Obilježavanje dvadesete obljetnice Oluje u naelektriziranoj atmosferi izborne kampanje koja je odavno počela i kojoj je cijela politička dinamika podređena prošlo je na koncu jako dobro. Opasnost da se proslava dogodi odvojeno isti dan u Zagrebu i Kninu izbjegnuta je, sve se na kraju ipak solidno posložilo. Svi bitni akteri bili su i u Zagrebu na vojnom mimohodu i u Kninu, dan kasnije, na središnjoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Čak se i pučka proslava koja se godinama odvijala u Čavoglavama konačno spojila sa službenim obilježavanjem u Kninu. Istina, vijence su predsjednica i premijer položili odvojeno, a da opći dojam ne bude idiličan, pobrinula se i naša javna televizija koja nije prenosila veliki večernji koncert na kojem je bilo 90 tisuća ljudi iako je taj dan u Kninu imala svu potrebnu opremu.
Umjesto toga, Dnevnik HTV-a je izgledao poput milicionerskog izvještaja iz 1989. Informirani smo da je bilo pojava hrvatskog nacionalizma te da je pet osoba prijavljeno zbog neprimjerenih obilježja, što znači da je u prosjeku jedan od 18.000 posjetitelja koncerta nosio ustaško znakovlje, dakle 0,005%, što ipak ne opravdava naziv "ustaški dernek" kojim su kninski skup častili ne samo srpski radikalski nego i neki portali iz Hrvatske. U Dnevniku javne televizije kao šokantnu vijest saznali smo i da je Đuro Glogoški kritizirao vlast, što se valjda opet ne smije. HTV kao važnu stvar najavljuje istragu protiv Marka Perkovića Thompsona jer je na početku pjesme Bojna Čavoglave pozdravio publiku uzvikom "za dom", za što mu slijedi prekršajna prijava, zajedno s onom za vožnju motora bez kacige, na čelu povorke bajkera od Čavoglava do Knina. Kamere su uredno snimale i špijale motocikliste pa očekujemo da će nas Informativni program HRT-a u sljedećim danima i tjednima uredno izvještavati o imena zlikovaca koji će biti kažnjeni sa 1000 kuna za vožnju na motociklu bez homologirane kacige.
Zvijezda proslave bila je sveprisutna predsjednica Grabar-Kitarović. Prvi put nakon smrti Franje Tuđmana predsjednik države na istom je valu sa slavljenicima u Kninu, što je jedan od razloga najbrojnijeg okupljanja do sada. Najveći dobitnik ovogodišnje proslave je ipak, bez konkurencije, Hrvatska vojska, čiji je rejting i prije bio visok, a sada je dodatno porastao. Primjeren i vrhunski izveden mimohod pokazao je još jednom kako je vojska, u svojoj domeni, najbolji, najodgovorniji, najpouzdaniji segment hrvatskog društva. Reakcije građana bile su sjajne, a sitne provokacije "pacifista" samo su pokazale kako su irelevantni i koliko militaristička babaroga kojom plaše narod nema nikakve veze s onim što smo realno vidjeli na mimohodu. Dobro je da su građani vidjeli vojsku, koja je inače prilično nenametljiva, vjerojatno dijelom i zato tako omiljena. Ne znam za slučaj bilo kakvog incidenta, korupcijske afere, pronevjere vezane uz hrvatskog vojnika ili časnika zadnjih godina. Ono što je najvažnije, i potpuno odudara od trendova, jest da je naš vojnik gotovo potpuno opremljen hrvatskim proizvodima. Od odjeće do vrhunskog pištolja i puške, sve je napravljeno u Hrvatskoj, čiji izvoz vojne opreme neprestano raste. U zemlji u kojoj više nismo u stanju proizvesti ni vlastiti češnjak, nego koristimo kineski, a uskoro nećemo imati ni domaće civilno rublje, vojnik opremljen od glave do pete domaćim proizvodima najbolji je primjer i poticaj da se ipak može kvalitetno proizvoditi i izvoziti. Istraživanja javnog mnijenja već godinama pokazuju da narod, od svih državnih institucija, ima najviše povjerenja u vojsku. Nakon viđenog na mimohodu simpatije za HV proširile su se i među, vojnim stvarima inače nesklonim, ljudima. Vojska nam je pristojna, primjerena, vojnici miroljubivi. Što se ne bi moglo reći za dežurne "pacifiste".
