Gospodine ministre Milinoviću, s nevjericom sam čitao uvodni tekst
Prijedloga zakona o zaštiti od buke, iz kojega je vidljivo da se
predviđene mjere zaštite ljudi od štetnog utjecaja buke po zdravlje i
kvalitetu života ne odnose na buku koju izaziva “... zvučno oglašavanje
zvonima ili elektroakustičkim uređajima na/iz vjerskih objekata”.
S nevjericom čitam prijedlog kojim se brojne građane RH prepušta na
milost i nemilost rukovatelja uređaja za proizvodnju buke u vjerskim
ustanovama, a da se žrtvama ne daje nikakva pravna mogućnost zaštite
zdravlja od štetnog utjecaja buke, koji bi jednom liječniku morao biti
poznat.
S nevjericom čitam ovaj prijedlog zakona kojim se legalizira
višegodišnja praksa sustavnog kršenja važećeg Zakona, uz blagonaklonost
i potporu službenika državne uprave koji su se služili svim mogućim
smicalicama kako bi građane izložene zlostavljanju bukom onemogućili u
ostvarenju prava zajamčenih zakonom i Ustavom RH.
No kad zakon stupi na snagu, a rukovatelji zvona i elektroakustičkih
uređaja vjerskih objekata budu oslobođeni i važećih, ali sustavno
ignoriranih ograničavajućih odredaba, morat ću povjerovati da zvučne
vibracije koje nastaju udaranjem jednog metalnog predmeta o drugi, ili
reprodukcija zvučnog zapisa tog fizikalnog događaja nije buka. Morat ću
povjerovati da taj zvuk u bilo koje doba dana ili noći nije buka, te da
stoga ne ometa san i odmor i da kod ljudi zdrava sluha ne izaziva
psiho-fizičke zdravstvene probleme opisane u medicinskoj literaturi,
zbog kojih se koristi i kao sredstvo torture.
Nadam se da ćete se kao ministar založiti barem za pravo žrtava ovog
nevjerojatnog javnozdravstvenog udara na besplatne pilule za umirenje i
spavanje, čepiće za uši i liječenje od posljedica zlostavljanja.
U svakom slučaju, potporom ovakvom zakonu pokazali ste da ste –
postavši političarem – prestali biti liječnikom i da ste zbog
političkih interesa zanemarili Hipokratovu zakletvu.
APEL PROTIV BUKE Ministru zdravstva u povodu donošenja novog zakona