren. Razgovarali smo o tome gdje se vidi u budućnosti, je li zadovoljan Bernardićem, kako vidi SDP.
Zadnjih dana u Saboru je bilo poprilično žestoko. Slažete li se s nekim ocjenama da ste hiperdestruktivna oporba, da biste samo nešto rušili?
Opozicija ima zadatak testirati većinu, to je naša ustavna obveza. Mi smo tu da se zauzimamo za građane. I kad vidimo, primjerice, da ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac svom prijatelju daje 10 milijuna kuna, ne možemo šutjeti o tome. Je li to hiperdestruktivno? Ne, to je zaštita interesa građana Hrvatske.
Doista nikad nije bilo više pokušaja opoziva. I u petak ste išli rušiti Vladu, svjesni da od toga neće biti ništa?
Svaka naša takva inicijativa slabi Plenkovićevu Vladu. Sjetite se Vlade Tihomira Oreškovića. Pala je upravo pod pritiskom SDP-ovih nastojanja da ukažemo na nepravilnosti kojima je obilovala. Plenkovićeva je Vlada stabilnija, ali zar bismo trebali šutjeti? Znam da bi HDZ volio da SDP šuti.
Što Vladu čini stabilnom?
Činjenica da se Plenković uspio riješiti Mosta koji mu je radio velike probleme. Uspio je nagovoriti dio HNS-ovih zastupnika da prevare građane Hrvatske i uzmu mandate koje su im dali ljudi koji su glasovali protiv HDZ-a. Sada je HNS, odnosno ono što je od njega ostalo, trajno vezan uz HDZ, i ako ode na izbore i formalno će prestati postojati. Uz to postoji snažan dojam da je jedan važan element ucijenjen kako bi im davao podršku. A najveći partneri Plenkovića su zastupnici manjina.
I predsjednica se priključila kritikama Vlade, i to vrlo žestoko. Kako na to gledate?
To je predatorsko ponašanje. Predsjednica je izabrana na jednoj radikalnoj, nacionalističkoj platformi. Predsjednica je pobijedila na valu šatoraških prosvjeda, i nagradila je neke od glavnih figura prosvjeda pozicijama u svom uredu. Sada je ta platforma dezintegrirana, toga više nema i predsjednica je shvatila da, ako želi još jedan mandata, mora nešto promijeniti. Nekad je glavni negativac bio Zoran Milanović, a kako njega više nema, ostaje joj samo Plenković za napadanje, što njemu ne odgovara. Sasvim sigurno je ovo početak njezine kampanje. Velik broj ljudi je i dalje slijedi, ali teško će se oprati od činjenice da je od početka mandata i kroz kampanju u politički mainstream uvodila ljude s političke margine i radikalne desnice. Njoj su u VIP loži na inauguraciji sjedili ratni zločinci, osuđeni dileri koji su usluge prostitutki plaćali kokainom, širitelji mržnje… Mogu se samo nadati da će iduće izbore izgubiti. I da će onaj tko je naslijedi toj dužnosti vratiti dostojanstvo.
Može li taj netko biti Zoran Milanović?
Milanović je osoba koja je ostavila snažan dojam u Hrvatskoj. Što više vrijeme prolazi građani su mu skloniji oprostiti neke stvari zbog kojih je i izgubio izbore. Što se mene tiče, on je svakako jedan od snažnih SDP-ovih potencijalnih kandidata. Trebalo bi napraviti analizu i vidjeti tko može zahvatiti širu populaciju i više birača. Zoran dosta snažno homogenizira naše birače, pitanje je koliko može zahvatiti u dio ljudi koji mu je snažno zamjerio neke događaje i neke riječi iz zadnje kampanje. Ali želim vrlo jasno reći da je svaka priča o njegovoj kandidaturi bez njegove potvrde interesa čista špekulacija. Daleko su ti izbori, a o njegovoj mogućoj kandidaturi govorili su samo drugi, on nije.
Počeo je rasti rejting SDP-u, ali i Bernardiću. Je li šef stranke konačno profunkcionirao?
SDP ne može biti zadovoljan rejtingom jer znamo da može biti znatno bolji. I rejting predsjednika stranke može biti puno bolji. Sviđa mi se što kod Davora Bernardića vidim jednu novu vrstu borbenosti koje prije nije bilo.
Zamjerali ste mu da premalo napada Plenkovića, dosta ste ga kritizirali i niste bili jedini. Je li vam to zamjerio?
Ne znam. Ne bavim se i ne opterećujem time. Ja sam član Predsjedništva SDP-a i saborski zastupnik. Svoj mandat u Predsjedništvu dobio sam bez ikakvog šalabahtera i shvatio sam da je moja zadaća da budem iskren, točno onakav kakav sam bio prije.
