Ima zgodna anegdota o prodavaču bombona i predsjedniku. Čovjek koji prodaje bombone sreo je Zorana Milanovića na tržnici u gradiću Kastvu i preko puta tezge s gumenjacima, lizalicama i drugim šarenim slatkišima rekao: “Zorane, bit ćete budući premijer. Garantiram”. I – pogodio! Milanović je nekoliko dana poslije postao premijer, bilo je to doba Kukuriku koalicije. Isti prodavač bombona (i to ne obični, nego putujući prodavač bombona) predsjedničkog je kandidata opet nedavno sreo. Čak 350 kilometara dalje i osam godina kasnije, na Katarinskom sajmu u Slavonskom Brodu, krajem prosinca rekao mu je: – Zorane, sjećate se mene? Sreli smo se nas dvojica već, rekao sam vam tada na Kvarneru da ćete biti premijer. A sad vam kažem, tu iz Slavonije, bit ćete novi predsjednik! I pogodio. Dva od dva.
Da se malo našalimo, stanari iz zagrebačke Krajiške ulice, ni krivi ni dužni, možda i zbog tog vrsnog prognozera s bombonima, dobili su najpoznatijeg stanovnika ulice. Proveli smo dan s predsjednikovim susjedima. U Krajiškoj ulici.
VIDEO Životni put Zorana Milanovića
Pomaže nam i nositi gajbe u našem dućanu
U malom dućanu Panda Gracin, samo nekoliko koraka od stana Milanovićevih, prodavačice o budućem predsjedniku kažu:
– Milanović nam je ponajprije susjed! Naš dugogodišnji kupac, a tek onda predsjednik.
Tri su gospođe u dućanu, susjed ih je spominjao nedavno u TV-debati, čula je za njih cijela Hrvatska. Imena ne otkrivaju, na fotografiranje tek odmahuju rukom, ali priča ide:
– Je, svi su za nas nedavno čuli na TV-u – smiju se pa kažu:
– Veseli nas susjedov uspjeh. On je tako normalan. I sinovi Ante Jakov i Marko su itekako pristojni dečki, a supruga Sanja tako je draga. Pa čudimo se da je Marko već krenuo u srednju školu! Ide vrijeme... Znamo ih više od deset godina, a dolazio je u naš dućan i kao premijer. Pa kamo bi išao, mi smo tu praktički vrata do vrata! I znate... on je toliko drag da nam čak pomogne i gajbe prenositi u ovom našem malom dućanu! – hvale ga prodavačice na križanju Krajiške i Prilaza Gjure Deželića.
Sitne su gospođe građe, za dvije glave niže od svog susjeda. I, eto, budući predsjednik pomogne im kad je u prolazu. Lijepa gesta.
– Dolaze k nama i Massimo Savić pa Nevena Rendeli, voditeljica Dnevnika, nije samo on naš kupac, da ne mislite tako – govore. Novi im kupac ulazi u trgovinu, a one odmah kreću na posao. Nema više vremena za razgovor. Radi se.
Šećemo Krajiškom dalje. Susjed Aleksandar Nagy (66) u ulici živi više od pola stoljeća:
– Tu u Krajiškoj sam od rođenja. Živio sam kao klinac nekoliko godina u Vodovodnoj, no u Krajiškoj je moja mladost. Cijeli život. Sjećam se, tamo negdje 60-ih, bilo je u ovoj ulici toliko malo automobila da smo mi kao klinci bez problema igrali nogomet na dva mala. Bilo je to doba Opel Olympije, prvih fićeka, zamislite tada su se još auti na “kurblu” palili.
Je li bilo poznatih i prije u ulici?
– Ne... Sjećam se priče da je otac Ivice Šerfezija živio u Krajiškoj, no nikad ga nisam vidio pa u to sumnjam. Kad sad razmišljam, sjećam se da je mama Gorana Milića bila tu iz Krajiške – kaže susjed.
Kakav je vaš kvart? Blizu ste Zapadnog kolodvora, Zelenog vala, Ilice...
