NATO summit u Bruxellesu bio je zamišljen, a tako se jučer i odvio, kao mjesto slanja najčvršće poruke koju su saveznici dosad poslali prema Kini, ali hrvatski predsjednik Zoran Milanović svojom se upornošću, i prijetnjom blokiranja zajedničke deklaracije summita, izborio i za slanje dosad najčvršće poruke koju Hrvatska želi da NATO kao savez pošalje prema Bosni i Hercegovini.
“Šest dana ignoriranja”
- Ne volim riječ zaprijetio, nisam zaprijetio, ali nakon šest dana ignoriranja i potpune gluhoće na našu molbu da se u završnoj deklaraciji uopće spomene Daytonski sporazum kao osnova funkcioniranja Bosne i Hercegovine morali smo reći da ćemo se suprotstaviti konsenzusu. I razgovarao sam, nazvao me glavni tajnik u nedjelju oko 15 sati i to je riješeno u pola minute. Što govori samo za sebe, da je to trebalo biti riješeno puno ranije… To je mala stvar za ovaj summit, vrlo marginalna, to je fusnota, ali za nas je to Big Foot - izjavio je predsjednik Milanović ulazeći na summit u sjedištu NATO-a u Bruxellesu jučer prijepodne.
Ured predsjednika danima je pokušavao u nacrt NATO-ova dokumenta, zvanog “communique” , u paragraf o BiH ubaciti tri stvari. BiH se, inače, spominje kratko, u nabrajanju situacije i očekivanja u nizu zemalja izvan NATO-a za koje savez pokazuje neku brigu ili interes. Prvo, Milanović je tražio da se u tekstu izrijekom spominje mirovni sporazuma ispregovaran u Daytonu i potpisan u Parizu. Taj je sporazum temelj poslijeratnog uređenja BiH, a njegov aneks ujedno je i Ustav BiH. U deklaracijama NATO-ovih summita nije se spominjao od 2004., premda se redovito spominjala BiH, a Milanović je odlučio ovaj put inzistirati na spominjanju tog temelja jer se posljednjih godina iz Sarajeva šalju poruke i povlače konkretni potezi koji polaze od teze da je konstitutivnost triju naroda kao specifičan princip uređenja BiH prevladan model te da je BiH obična građanska država.
Druga stvar koju je Milanović tražio da bude ubačena u tekst je upravo ta formulacija: konstitutivni narodi. U prijašnjem nacrtu tekst je, naime, spominjao reforme na dobrobit građana BiH, a Milanović je tražio da se na tom mjestu spominje dobrobit konstitutivnih naroda i građana BiH. No, dok je prvi zahtjev ispunjen i mirovni sporazum iz Daytona je ubačen u tekst deklaracije, drugi zahtjev nije ispunjen, nego je izbrisana ta formulacija, tako da se ne spominju ni građani ni konstitutivni narodi, nego “svi u BiH”.
Treći zahtjev Milanovića i Hrvatske bio je da se spomene potreba reforme izbornog zakonodavstva u BiH, što je na kraju uvaženo. Ali sve te promjene ubačene su tek nakon što je predsjednik Milanović zaprijetio da se Hrvatska neće prikloniti konsenzusu. Tzv. “tiha procedura” usvajanja nacrta deklaracije, koja znači da se tekst usvaja ako nijedna država ne digne glas da ima primjedbu, prekinuta je tijekom vikenda kad je Milanović eksplicitno signalizirao da Hrvatska ima primjedbu.
- Računali su da nećemo reagirati ako tekst prođe u obliku koji je nama bio neprihvatljiv. Računali su da ćemo se povući, odustati. Ali nismo. Mi smo konstantno dizali tu stvar na sve višu i višu razinu - prepričava jedan dobro upućeni izvor, upućen u pripremu hrvatske delegacije za dolazak na summit.
U sjedištu NATO-a su dan uoči summita shvatili da je predsjednik Milanović zaista spreman napraviti show tijekom samog okupljanja lidera, a “nama taj show ne treba”, zaključeno je, prema onome kako nam je prepričano jedan drugi, dobro upućeni izvor iz NATO-a.
Iako tema Bosne i Hercegovine uopće nije bila ni blizu najvažnijem sadržaju onoga čime se 30 državnika bavilo na summitu, predsjednik Milanović “ukopao” se u inzistiranje na svom stavu jer je stekao dojam da srednjerangirani diplomati u NATO-u pišu nacrt teksta o BiH bez ikakvog sluha za stav članice saveza čiji građani (s dvojnim državljanstvom) žive u toj BiH i koja graniči s BiH pa joj je nestabilnost te zemlje i potencijalni sigurnosni izazov. Milanović je na stavu da se u BiH ništa neće mijenjati bez Hrvata. Ali i na stavu da pojedini hrvatski saveznici na zapadu imaju plan, u koji ulažu popriličnu energiju, da BiH iz države triju konstitutivnih naroda pretvore u neki laboratorijski model građanske države i da to učine rastakanjem Daytonskog sporazuma, a zapravo iza leđa Hrvatske. Pred nosom, jer se radi o najbližem hrvatskom susjedstvu, a zapravo iza hrvatskih leđa.
