Od idućeg tjedna imat ćemo novog predsjednika države. Neće to biti netko zaista nov, nepoznat. Zorana Milanovića već smo imali prilike upoznati. I zbog grešaka mu u jednom trenutku ipak okrenuti palac dolje.
Potom je na nekoliko godina Milanović politički nestao, da bi se lani vratio i svime što je i kako je činio u utrci za Pantovčak mnoge uvjerio da mu vrijedi dati drugu priliku.
Nije malo onih koji će to obrazložiti kratko – promijenio se. Kako, što je toj promjeni uzrok, hoće li ostati trajna, može li ona, utjecati na državu politiku – pitali smo stručnjake.
Nije više bahat
Da se doista radi o promjeni, najprije nam je posvjedočio marketinški stručnjak i dizajner Boris Malešević koji je tijekom predsjedničkih izbora radio na Milanovićevoj kampanji. Osmislio mu i slogan “Predsjednik s karakterom”. I dok mnogi misle da su Milanovićeva retorika i ponašanje bili i još uvijek jesu rezultat savjeta drugih, Malešević pobija takva razmišljanja.
– Nitko mu nije sugerirao kako se treba ponašati. Čovjek se jednostavno promijenio. Ništa mu nismo govorili. Oni koji misle da smo mu sugerirali da se kontrolira, u krivu su. Jednostavno, vrijeme prolazi, i on je danas takav. Drukčiji od onog starog Zorana Milanovića. On je sad čovjek na kojem se vidi taj protok vremena. I to je ostavilo traga. Staloženiji je, mirniji, iskusniji. A hoće li to u njega ostati trajno? Ni za sebe ne mogu garantirati da ću ostati isti pa onda to ne mogu garantirati ni za koga drugoga. No, to što je bio premijer, što nosi neko iskustvo, daje mi nadu da će sad biti dobar predsjednik – kazao je Malešević. Analitičar Žarko Puhovski tvrdi pak da Milanović danas sigurno nije drugi čovjek, ali se jest promijenio u odnosu na ono što je bio prije.
– Milanović je dugo bio izvan “igre” pa je mogao razmisliti o svojim postupcima i greškama. Primijenio je načelo Mao Ce Tunga “prometnuti slabost u snagu”, a Milanovićeva je slabost nedovoljni radni kapacitet, što je shvatio pa je iz toga odlučio izvesti koncept predsjednika koji ne intervenira odviše u svakodnevne funkcije Vlade. Problem je samo u tome što mu temperament nerijetko neće dati da šuti, da se ne miješa. I pitanje je hoće li želja za lagodnim predsjednikovanjem nadvladati temperament ili neće. Hoće li svoj karakter držati pod kontrolom, ovisit će o kušnjama na koje naiđe. Što će se njemu pokazati kao kušnja, tek ćemo vidjeti, no rekao bih da će pokušavati ne skakati na prvu loptu. Kada bi on doista “udarao” rijetko i snažno, to bi bilo idealno, jako dobro za funkcioniranje ustavnog modela. To bi bilo ono što se od predsjednika i očekuje – pojasnio je Puhovski. Na dojmove i ocjene da sad pred sobom imamo nekog “novog Milanovića”, analitičar Ivica Relković uzvraća s oprezom.
– Ako zaista ne bude uskakao u političke konflikte samo radi samodokazivanja, onda će se to možda i moći reći. No, on kao da sadašnjim ponašanjem pokazuje da želi poziciju koja ne bi imala monarhističke ovlasti i efekte, na način da ga se mora hvaliti i uzdizati. Kao da je stvarno prihvatio svoj slogan “Normalno”, u smislu profiliranja i novog sebe u okviru uloge upravo takvog predsjednika koji shvaća da je riječ o potrebi da se hrvatska politika od svih onih golemih, krivih i mesijanskih obećanja, konačno spusti na zemlju.
I on kao da je sve i spustio na zemlju i kao da se to nije odnosilo samo na kampanju nego i na njegovu novu političku figuru, njegovo političko “odijelo”, ono osobe koja ne traži pompu oko samog sebe. Prije je bio bahat i arogantan, a sad se pokušava uklopiti u politički trenutak u kojem je Hrvatska jer se mi ni kao zemlja ne možemo bahatiti i razmetati. Čini mi se da će njegova politika spuštanja lopte na zemlju trajati. A takvo njegovo ponašanje može utjecati i na samu državnu politiku na način da će se i u drugim izbornim ciklusima tražiti isto takvo ponašanje, ne više razmetanje, ne više mesijanska obećanja – kazao je Relković. Psihologinja Mirjana Nazor osvrnula se i na teške trenutke koji su Milanovića pogodili usred kampanje, smrt oca i brata.
Odnos moći i života
– Kada vam umre netko blizak, onda se fokus prioriteta mijenja, usmjerava na nešto drugo. Neke svakodnevne stvari oko kojih smo se možda uzrujavali, sad postaju manje važne jer shvaćamo da život može otići u trenu. Smrt bližnjih čini nas i smirenijima.
Njega su te dvije smrti mogle učiniti smirenijim, mekšim. Kada se čovjeku tako nešto dogodi, to ga onda prizemlji. Ako u tim trenucima težite nekoj moći, nekom utjecaju, ulažete u to energiju, vrijeme i volju, i onda se baš tada dogodi da vam umre netko blizak i drag, odjednom shvatite ono najvažnije, pravu vrijednost života. Da su moć, ili gubitak moći, ništavni u odnosu na život i gubitak života. Da to ako izmaknu neka moć ili neki položaj, nije ništa u usporedbi s onim ako vam izmakne život dragih ljudi. Tada moć postaje nevažna ili puno manje važna. Nakon takvih trenutaka kod ljudi može postati prisutnije filozofsko promišljanje o životu – reče Nazor.
Treba pričekati kad preuzme vlast i kad se pojavi prvi problem.