– Miran, sve je blizu. Pa kad krenemo prema Trgu, u Ilici sve možemo kupiti. Odjeću, obuću, kruh pa i grincajg na Britancu. Blizu nam je i park u Bosanskoj, može se šetati i preko Jelenovca, a na tisuću ili dvije metara zračne linije je i Vila Zagorje, Predsjednički ured...
Bi li novi predsjednik mogao pješice na posao?
– Dobro bi se uspuhao, čini se blizu, ali treba se itekako uspinjati do gore – kaže Nagy.
Koliko su stare kuće u ulici?
– Eto, moja je iz 1935. Više-manje takve su i ostale.
Jesu li i vama pucale cijevi? Sjećamo se kako je Milanović, dok je bio premijer, odjurio sa sjednice Vlade upravo zbog tog problema.
– Pucaju cijevi. I kod nas je curilo. Stare su kuće, tako je to...
U kućama u Krajiškoj, a posljednji je broj 44, u pravilu su dva stana po katu. Otprilike, ovako na prste, tu možda živi 400 ljudi. I predsjednik.
U jednoj od njih je i hostel. Kings & Queens. Cijena noćenja od dvjesto kuna naviše.
– Sad ćemo se reklamirati kao “hostel u ulici predsjednika”. Odnosno, još bolje, “spavajte u neposrednoj blizini predsjednika” – tjera šalu Berislav Lončarić (44).
– U hostelu sam i šef i recepcionar, perač veša... peglam pa čak i točim pivo na šanku. Imamo “Domaći cvrkut”, pivo iz kvarta, tu s Keglića. Kod nas je sve domaće – govori Lončarić, a u priču se uključuje i njegov poslovni partner Dalibor Markač (34).
Dođite na zagrebačku kavu
– I ovaj šank smo sami radili! Sve sami... Najvažnije, u našem je hostelu sve hrvatsko, od piva do žestice. I hrana je naša, domaća. Imamo čak i zagrebačku kavu! Želimo goste koji nam dolaze sa svih strana svijeta već tu u hostelu upoznati s nacionalnim blagom, ispričati im priču o Hrvatskoj.
Jedini su kafić u Krajiškoj u posljednjih 15 godina. Bio je jedan preko puta, no taj se davno zatvorio. Više se ne sjećaju ni imena.
VIDEO Novi predsjednik RH Zoran Milanović o premijerovom pozivu i njihovom budućem odnosu
– Pozivamo predsjednika da nam dođe na jutarnju kavu! Bio je kod nas već gost, i to u doba kada su ga mnogi zaboravili, nakon što mu je završio premijerski mandat. Čekamo ga opet!
Hoćete li sad povećati cijene? U elitnom ste susjedstvu?
– Naravno! Cijene ćemo tek sad napumpati! Ha ha – smije se Lončarić pa dodaje:
– Šalim se, naravno! Predsjednik nam je čovjek iz naroda, poput nas. Pa nećemo na predsjedniku zarađivati. Cijene ostaju kakve jesu i nakon susjedove inauguracije!
Tko su vam sve gosti u hostelu?
– Na recepciji je u prošlih godinu dana bilo više od 70 različitih putovnica. Dolaze nam u Krajišku gosti iz Bahreina, Kuvajta, Katara, Saudijske Arabije, Egipta, Bangladeša, Indonezije, Japana pa čak i iz Bolivije! – govori Lončarić.
Što vole jesti?
– Korejci obožavaju štrukle. Padaju na leđa kad ih probaju. Bili su i neki Indijci koji su nam rekli da su kod Špičeka u Kaptolskoj kleti probali i sarmu.
Ispod prozora Milanovićevih srećemo susjeda koji živi preko puta.
– Moram pohvaliti Milanovića. Nedavno je zvao našeg predstavnika stanara, nema ni dva-tri tjedna, jer je sa svojeg prozora vidio kako na našem krovu nedostaju dva ili tri crijepa. I zaista, išli smo gledati i vidjeli da nam na krovu nedostaju crepovi. I odmah smo to i popravili. Hvala mu – govori susjed Milanovićevih.