- Zadovoljan sam i zabrinut jer to što se događalo s communiqueom u onom dijelu koji je nama interesantan nije normalno. Morat ćemo ispitati što točno stoji iza toga i kako je moguće da je jedan nemali broj država sabotira, odnosno otvoreno opstruira, onemogućava to da se u pasusu o BiH, koji je sastavni dio zavšrnog dokumneta, uopće spomene Dayton, kao da je to nešto otrovno.
To je ono što me zabrinjava, to nije normalno! Ja sam to uspio u zadnji trenutak ispraviti, jer smo bili prinuđeni pribjeći tim metodama. Ali to je znak upozorenja. Da nisam to napravio, imali bismo deklaraciju koju kao da je pisao neki korifej, zagovornik tzv. građanske BiH, što je nešto što zvuči jako plemeninto, ali je u stvari podvala - rekao je Milanović na press konferenciji nakon završetka summita.
Predsjednik RH nije imao predviđene bilateralne sastanke na marginama summita, a na pitanje hoće li uhvatiti priliku za razgovor s Bidenom, novinarima na ulasku odgovorio je da ne vjeruje jer “ovo je sve našpanano u pet minuta, a mislim da on ima važnijeg posla”.
Povratak SAD-a
Predsjednik Biden u Bruxelles je stigao s porukom da “Amerika smatra NATO temeljem naše sigurnosti, ne samo euroatlanske, nego sigurnosti diljem svijeta”, najavio je Bidenov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan.
- Želim da cijela Europa zna da su Sjedinjene Države ponovo tu - rekao je predsjednik Biden uoči početka summita. Izazovi koji stoje pred savezom su, s jedne strane, Rusija i Kina kao autokratske države koje žele nametnuti svijetu dojam da su autokracije bolje, učinkovitije i sigurnije nego demokracije. Biden želi stvoriti demokratski blok koji dokazuje suprotno. S druge strane, na summitu se također usvaja politički smjer modernizacije NATO saveza, koja uključuje i plan povećanja ulaganja u zajedničke operacije, pa i stvaranje snažnijeg proračuna NATO-a.
Ovo je prvo fizičko okupljanje saveznika na najvišoj razini od izbijanja globalne pandemije. I najvišim državnicima bilo je bilo propisano nošenje maski za lice prilikom kretanja.
Skidali su ih samo za stolom u sobi za sastanke ili dok su stajali na označenim mjestima, primjerice prilikom snimanja obiteljske fotografije, ali i tada samo nakratko. Kad su se udaljavali, opet su ih stavljali. Čini se, barem po snimkama, da je hrvatski predsjednik Zoran Milanović jedini koji je ignorirao te upute o nošenju maske. U Uredu predsjednika već dugo imaju politiku da nakon cijepljenja nošenje maski nije potrebno. Pa ni na summitu NATO-a, gdje maske nose Biden, Macron, Johnson, Merkel, Trudeau i ostali.
Ovo nikako nije dobro. Ostaju mnoga pitanja, nedovoljno je jasna situacija. Prvo pitanje zašto Vlada Republike Hrvatske ne želi niti spominjanje Hrvata iz BeHa i njihovih stvarnih problema? Niti ministar vanjskih poslova niti ministar obrane nisu išli na skup NATO na koji su očito pozvani a njihovi prethodnici su redovito išli od kada je Hrvatska članica NATO saveza. Neshvatljivo je da Vlada RH organizirano se protivi spominjanju probleme Hrvata u susjednoj državi koji su ogromni. Ustavno je jasno, u međunarodnim odnosima ide se dogovorom Vlade i Predsjednika a ne javnim i stvarnim podvaljivanjem, pogotove ne izravno protiv interesa Hrvata. I u konačnici, što je to u pripremama NATO sastanka uradilo ministarstvo vanjskih poslova kako bi se izmijenio predloženi dokument koji je bio bez Hrvata iz BeHa. Posebno je jadno da Vlada RH ide protiv interesa Hrvata iz BeHa kako bi gospodin Plenković na neki način ponizio gospodina Milanovića, koji mu je prije 25 godina bio nadređeni u Ministarstvu vanjskih poslova. Plenković, koji je potpuno svjestan s kakvim prikrivenim prezirom će ga gledati strani čelnici. Što mu to treba, čemu štetiti sebi, Hrvatskoj, našima u BeHa? Da li je to vrijedno pakosti koju će nanijeti Milanoviću?