Vic tjedna: - Gospodine, u vašem CV-u piše da ste otac sedmero djece? - Tako je! - A znate li nešto raditi rukama?
NAMJEŠTALE SU SE UTAKMICE, IZBORI ZA MISS, POBJEDE NA FESTIVALIMA...
Retro (srpanj 2023.)
Vrijeme se ruga našem trajanju. Ne liječi nikakve rane. Samo prolazi. Poput leptira smo. Danas jesmo. Sutra nismo. A život se poigrava i ruga našim sitnim podvalama, lopovlucima i prevarama. Ovaj put ću šefljom zagrabiti u svoju memoriju i prisjetiti se namještaljki u sportu. Kako u bivšoj našoj tako i u ovoj Lijepoj Našoj. Države se promijenile. A lopovluci u sportu ostali isti.
– Šteta što memoari Slavka Šajbera nikad nisu objavljeni. Znaš li možda ti što je s njegovim rukopisima? – pitam Antu Vrdoljaka, bivšeg predsjednika NK Zagreb, koji uz more karta belicu sa Šimićima. Josipom i Darijem.
- Znam da postoje. Ali ne znam gdje su se izgubili. Kažem da sam s bivšim predsjednikom NSJ, koji je zbog namještaljki poništio nekoliko kola prve jugolige, napravio desetak intervjua.
– Očekivao sam da će njegovi memoari biti detonator razotkrivanja velikih lopovluka u najomiljenijem sportu.
– Ma ušao je Šajber u osinje gnijezdo. Pratili su ga mjesecima i uhvatili u Beču kako mijenja porodične dukate. Borio se s ljudima koji su bili jači od Udbe i na kraju pao – tvrdi Vrdoljak.
VEZANI ČLANCI:
– Rekao mi je Šajber kako je Velibor Đarovski Đare sam namjestio 17 utakmica u prvoj ligi.
– Zamisli, Đarovski me ispravio rekavši da je namjestio 18, a ne 17 utakmica – javio mi je tadašnji predsjednik NSJ. A taj Đaro bio je lik o kojem bi valjalo snimiti film. Ma koji Arsen Lupin. Čisti amater. Kad su namještaljke i podvale u pitanju. Tvrdi da je namjestio i jednu tekmu Lige prvaka. Dugo se mislilo da je njegov biser nad biserima utakmica treće makedonske lige koja je završila 134:0. Malo morgen. Najveća Đarina "umjetnička kreacija rezultata" bila je utakmica druge rukometne lige. Završilo je, vjerovali ili ne, 0:0. To je otprilike na granici nemogućeg.
– Namješten je i ždrijeb za SP u Brazilu – tvrdio je Đarovski. Činilo se nerealnim. Imena reprezentacija bila su u zatvorenim kuglicama.
– Ništa lakše. Neke se kugle prije ždrijeba stave u zamrzivač ili su pak teže od drugih – tvrdio je Đaro. Istini za volju, u to ne vjerujem. Znanstvena fantastika. Ali ostaje ono ali. Kažu da Đaro nije namještao samo sportske utakmice. Kreirao je on i poredak na izborima za Miss. Pa pobjednike glazbenih festivala. Pa… Đaro je bio čudo. Mađioničar u svojoj raboti. Čini se da je mogao što god je htio. Pogotovo na sportskim terenima.
Opet mi je žao što nema Šajberovih rukopisa. On mi je na pitanje o namještanju utakmica odgovorio, citiram: "Lažiranja koliko te volja. Ali sve se dozna sa zakašnjenjem od godinu-dvije dana. Tad pričamo o tome tko je kupio, tko prodao bodove. Ima i svježih primjera. Konstatirano je da su četiri igrača Solina primila po 10 milijuna dinara za lažiranje utakmice protiv Zadra. Ali dalmatinska regija i nogometni savezi proglašavaju tu utakmicu regularnom". To mi je izjavio. I najavio svoje memoare u kojima će otkriti sve nogometne i košarkaške lopovluke. Nažalost, rukopisa nema. Popapala maca.
P. S. Iduće nedjelje pisat ću o tome kako je Hajduk pomogao Dinamu da bude prvak Hrvatske.
NA NOVOSELA SU LJUTE BILE SAMO KOŠARKAŠICE
Umjesto In memoriam (srpanj 2023.)
Rana je zora. Vjerojatno i Vitezova Zora još sanja. Zvoni mobitel.
– Otišel je još jedan Histrion – javlja Zlatko.
– ?
– Mirko Novosel. Bil je sa suprugom na svim našim predstavama. A dva puta je dizal zastave na otvaranju Histrionskog ljeta.
VEZANI ČLANCI:
Zadnjih godina uglavnom smo se družili na Opatovini ili u Histrionskom domu. Tu mi je otkrio one male tajne koje baš i nisu bile za novine. Poglavlje "Trilerom do Univerzijade" u Tajnama putnih pića izdiktirao mi je Mirko nakon premijere "Mačka u vreći". Pričao mi je kako su neškolovanom Primu Nebiolu uvalili počasni doktorat Zagrebačkog sveučilišta koji je dobilo osam nobelovaca, Demirel, Mock, Tito, Tesla, M. Thatcher... Njih sto.