– Dobar je. Ali, da budem iskren, češće ga vidimo na televiziji nego ovdje uživo u našoj ulici.
Njegova supruga dodaje:
– U ulici pozdravlja sve koje zna. I koje ne zna!
Plivačica iz Konzuma
Stara je priča da je u stanu u kojem danas živi novoizabrani predsjednik živio Hrvoje Vojković, šef Croatia osiguranja. Kvadraturu stana i iznos za koji je kupljen lako je pronaći u imovinskoj kartici. Govorilo se o cijeni i na TV-u. To i nije tema, već susjedi.
– Znate što će biti problem? Parkiralište. Jer, sada kada opet stigne policijska kućica za osiguranje, otići će još koje mjesto.
Gdje sad možete parkirati?
– Na Trgu Franje Tuđmana je spas! Odnosno na bivšem Trgu Francuske Republike... Tamo je i druga zona pa je jeftinije. Da se malo našalimo, kad novi predsjednik bude tražio parkirno mjesto, moći će pronaći spas kod – Tuđmana! – kažu susjedi.
Kolika je cijena najma?
– Puno. Nedavno smo u oglasniku vidjeli da su jedni susjedi iznajmljivali stan za 800 eura. I to dvosobni. E, sad jesu li na kraju i dogovorili tu cijenu, to ne znamo, ali pretjerano je – govore. A cijena kvadrata u Krajiškoj?
– Prelazi već 2000 eura. A iznajmljivanje lokala gore u Ilici je od 2500 do čak i 10.000 kuna mjesečno.
Selimo se na vrh ulice, na križanje Krajiške i Ilice. U Konzum. Na polici pokraj blagajne naslovnica Glorije na kojoj piše “Ekskluzivno: Nepoznata strana prve dame Sanje Musić Milanović”.
– To nam je susjeda! – kaže prodavačica Maja (60).
– Gospođa dođe često, kupi što treba, vrlo je ugodna osoba. Profinjena. Baš je simpa. Drago mi je da smo tu u istom kvartu, ali i da će susjeda postati prva žena Hrvatske. Eto, o tome nisam nikad razmišljala, ali to su lijepe stvari. Ponosna sam! – govori prodavačica iz Konzuma pa dodaje:
– I njezina Zorana srećem u kvartu. Posljednji sam ih put vidjela kada su išli pješke na glasovanje. Lijep je ovaj dio grada. Život za poželjeti – kaže prodavačica pa nastavlja:
– Doselila sam se u kvart 1982. iz Savskog gaja. Kao studentica. Upisala sam tadašnji DIF, kao mlada bila sam plivačica. I otad pa sve do danas živim ovdje.
Gdje plivate?
– Danas plivam samo na plaži, ljeti u Brelima... Prošlo je to vrijeme – zaključuje.
Preko puta Konzuma je i Borovo. Dućan s cipelama.
– Milanović? Nije još predsjednik. Čekamo 18. veljače i inauguraciju. Tek tada će biti on, dotad je Kolinda. Pravila su pravila – govore prodavačice.
Kakav je ovo kvart, tko su kupci?
– Pravi zagrebački, purgerski kvart. Mirno je. Jedino je tužno navečer, prazno je, malo je ljudi, nije veselo kao na Trgu.
Je li najpoznatiji susjed bio kod vas, kupuje li ovdje cipele?
– Nije... Ali, čekamo ga. Znamo da mu je broj cipela 44. Ili najviše 45 – kažu uglas Marina, Snježana i Sandra.
Kako znate broj noge?
– Pa mi smo prodavačice cipela! Kako ne bismo znale. Eto, vi imate broj 45. Je l’ tako?
– Je.
– Pitate kako, pa lako. Gledale smo TV debate i vidjele veličinu noge. I da Milanović ima itekako dobre cipele. Crne, kožnate, baš elegantne. Kakve i treba imati jedan predsjednik!
A odijelo?
– Lijepo odijelo. Plavo. I pristaju mu crne cipele – govori Marina.
– Pristaje mu odijelo i uz oči! – ubacuje se kolegica.
