Uz sisačku katedralu potpuno je stradalo sedam crkava te ih je oštećeno još 20 u Sisačkoj biskupiji, pa smo biskupa sisačkog mons. Vladu Košića pitali postoje li već neki planovi za njihovu obnovu.
– Popis koji je objavio naš Tiskovni ured nije konačan ni cjelovit. Imamo još i župne crkve u Divuši i Maji, koje su teško stradale, a i u nekim crkvama koje su prije nekoliko dana bile navedene kao oštećene svećenici ove nedjelje nisu slavili mise, što znači da je moguće da stručne službe još neku crkvu proglase teško stradalom i stave crvenu naljepnicu na njih – kaže biskup Košić.
Oštećen je i Svećenički dom u Sisku te mnoge župne kuće?
Svećenički dom nije teško oštećen, ali ima jednu veliku pukotinu, no statičari ga nisu proglasili neuporabljivim. Da, mnoge župne kuće su teško stradale.
U kakvom je stanju zgrada Ordinarijata i gdje se održavaju euharistijska slavlja koja su prije bila u katedrali?
Zgrada Ordinarijata i dvora, tj. Veliki Kaptol je u dobrom stanju, tako da smo mi u Biskupiji dali stan i katedralnom župniku i kancelaru, supsidijaru katedralne župe, te stanuju kod nas. I u biskupijskoj dvorani sv. Ivana Pavla II. je privremeni bogoslužni prostor za katedralnu župu.
VIDEO Čišćenje ulica, saniranje dimnjaka i krovova u Petrinji
Kako je organiziran Caritas u ovome trenutku?
Caritas Sisačke biskupije odlično je organiziran, mnogo pomaže stradalim ljudima bez obzira na to tko su i gdje su, pokriva svojom pomoći cijelu stradalu biskupiju. U jednoj hali prikuplja se pomoć koja stiže sa svih strana, koju volonteri, najviše mladi ljudi, istovaruju iz kamiona i tegljača i raspoređuju prema vrsti – je li to hrana ili higijenske potrepštine ili druga neka vrsta pomoći – te manjim automobilima, posebno kombijima odvoze u stradala mjesta i župe. Sve se evidentira i reagira se brzo i organizirano. Zahvalan sam Bogu na ovoj karitativnoj djelatnosti posebno stotinama mladih koji kao volonteri rade po cijele dane i pomažu.
Jeste li zadovoljni pomoći koja pristiže izvana?
Ova je pomoć, iz svih biskupija Hrvatske i izvan nje, znak velike ljubavi i suosjećanja s našim vjernicima i ljudima koji su pogođeni potresom. Uglavnom je najveći dio te pomoći hrana i zadovoljni smo time jer je hrana ljudima potrebna. Potrebne su im i grijalice, deke, a pogotovo montažne kućice, odnosno kamp-kućice koje nabavljamo i dostavljamo također na teren.
Koji su prioriteti općenito u obnovi i kako je organizirati?
Još nismo ustanovili pravo stanje stvari, no naše ekipe obilaze župe i na licu mjesta dolaze do pravih informacija, koje su tužne jer je stradalo mnogo naših sakralnih objekata, koji su i spomenici nacionalne kulturne baštine. Trebat će puno sredstava, ali i pameti i vremena da se sve to obnovi. Nadamo se da ćemo položiti taj ispit, daj Bože što prije, ali trebat će za to više godina.
HBK je donirao žurno sedam milijuna kuna za žrtve potresa, no već su se nakon toga mogle čuti kritike da to nije dovoljno jer Crkva dobiva milijardu kuna od države?
Nije točno ni jedno ni drugo.
Kako?
