Ne bih imao ništa protiv da Mario završi u Realu i igra u tandemu s Modrićem. Uostalom, oduvijek navijam za Real. Međutim, po njegovu stilu igre, borbenosti i trci, više mu odgovara engleska liga ili ostanak u Njemačkoj.
Rekao je to u jednom razgovoru za Max! prije nešto više od godinu dana Marijev tata Mato Mandžukić, donosi Max!. U to vrijeme još se nije govorilo o Mandžinu eventualnom prelasku u kraljevski klub. I dok se za usluge najboljeg hrvatskog napadača danas otima “pola Europe”, a iz Bayerna svima poručuju da “ohlade” i da nije na prodaju, zanimljivo je vratiti se devet godina unatrag, u vrijeme dok je Mario iz Marsonije prelazio u Zagreb.
Poznata je izjava tadašnjeg Marsonijina predsjednika Dragana Marića da je Mario po isteku stipendijskog ugovora s Brođanima u Kranjčevićevu otišao za “dva para kopački”. Manje je, međutim, poznato da ga je Marsonia prije toga nudila drugim klubovima, no nitko nije bio zainteresiran. Prvi su ga odbili Nijemci, točnije Hertha. Dok je u Berlinu sređivao posljednje formalnosti oko povratka Ivice Olića u Marsoniju, Marić je sportskom direktoru Dieteru Hoenessu skrenuo pozornost na još jednog dragulja, Mandžukića, kojemu je tada bilo tek 16 godina. Berlinci su, međutim, kao i u Olićevu slučaju, još jednom pokazali da nemaju “nos” za pojačanja.
– Unatoč svim mojim uvjeravanjima, Hoeness mi je rekao da ga ne zanima nepoznati i neafirmirani igrač iz Druge hrvatske lige. Zanimljivo je kako su se na kraju ipak našli u istom taboru, jer dok je Mandžo igrao u Wolfsburgu, Hoeness je bio direktor tog kluba – kaže Marić.
Mato Mandžukić svojim je životom jamčio predsjedniku Zagreba Draženu Mediću da će imati koristi od Marija i da će itekako zaraditi na njemu. Cijela je priča mogla i drugačije završiti da je Mario, umjesto u Zagreb, otišao na Poljud. Naime, Marsonijin direktor Tadija Brnić ponudio je Marija tadašnjem treneru Hajduka Ćiri Blaževiću.
– Ćiro me uputio na Igora Štimca, kojemu sam rekao da bi Mandžukić bio pravi igrač za Hajduk, ali on mi je odgovorio da im Mario ne treba jer već imaju Kalinića. Ja sam se na to samo nasmijao i rekao “vidjet ćemo koji će od njih dvojice biti bolji” – kaže Brnić.
Ni u Dinamu nisu odmah prepoznali Marijev talent. Mandžo je u to vrijeme zajedno s još jednim Brođaninom Sašom Musom nastupao u mladoj reprezentaciji Hrvatske i Marić ih je u paketu htio prodati u Dinamo. Međutim, u Maksimiru su glatko odbili njegov prijedlog.
– Želio sam da Mandžo i Mus zajedno odjenu plavi dres. Ista su generacija, imali su isti status u reprezentaciji, ali iz Dinama nisu grizli. Mamić mi je rekao da su na stoperskim i napadačkim pozicijama dobro popunjeni. Kasnije ga je skupo platio Zagrebu – nastavlja Marić.
Mandžukić senior na kraju je angažirao Ivana Cvjetkovića Tarzana, kojemu je u nekoliko riječi rekao da ima sina koji zna igrati nogomet. Nije ga, kaže, previše hvalio, samo ga je zamolio da ga malo pogleda pa da mu, ako mu se svidi, bude menadžer. Dragan Marić, međutim, tvrdi da ni u Tarzanovu preuzimanju starateljstva nad Marijem nije sve išlo glatko. Prema njegovim riječima, Cvjetković ispočetka nije pretjerano volio Mandžu. Štoviše, bio je sumnjičav prema njemu.
– Tarzan je zvao određene ljude i pedantno se raspitivao o Marijevim mogućnostima i karakteru. Laboratorijski je proučavao sve njegove vrline i mane. Na kraju ga je ipak uzeo pod svoje i Mario je otišao u Zagreb. Ispalo je da je dobro postupio, bolje vjerojatno ne bi ni mogao – zaključio je Marić.
>> Mandžo na Lakića za finale kupa