– Namjestili smo jednom čovjeku, koji je bio vrlo bitan da dobijemo domaćinstvo Univerzijade, zgodnog muškića. Čovjek je bio homoseksualac. Samo, to ne buš pisal – rekao mi je na Opatovini. I nisam napisal. Do sada. Ali bez imena. Prisjetili smo se, nakon jedne premijere u Histrionskom domu, kako sam ga posvađao s košarkašicama. Na kraju jednog intervjua s Mirkom postavio sam mu pitanje o ženskoj košarci i fulao šefa i stanicu.
– Uopće ne pratim žensku košarku i nemam blage veze što se događa u tom sportu.
– Zašto? – povuče me znatiželja.
– Zato što mislim da košarka nije sport za žene. Kad bih bio u poziciji da odlučujem, ukinuo bih žensku košarku.
Slijedile su reakcije. Košarkašice nisu "šparale" uvrede na Mirkecov račun. Možda nisam trebao objaviti to njegovo razmišljanje o curkama ispod koševa. Ali novinarski nerv bio je jači od logike. I pameti. Često bismo se u priči sjetili Vladimira Anzulovića Zule. Mirkova prijatelja. Cibonina čovjeka iz sjene.
– Zulin doprinos našim europskim uspjesima je nemjerljiv. Kad smo se borili za Univerzijadu, bio je uz mene. Kad smo rješavali pitanje Draženova dolaska u Cibonu, i tu je Zula imao velike zasluge – hvalio bi često prijatelja Novosel dodajući kako je Zula organizirao sastanak na Pravnom faksu, gdje su upisivali Dražena.
Odigrali su Mirko i Zula, uz pomoć Vlahe i Alberta iz Saloona, još dvije ključne stvari vezane uz dolazak košarkaškog Amadeusa u Cibonu. Rate kredita za Draženov stan kraj Doma sportova otplaćivao je Saloon. Rekoh jednom Mirku da znam kako su organizirali "pošteno" suđenje na ključnoj utakmici za prvaka Juge.
– Sudac je dobio plavog golfa – rekoh mu i spomenuh ime budućeg vozača.
– Pa ne buš valjda to pisal? Nas su Zvezda i Partizan non-stop krali uz pomoć sudaca. Da bi Dražen igrao Ligu prvaka, kad se vrati iz JNA, morali smo dobiti tu ključnu utakmicu – upozorio me. I nisam pisao, niti ću. S poznatim arbitrom bio sam dobar. On sad čeka Mirka na nebeskom basketu.
I da. Novosel je, uz vjenčani, stalno nosio i onaj prsten koji je dobio za ulazak u Kuću slavnih. Podržavam sve one koji se zalažu da Arena dobije ime Mirka Novosela. Kralja hrvatskog nebeskog sporta. I trenera koji se zauvijek vinuo u one Božje visine. Hvala mu u ime svih nas novinara za koje je uvijek imao cajta.
INDIANA JONES IZ ZLATARA
Cheese & wine (srpanj 2023.)
Ova treća putna priča trebala je biti nastavak događanja i druženja na Opatovini. Ali nešto se tu pita i "vrača" Vakulu. A on ne da pa ne da. "Krčmarica purgerica" zaprla je, po njegovom nalogu, lesu pet dana zaredom. A onda užareno sunce najavi priredbu. I Vakula.
– Rezerviraj mi dvije karte. Stižem na Histrione iz Amerike – naredi mi moj šulkolega Stanko Majdak. Bivši gradonačelnik Zlatara. Pisao sam o njemu kad je po Zagorju lovio Vinka Pintarića. Pola sata prije predstave našli smo se u Cheese & wine baru. Za samo 5 minuta nebo se namrčilo. I zakovalo nas u baru uz Josićevu kupažu.
– Kak je bilo u Americi? – pitam Stanka i suprugu. Ona razočarana, a Stanko oduševljen.
– Mogel bi odma tam živeti.
– Problemi?
VEZANI ČLANCI:
– Samo su me polak Bijele kuće skoro napali Sikhi. Mahal sam krivom zastavom. Mislim si. Kuš na Indianu Jonesa iz Zlatara.
– Ovaj moj škrlak sam platil 200 $ – reče i doda kak se boji zmija. Kao i onaj pravi Indiana.
– Čim zakoračim u prirodu, nemrem promašit zmiju. Neki dan sam na Ivanščici fotkal poskoka. Dečki su mi rekli da ispod one šumske hiže ima više zmija nego kokoši u dvorišću, tam više ne bum išel. Stankec je avanturist. Prošle godine u Portugalu je potegao pješice stotine kilometara na Putu svetog Jakova.
– Ove sam premeril Ameriku, a iduću idem u Egipat.
– Dalje?
– Najrajše bi išel u Tibet. Bar na dva meseca. Mogel bi i ti. Kažem mu – ako odem na Tibet, ne vraćam se. Tamo je početak. I kraj svijeta.
Tamo je početak. I kraj života.
Tamo je sve.
Pretpostavljam da je rekao da se ne smije pisati niti gdje su nestali milijuni utrošeni na izgradnji stadiona Maksimir. Ipak je on bio glavni čovjek zadužen za izgradnju i troškove.