Odluka Vlade da ne ide na outsourcing niza uslužnih djelatnosti nego na osnivanje nove, goleme javne tvrtke u koju će prebaciti 24.000 zaposlenih jedna je od najlošijih odluka Kukuriku koalicije te najjači dokaz da imamo politikantsku vlast bez dovoljno znanja i odlučnosti za provođenje ključnih reformi. Zbog te odluke na Vladu se žestoko obrušila Hrvatska udruga poslodavaca; upozorili su da se propušta mogućnost ušteda više od 700 milijuna kuna godišnje, i to ne na broju i pravima zaposlenika nego na brojnim iracionalnostima postojećeg sustava.
“Usto će formiranje monopolske državne megatvrtke s godišnjim prihodom većim od tri milijarde kuna u situaciji stasanja domaćeg tržišta uslužnih djelatnosti imati katastrofalne posljedice na razvoj tog dijela tržišta pa takav Vladin potez direktno ugrožava radna mjesta ukupno više od 6000 sada zaposlenih u privatnim tvrtkama”, upozorili su iz HUP-a. Ukratko, opća je ocjena stručne javnosti da se ljudi u Vladi jednostavno trebaju sramiti katastrofalne odluke o spin off kompaniji. Kukuriku koalicija našla se u situaciji da čak i zastupnici HDSSB-a u odnosu na njih zvuče modernistički jer ih zbog spin offa optužuju za povratak u realsocijalizam.
Hrvatsko društvo u dubljem problemu nego što je nekompetentnost i neodlučnost Kukuriku koalicije
Međutim, postoji niz indicija koje upućuju na to da je hrvatsko društvo u puno dubljem problemu nego što je nekompetentnost i neodlučnost Kukuriku koalicije. Čini se da se u hrvatskom javnom sektoru kroz niz desetljeća i kod vrlo sposobnih ljudi izgradila kultura potpunog nerazumijevanja značaja i uloge privatnog sektora. Pri tome posebno šokira potpuna nesvjesnost o poistovjećivanju interesa javnog sektora s privatnim interesima zaposlenika javnog sektora koji se u svakom slučaju preferiraju pred bilo kakvim interesima privatnog sektora.
Već smo pisali o ispadu novog ministra obrazovanja Vedrana Mornara u jednom od prvih javnih nastupa. Mornar, poznat kao bivši napredni dekan FER-a, najednom se pretvorio u jednog od nazadnjaka, karakterističnih inertnih uhljebljenika domaćeg javnog sektora gdje svi štite sve od bilo kakvih bitnih promjena. Evo što je uspio izreći inače vrlo bistri V. Mornar: ”...nekako ne vidim, osim ako te čistačice i kuharice nisu toliko podopterećene, kako može biti jeftinije dati taj posao privatniku koji će na tome dobro zarađivati i kupovati aute i helikoptere. Ne bih bio sretan da iz kancelarije na fakultetu moram iznositi sve povjerljivo. Osobno ne bih podržao koncept outsourcinga.”
Tri gluposti
Dakle, imamo ministra koji je implicirao tri gluposti: Prvo, da su čistačice u privatnom sektoru, valjda, sklone krađama ili špijunaži, dok su one iz javnog sektora provjerene svetice. Mogu li ga tužiti zaposlenici privatnih kompanija koje se bave uslugama čišćenja?
Drugo, problematično je što će privatnici kupovati automobile i helikoptere. Zbog čega? Svi helikopteri u državi trebaju biti državni? Ili možda automobili? Grijeh je nešto zaraditi u privatnoj kompaniji i za to si priuštiti materijalne blagodati? Nije li to princip po kojem funkcionira uspješni dio svijeta u zadnja dva stoljeća?
Treće, privatnik ne može biti jeftiniji. Ta treća implikacija ministra Mornara zapravo pokazuje da uopće ne razumije što se trebalo postići kroz sustav outsourcinga te je jasno kako i zašto smo završili s idejom osnivanja nove državne megatvrtke koja će sigurno služiti kao poligon za novo stranačko uhljebljivanje te će zbog toga sigurno producirati nove, više troškove.
Mornar je suvlasnik tvrtke Koisos savjetovanje
Ono što najviše čudi u istupu V. Mornara jest podvojen odnos prema privatnicima (kad su svi drugi u pitanju) i sebi – također privatniku. Naime, Vedran Mornar s grupom inženjera suvlasnik je tvrtke Koisos savjetovanje d.o.o.. Ta tvrtka u razvoju lani je zabilježila prihode od 3,9 milijuna kuna te neto dobit od 144,7 tisuća kuna. Iz javno dostupnih podataka vidljivo je da se radi o mladoj, maloj kompaniji koja će svoj rast temeljiti na znanju te ponajprije na konzaltingu i business intelligenceu u financijskom sektoru. Uspjeli su odraditi i svoje prve veće poslove s nekim od najznačajnijih kompanija u financijskom sektoru regije. Dakle, Vedranu Mornaru kao zaposleniku javnog sektora normalno je da je suvlasnik ambiciozne privatne tvrtke koju privatni financijski sektor zapravo outsourca kako sa svojim kadrom i u svojoj kući ne bi trebao razvijati rješenja za koja nema dovoljno znanja i iskustva, a ni ljudskih potencijala. Drugim riječima, V. Mornaru potpuno je prirodno da privatni sektor angažiranjem tvrtke u kojoj je suvlasniwk želi outsourcingom riješiti neke poslovne potrebe, ali mu nije prirodna situacija da javni sektor poveća svoju učinkovitost uslugama kompanija iz privatnog sektora. Klasičan je to primjer “bipolarnog poremećaja” u glavama ljudi u javnom sektoru koji vrlo rado maksimiziraju privatne koristi kad je u pitanju suradnja s privatnim sektorom, ali ne žele da to izvlačenje koristi funkcionira dvosmjerno. Mornarova tvrtka sigurno će svojim rješenjima pomoći privatnom financijskom sektoru da smanji broj zaposlenih, ali bi ministru Mornaru bilo najveće svetogrđe kad bi se nešto tako pokušalo u javnom sektoru.
Valja naglasiti da ne treba napasti Mornarovo suvlasništvo u mladoj i ambicioznoj tvrtki. Čak treba podržati razvoj suradnje najboljeg kadra iz javnog sektora kroz privatno poduzetništvo i s privatnim sektorom jer ćemo tako cijelo društvo dići na novu razinu. Možda je to način na koji će Mornar i društvo jednog dana ipak shvatiti neke principe koje bi svi u demokratskom društvu i tržišnoj ekonomiji trebali poštovati.
>>Vedran Mornar najavio reformu kurikuluma, smatra ga osnovnim problemom obrazovanja
>>Varga i Mornar prisegnuli, Linić glasovao protiv obojice
