Bio je svibanj 1995. U Krajini je zavladala panika jer su se mnogi
tamošnji stanovnici tek otrijeznili i shvatili da Hrvatska,
za razliku od 1991., ima vojnu moć. Veliku. Dio državne tvorevine
pobunjenih Srba, Zapadna Slavonija pregažena je u Bljesku. Većina
stanovništva bila je toliko šokirana da nisu
pomogla nikakva zaustavljanja i jamstva međunarodne zajednice i
Hrvatske – izbjegli su u BiH, u Republiku Srpsku. U Beogradu
je Milan Martić, lider pobunjenika, histerično tražio pomoć svemoćnog
Slobodana Miloševića. Srpski je vođa prethodno razgovarao s
Momčilom Perišićem, glavnim vojnim liderom
Miloševićeve Jugoslavije. Zaključili su da je Martić
“potpuno poludio”. Kao odmazdu za gubitak Zapadne
Slavonije ispalio je rakete na Zagreb.
Milošević i Perišić skovali su plan –
Republika Srpska je stabilizirana, tu stvari dobro stoje, ali treba
spašavati Krajinu. U uspaničeni Knin i raspadajuću Krajinu
morali su poslati svog jakog čovjeka, da spasi što se
spasiti može. Izbor pada na Milu Mrkšića, general
potpukovnika, odabranog i dokazanog ratnika. Mrkšić je
podrijetlom Srbin iz Hrvatske, cijene ga kao ratnika i dobro će
“sjesti” krajišnicima, procjenjuje
Beograd. No, u prvim razgovorima Mrkšić se ne da. Ne odlazi
mu se iz Beograda u kninski kaos. Lome ga, pritišću izravno
i dugim telefonskim razgovorima pa je zov srbijanskog vožda
Miloševića prejak za tog klasičnog jugoslavenskog generala.
Mrkšića vode u Borovo Selo na krajinsku
skupštinu, gdje ga izabiru za zapovjednika vojske RSK.
Slavlja nema, kolona automobila već čeka Mrkšića.
Ante Gotovina
Foto: Mišo
Lišanin
– Idemo u Karađorđevo, čeka vas drug Milošević
– rekoše mu. Za dva sata Milošević mu
analizira kako su hrvatske snage već previše ojačale i ne
može ih se više vojno pobijediti. –
Imaš vremena do 11. mjeseca da stabiliziraš
vojsku, a politički trebaš uvjeriti narod, vojsku i
političare u Krajini da shvate kako će ostati u sastavu Hrvatske, u
nekom suživotu...
Osuđen za Ovčaru
Kao nevoljki svjedok obrane hrvatskog generala Ante Gotovine!
Gotovininu obranu vode dva Amerikanca, etnički Hrvat Luka
Mišetić i Greg Kehoe, specijalac koji je obavio nekoliko
izuzetnih poslova za američki State Department. Uza sve to
još i bivši, dugogodišnji tužitelj
Haaškog suda. Njihova taktika obrane potpuno je iznenadila,
pomalo i izbezumila i inače u procesu hrvatskim generalima zbunjene
tužitelje.
Kao svjedoke obrane, Mišetić i Kehoe počeli su dovoditi
visokopozicionirane Srbe. Prvo agenta vojnoobavještajne
službe JNA Slobodana Lazarevića, koji je hladno i iscrpno obznanio kako
je Beograd manipulirao krizom i tjerao hrvatske Srbe u sukob, pa ih
potom napustio u najtežem trenutku. No, glavno je iznenađenje nastupilo
ovih dana kada je obrana od suda zatražila da na klupu za svjedoke
sjedne – general Mrkšić. Samo mjesec dana prije
Mrkšiću je, u procesu protiv “vukovarske
trojke”, bila potvrđena drugostupanjska i konačna presuda,
kojom je osuđen na 20 godina zatvora zbog “pomaganja u
ubojstvu 200 Hrvata na Ovčari”. Sud je u obrazloženju presude
kazao da je Mrkšić propustio zaštititi zarobljene
Hrvate, da je povukao Šljivančanina i njegove vojne
policajce iz osiguranja i time Hrvate svjesno prepustio paravojsci i
– masakru. Mrkšiću, sada dok čeka da vidi u koju
će državu biti upućen na odsluženje kazne ratnog zločinca, prema
vlastitom priznanju, nije više ni do čega, osim do
“posjeta kćeri i zeta”.
Nije želio svjedočiti, no dobio je tzv. sub poenu, obvezujući nalog
suda, i morao se pojaviti u sudnici. No, kada je počeo svjedočiti, vrlo
brzo se zainteresirao, shvatio je da je ovo vojnička priča, u njemu se
probudio profesionalac i počeo je tumačiti, pogledavajući prema
hrvatskom generalu Gotovini, udaljenom samo nekoliko metara od njega,
svoje dojmove o akcijama Gotovine. Nije ga želio braniti, no ovako,
samo govoreći istinito što se zbivalo, već nakon dva dana
svjedočenja (koje će potrajati tjedan dana) uvelike je
“prokrčio” put obrani Gotovine. I
rušenju cijelih dijelova optužnice protiv hrvatskih generala.
Knin 1995. – predaja srpskih snaga Hrvatskoj
vojsci
Foto: Arhiva VL-a
Neslavan kraj
Istog tog svibnja 1995. Ante Gotovina već je general HV-a i ostvaruje
koncepciju RH i međunarodne zajednice – ključnu pobjedu nad
agresivnim srpskim snagama ostvariti u BiH. Mrkšićeve i
Gotovinine snage prvi se put izravno sukobljavaju oko Dinare, pa je
uslijedila Oluja. Gotovina pobjeđuje.
– Naravno da je prvo gađan moj štab, svaki bi
vojnik to prvo napravio, i ja bih to napravio, znao sam to, izmakao sam
se – svjedočio je Mrkšić o Gotovininu napadu na
Knin. Kasnije je i upitao: – I danas me interesira: kako vam
je uspjelo tako precizno gađati tako male ciljeve artiljerijom?
Gotovini je pobjegao osmijeh.
Zato što to ostaje njegova vojna tajna, a vjerojatno i zato
što je njegov izravni protivnik, general i zapovjednik
srpskih snaga posvjedočio da Gotovina nije, kao što u
optužnici stoji, “neselektivno” granatirao. U svom
dosadašnjem svjedočenju Mrkšić je potukao i tezu
da su krajinski Srbi bježali zbog granatiranja, jer je evakuacija
vojske i civila naređena iz vojničkih razloga – da ne ostanu
odsječeni. Nakon gubitka rata, Mrkšić se nije usuđivao odmah
vratiti u Beograd jer su ga optuživali da je kriv za vojni poraz. Nisu
shvatili da je snage iz Obrovca i Benkovca morao povući kako ne bi
ostali odsječeni. Ipak je prešao Drinu i
“završio u kućnom pritvoru”.
Retroaktivno je umirovljen i “završio je radeći na
zelenoj pijaci u Beogradu”.
Gotovina je pobjednički završio rat, bio je godinama na
najvišim vojnim funkcijama, završava
školovanje u SAD-u, no slijedi optužnica, bijeg i uhićenje.
Već je više od tri godine u pritvorskoj jedinici u
Scheveningenu. Tamo se još nalazi i Mrkšić. Koji
je Gotovininoj obrani u sudnici i zahvalio riječima: – Hvala
vam što ste me pozvali, nosio sam ovo u sebi 15 godina...
HAAŠKA SUDNICA Srpski general nevoljko je postao svjedok obrane, a sada izražava vojničko poštovanje hrvatskom generalu Anti Gotovini i ruši optužnicu