Ta iskrenost vas je dosta koštala. Dojam je da vas ljudi ili vole ili, doslovce, ne mogu smisliti?
Moguće, ali čovjek se i ne može svima svidjeti. Pogotovo ne u politici. Neki su i gubili izbore pokušavajući se svima svidjeti. Ja sam takav kakav jesam, imam svoj sustav vrijednosti koji su građani i članovi moje stranke prepoznali. U politici se ne treba bojati toga da budete ocijenjeni, da vam ljudi daju podršku ili je uskrate. Politika je služba, rotacija u politici je dobra stvar. Ne treba se zadržavati vječno. Svi koji služe u politici moraju biti svjesni da imaju rok trajanja.
Jedini ste SDP-ov zastupnik koji je u Sabor ušao preferencijalnim glasovima s neulaznog mjesta na listi?
Tako je. Tu sam da budem konstruktivan, da se bez zadrške borim za onakvu Hrvatsku u kakvu vjerujem. Zahvalan sam građanima na povjerenju koje su mi dali. Svojim javnim radom i aktivizmom jako se trudim opravdati to povjerenje.
Koje su vaše političke ambicije?
Što se tiče stranačke politike, točno sam tamo gdje sam želio biti i gdje me ambicija vodila. Želio sam biti član Predsjedništva i zastupnik u Saboru, a to i jesam. Trenutačno se želim baviti pripremom stranke za EU izbore 2019. godine. Na tome i radim zadnjih nekoliko mjeseci.
Želite li i sami ući u EU parlament?
Rano je govoriti o tome. Nisam se nikad vodio tom vrstom ambicije. Kada sam rekao da se želim baviti EU izborima mislio sam na programsku i političku platformu. U stranci smo već počeli s pisanjem programa. Imamo drukčiji i novi način rada na programskoj platformi koja uključuje socijaldemokrate iz partnerskih stranaka iz drugih zemalja. Radimo s kolegama i kolegicama iz zemalja u kojima je socijaldemokracija polučila uspjehe i rezultate. Uskoro ćemo imati konferenciju na koju će u Zagreb doći kolege iz partnerskih stranaka u Europi na kojoj ćemo na nekoliko panela razgovarati o svim relevantnim temama koje će biti u programu.
Stranka piše i stranački program. Što je SDP-u potrebno u tom smislu?
SDP se treba odmaknuti od koncepta lijevo-desno-centar i fokusirati se na pitanja koja građane zanimaju. Mi smo socijaldemokrati. Za nas je važan pojam pravednosti i pravde, a toga u društvu nedostaje i to vidimo na svakom koraku. Zemlja u kojoj za krađu par feta pršuta ideš u zatvor, a za krađu stotina milijuna kuna hodaš slobodan zemlja je u kojoj vlada nepravda. Drugi veliki problem je siromaštvo. Moramo se obratiti tim ljudima i pomoći im - ne da bi nas oni birali, nego zato što je to ispravno. Borba protiv siromaštva je borba za budućnost Hrvatske. I treće, zadaća SDP-a je da postavi novu paradigmu patriotizma u Hrvatskoj. Domoljublje i pojam domoljublja je nešto što je HDZ prostituirao. Koncept domoljublja s jednom rukom na srcu, a drugom u džepu doveo je do siromaštva u Hrvatskoj, do podjela i do toga da, primjerice, jednog Freda Matića, ljudi koji Vukovar nisu ni vidjeli, kleveću da nije zaslužio svoja odlikovanja. Takvo domoljublje je rastakanje onoga što bi domoljublje trebalo biti. SDP treba redefinirati patriotizam. Trebamo vratiti ono što su nam pokušali oduzeti: pravo da kažemo da smo patrioti i da volimo svoju državu. Ali da je volimo tako da se brinemo za sugrađane, pridonosimo joj porezima, da shvaćamo odgovornost za društvo, pomažemo onima koji to danas ne mogu kako bi oni sutra pomogli drugima. To znači biti odgovoran građanin Hrvatske, i Europske unije. Ne možemo zatvarati vrata sugrađanima u nevolji ili izbjeglicama koji žele bolji život kada smo, ne tako davno, i sami to prošli. Svatko tko voli Hrvatsku i razumije što smo prošli, svatko tko je želi učiniti boljim mjestom za život, za mene je domoljub.
Zbog domoljublja o kojem govorite i sami ste imali problema kao pomoćnik ministra branitelja?
To je bilo jako teško razdoblje za mene i moju obitelj. Nisam o tome govorio jer kad ste u politici, kao da gubite dio prava da se požalite. Prošao sam u životu puno gore stvari od onoga što su mi šatoraši priuštili. Napadan sam fizički, a prijetnje je dobivala i moja obitelj. Bili smo žrtve.