HRT je neprimjereno veliki prostor na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti dao izjavama čelnika Srbije, bivšim radikalima koji i dalje ne govori o zločinima u Oluji, nego o zločinačkoj Oluji, podgrijavajući tako narativ kako je hrvatska država, sljednica NDH, 1991. napala srpsku manjinu, a eto nekim čudom je ta manjina zauzela trećinu države u ratu koji se vodio i privremeno zaustavio u predgrađu Dubrovnika, Šibenika, Zadra, Karlovca, Vinkovaca, Osijeka, dakle gradova s golemom hrvatskom većinom. Kao novi mit potura se da se trebalo ići putem mirne reintegracije kao u istočnoj Slavoniji, što je besmislica jer mirne reintegracije ne bi bilo da prije nije bilo Oluje. Nažalost, oni koji su danas najbučniji podsjetnici na srpske žrtve, a u biti politički lešinari na tuđoj muci, kad se stvar ogoli do kraja, imaju problem sa samim postojanjem hrvatske države i to će tako biti i dalje. Bez obzira na to izvodila se na proslavi Oluje Bojna Čavoglave ili Brahmsov "Koncert za violinu i orkestar u D duru", to će za njih biti ustaški dernek.
Srpsko stanovništvo na prostoru oslobođenom Olujom u biti nikoga od njih ne zanima. Najveći jaz između elite i naroda koji ona tobože predstavlja vidi danas upravo na primjeru srpske zajednice u Hrvatskoj. S jedne strane imamo uglavnom staračko, siromašno, povratničko stanovništvo u krajevima koji su bili pasivni i prije rata. To su većinom tradicionalni ljudi, žrtve sulude politike, koji gledaju kako preživjeti i harmonizirati odnose sa susjedima. S druge strane službeni predstavnici Srba su zagrebačka gospoda, sjede u Vinodolu, putuju po NVO-konferencijama, sisaju fondove, grantove, projekte, performanse, upravljaju milijunima javnih sredstava namijenjenih srpskoj zajednici. Oni su preostatak jugoslavenske zagrebačke elite, srpskog etničkog porijekla, koji s ljudima za čija se prava profesionalno bore ne dijele ništa, a neprestano ih konfrontiraju s većinom u svrhu svoga etnobiznisa. Kolumnist Borislav Ristić nedavno je u Večernjem listu prvi načeo tu jako važnu temu. Nameće li ta elita novi stereotip Srbina u Hrvatskoj? Da je to anarhokomunist, gej, biciklist, ateist, vegetarijanac, pacifist? Zašto se milijuni proračunskih kuna namijenjenih srpskoj manjini daju za tjednik u kojem uglavnom rade Hrvati, a koji teme vezane za srpsku manjinu obrađuje partikularno, ideološki ostrašćeno i pristrano? Na ulazu u tjednik Novosti treba stajati "Zauzeto, Hrvat". Tjednik srpske manjine otet je onima kojima bi trebao pripadati i za što se izdvajaju javna sredstava i postao je utočište za Feralovu siročad i partikularni, ekstreman akter u hrvatskoj medijskoj i političkoj pozornici. Ima i Srbin u Hrvatskoj pravo na cijelu paletu političkih i vrijednosnih orijentacija? Može li biti npr. konzervativac, liberal, demokršćanin, antitotalitarist ili mora nužno odgovarati ideološkoj matrici koju su mu odredile Novosti?
U međuvremenu, lešinareći na srpskim žrtvama, gospodin intendant Frljić nastavlja raditi izbornu kampanju za HDZ. Moralno-politička pornografija u riječkom HNK dosegla je vrhunac sa zastavom na pola koplja na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Nakon što se dogodio prosvjed, intendant je konačno dobio i antagoniste na svojoj razini. Kakva poruka, takva i recepcija i adresat pa se riječki performans nastavlja dalje na očekivanoj razini. Nakon što se Milanović konačno outao kao tuđmanist, Frljićev riječki udomitelj Obersnel bi, kako se bliže izbori, mogao s njim imati problema, jer se intendanta, kao i Novosti, percipira kao organski dio vladajuće strukture. Oko toga će sigurno biti cirkusa čim se nakon ljeta izborna kampanja dodatno zakuha. U svakom slučaju, militantni "pacifisti" su simbolički gubitnik ovog tjedna, a pristojna, miroljubiva vojska je apsolutni pobjednik.
>> 'Paljenjem hrvatske zastave namjerno se ugrožavaju međuetnički odnosi'
>> Policija provjerava je li Thompson uzviknuo 'Za dom' te vozio bez kacige
Naša časna , ponosna i slavna Hrvatska vojska smeta ovakvima kao što je ovaj MAX. Max je ustvari MINI, jer očito nema i neće nikad imat mu.da da obuče odoru koja Hrvatskom narodu znači život. Da, baš život, i to kažem bez pompe, bez napuhavanja i bez laži. Svjedoci smo evo svakodnevno nasrtaja sa istoka (pa i sa zapada, od naših susjeda s kojima smo na arbotražnom sudu ) na naše svetinje, na naš teritorij , na našu državu i na cijeli naš narod, na naše uopće postojanje. Hvala Bogu da imamo naše sinove i kćeri koji su hrabri, časni i sposobni kao što smo bili i mi njihovi očevi i njihove majke. Hrvatska vojska je nešto najbolje što Hrvatska ima, a tako će i ubuduće biti. Neka se dušmani peku na vatri.