HBK je odvojio sve svoje rezerve kao interventni novac za prve potrebe. To ne znači da neće još pomoći. Već su se javili biskupi koji su donijeli odluke koliko će novca donirati, i to je zapravo prva pomoć, a imam i naznake da bi pojedine biskupije mogle sagraditi svaka jednu srušenu crkvu, što bi bilo jako dobro. Što se tiče iznosa koliko HBK, tj. Crkva, u Hrvatskoj dobiva od države, to nije točan iznos. Do vremena ministra financija Slavka Linića bio je to iznos od 300 milijuna kuna godišnje, da bi se poslije, zbog krize, Crkva odrekla 50 milijuna godišnje, što poslije nikad nije vraćeno niti se čak pokušalo staviti na stol kao predmet koji treba riješiti. Za doba sadašnjeg ministra financija Zdravka Marića od tog smo iznosa od 250 milijuna kuna izgubili još 25 milijuna kuna jer smo se odrekli još 10 posto, dakle radi se o 225 milijuna, a ne o milijardu kuna.
Otkud onda u javnosti ta informacija?
Tu laž izrekla je jedna političarka računajući od oka da na 300 milijuna Crkva još toliko dobije od lokalne samouprave i još toliko vjeroučitelji, što je posve neutemeljeno jer su oni zaposlenici škola i prosvjete. Zlonamjernici vide samo dobitak, a ne vide koliko milijuna Crkva daje svojem narodu očuvanjem kulturnih spomenika (što bi po međunarodnom ugovoru između Svete Stolice i država trebala financirati), koliko kroz Caritas i druge humanitarne zaklade i akcije daje obiteljima brojne djece, siromašnim studentima, beskućnicima i drugim skupinama…
VIDEO Trenutak potresa zabilježen iz automobila
Taj se novac raspoređuje po biskupijama?
Točno. Taj iznos od sadašnjih otprilike 225 milijuna kuna godišnje je za svih 15 biskupija u Hrvatskoj plus redovništvo, što znači da se iznos dijeli na taj broj, i to prema veličini biskupije/nadbiskupije, pa to na 12 mjeseci itd. Tako da to nije tako velik iznos kako se stalno govori, pogotovo ako se zna da oko 1,5 milijardi kuna iz proračuna Republike Hrvatske odlazi na različite udruge, od kojih Hrvatska ne samo da nema koristi, nego često trpi i velike štete. A ukupni je godišnji proračun Hrvatske oko 140 milijardi kuna. Pa sad tih 225 milijuna – i to raspoređenih na toliko adresa – doista nije ono što se neprestano prikazuje. Međutim, nije najvažniji novac.
Nego?
Najvažniji su u ovoj nesreći ljudi, šteta je za svaki izgubljeni život, a onda za tolike koji su bez krova nad glavom. Njih treba spasiti, osigurati im dostojan život, sve uložiti da ih se zbrine i da ostanu na našoj Banovini. A u tome im i te kako može pomoći Crkva, svojom duhovnom okrepom. Duh uvijek krijepi cijelog čovjeka i zato je važno da svi budu zdrava duha i da se Bogu prepuste, da se u poniznosti Bogu mole i ne zaborave svoj vječni, a ne tek vremeniti cilj.
Ipak, materijalna šteta na kraju morat će se zbrojiti?
Kad bismo brojili srušene i oštećene crkve, tada bi taj broj bio oko 25-30, što je gotovo trećina biskupije. Ako je pak neki okvirni iznos potreban da se sagradi crkva oko 20 milijuna kuna, a da se jako oštećena obnovi oko 10 milijuna kuna, tada će okvirna šteta odnosno potreban iznos obnove iznositi otprilike: 10x20+20x10=200+200=400 milijuna kuna, što može s opremanjem ići i do pola milijarde kuna.
Što biste trenutačno poručili vjernicima Sisačke biskupije i svim stradalima?
Moja je poruka da se ne boje. Isus je uvijek bio najbliže onima koji su patili, on je i u ovoj nesreći s nama. Neće nas ostaviti i bit će uvijek naš prijatelj i pomoćnik. Mi ne znamo zašto nas je snašlo ovo zlo, ali Bog zna. On će nam jednom otkriti svoje razloge, no dotad smo pozvani činiti dobro jedni drugima, biti onima koji trpe bližnji, pokazati svoju kršćansku i bratsku ljubav.
Kao vjernik ja sam za da vjernici placaju crkvu ali nisam da se iz mog poreza placaju razne udruge. Tako bi najbolje bilo da svatko placa ono sto preferira.