O kakvim je točno prijetnjama riječ?
O prijetnjama koje se prijavljuju policiji, prijetnjama nasiljem. I prijavljivao sam ih. Mnogo puta. Nemojte zaboraviti da sam godinu i pol dana bio štićena osoba. Uz mene su hodali dečki iz interventne policije, ne bez razloga. Nakon što sam dao ostavku, već drugi dan mi je policija ukinula zaštitu. Nakon samo nekoliko tjedana, fizički sam napadnut ispred svoje zgrade. Ali živ sam i zdrav, kao i moja obitelj. A veliku su mi podršku dali i brojni građani.
Bilo je i onih drugih?
Bilo je. Koliko god ima onih koji mi i dandanas znaju dobacivati na ulici jako ružne stvari, ima i onih koji su mi pružali i koji mi i dalje pružaju potporu i na tome sam im jako zahvalan. Autori prosvjeda u Savskoj o meni su širili jako puno laži kojekakvim kanalima. Brojili su mi krvna zrnca, govorili da nisam sin svoga oca, a čuo sam i da mi je supruga kći Milorada Pupovca. To je bila organizirana kampanja. U jednom trenutku jedan voditelj, dva puta osuđivan za klevetu, koji je usluge prostitutki plaćao kokainom, u svojoj je emisiji prikazao sliku mog vozila s vidljivim tablicama. To je bio poziv na linč.
Govorite o voditelju “Bujice”? U istoj je emisiji puštena i snimka koju su vam mnogi zamjerili i na kojoj s Fredom Matićem neprimjereno govorite o žrtvama!
Možda nisam dobro reagirao u tom trenutku. Ali ne trebam se sramiti činjenice da sam jedan od onih ljudi koji se u stresnim i teškim okolnostima brane crnim humorom.
>> Rasprava o povjerenju Vladi
Jeste li zamjerili Zoranu Milanoviću što je primio Josipa Klemma i organizatore prosvjeda u Savskoj u središnjici SDP-a?
Ono što mislim o tom sastanku rekao sam Zoranu Milanoviću u četiri oka. On jako dobro zna kakav bi odgovor dobio od mene i Freda Matića da nas je pitao treba li organizirati takav sastanak.
Studeni je jako težak mjesec za vas i vašu obitelj. U studenome 1991. ostali ste bez oca, pao je Vukovar. Kako se nosite s time?
Svake godine je teško. Meni teške obljetnice počnu u listopadu kada je odveden moj djed, kojeg do 2015. godine nismo našli i po kojemu je moj sin dobio ime. To su teški dani, ali veliku podršku imam u obitelji. Pokušamo se okrenuti prema lijepim uspomenama. Ovo doba godine služi mi i za jednu introspekciju. Vukovar je moja tragedija, ali i inspiracija i motiv da se bavim politikom i služim.
Jesu li Vukovar podijelili političari?
Djelomično jesu. Iako je on podijeljen u ratu. Baš sam nedavno čitao našeg sociologa Josipa Županova koji je zaključio da je ideja Jugoslavije umrla u ruševinama Vukovara. Piše o tome da je u Vukovaru ideja Jugoslavije, nekakve multietničke zajednice tog tipa, uništena. Govori o tome na koji način rat uništava onu mrežu odnosa potrebnu za suživot i drži da će minimalno pet generacija, a svaka nosi 20 godina, osjećati posljedice rata. I ja se s njim slažem. Bit će jako teško transformirati suživot u Vukovaru, pogotovo uz takav angažman političara. Oni nisu jedini krivci, ali definitivno nisu ni pomogli.
Zadnji ste put oca vidjeli sa sedam godina koliko sad ima vaš sin?
Tako je. Na prvi dan škole sam zadnji put vidio tatu. On je tada imao 30 godina. Ubijen je dva tjedna nakon svog 31. rođendana. Ja sam sada dvije godine stariji nego što je on bio kada je ubijen i to je čudno iskustvo. Navikli smo na to da nam roditelji budu stariji od nas.
Stariji ste, ali i dalje za mnoge “mali Glavašević”?
Nije mi neugodno kada mi ljudi govore da sam mali Glavašević. Moj je otac bio toliko velik da, zaista, malo tko pored njega ne bi bio mali. U tome nema sramote. Blagoslovljen sam ili proklet dobrim pamćenjem. Jako se dobro sjećam svega. I naših razgovora. I mama nekad ostane iznenađena kojih se sve detalja sjećam.
Biste li se vratili u Vukovar?
Jednom bih, svakako. To će uvijek biti moj grad. Vidjet ćemo kamo će me život odvesti. U ovom je trenutku teško to reći.
Najodvratnije stvornje u hrvatskoj politici i uopce je ovaj Bojan ....