Gospođe iz Borova dodaju:
– Znate, Kolinda je kod nas kupovala. I to zenge! Nije ona bila u dućanu, no dolazili su iz njezina ureda. Kupili su nekoliko pari kultnih vukovarskih čizama, bili su u dva navrata – ponosno govore.
– Ponavljam, pozivamo susjeda Milanovića da dođe, imamo sve brojeve, sve do broja 48! Naći će kod nas prave cipele za sebe... – govore uz pozdrav.
Ostajemo u kvartu, selimo se stotinjak metara dalje. U susjedstvo Stjepana Mesića. Ovo je predsjednički kvart par excellence, u punom smislu riječi. U kafiću Kak se šika Milanović je prije dvije godine razmišljao o Pantovčaku.
– Prvi sam koji ga pitao hoće li se kandidirati za predsjednika! – kaže Domagoj Delač (40), vlasnik lokala.
– Prošle su otad dvije godine, mi smo tada u kafiću radili talk-show Caffe Liberal u suradnji s tjednikom Express. Gosti su bili Mani Gotovac, Alka Vuica, Goranko Fižulić, Mirela Holy... a jednu večer u emisiji je u lokalu bio Zoran Milanović. Bio je to početak 2018., a intervju pred kamerama i našim gostima trajao je više od 90 minuta, poput nogometne utakmice. Govorio je Milanović tada o politici, uvođenju eura, o stanju u SDP-u... No nitko ga nije pitao ključnu stvar.
Za Pantovčak?
– Tako je! Publika je mogla postavljati pitanje pa sam ja podigao ruku i pitao: “Hoćete li se kandidirati za predsjednika?” Rekao je Milanović tada: “Mislim da sam premlad za tu ulogu.” No kasnije, u ležernom razgovoru, uz pivo Peti element IPA, tu na šanku, rekao mi je: “Razmislit ću o tome... Nije loša ideja”. I, eto, razmislio je i uspio! – govori Delač.
Koliko ste piva popili?
– Svaki jedno pivo. Bio je to ugodan razgovor, razgovarali smo o politici, malo i o životu. Dolazio je i kasnije, na kavu.
U kafić, odnosno salon Kak se šika, jedan od gostiju bio je i – Stipe Mesić.
– Mesić je blizu, prvi smo susjedi. Ispada da smo sad točno između dva predsjednika – kaže Delač, a Mihaela Olujić (44), suvlasnica kafića, dodaje:
– Moji su klinci išli s Milanovićevima u vrtić, bili smo nekoć susjedi na Bijeniku. To su davni dani. No zgodno je da su moji klinci išli i s Kolindinima u vrtić kasnije na Pantovčaku! – kaže Mihaela pa nastavlja:
– Milanović je smiren i jednostavan. Cool tip. I supruga Sanja je fina i skromna – govori.
Turistička atrakcija 2120.
S kim god smo ovdje u Krajiškoj i u kvartu razgovarali, svi kažu slično. O susjedima baš sve najbolje. Nismo čuli nijednu zamjerku. Usto, nismo čuli ni da je itko od predsjednika išta tražio. Ponašaju se, rekao mi sam susjed, normalno. I oni i on. U dućanu Milanović prodavačicama pomaže nositi gajbe, susjedima preko puta prijavljuje da trebaju zakrpati krov, pozdravlja i znane i neznane, gost je u kafićima, ostavlja dobar dojam. Druži se. O njegovoj šarmantnoj supruzi same riječi hvale. Poznaju Milanoviće dugo. Neki bolje, drugi iz viđenja. Naviki su i na policajce u kvartu. I policajci na njih. Na kraju priče susjed Nagy poentira:
– Čujte, možda će za stotinu godina turisti dolaziti u Zagreb upravo zbog Krajiške ulice i ovdje reći: “Eto, tu je živio Milanović”.
Imaju susjeda koji je bio i premijer i šef vladajuće stranke i koji ovih dana postaje i – predsjednik. Naša povijest tako raznovrsnog političara dosad nije poznavala. Možda zaista turisti jednog dana navrnu i tu u Krajišku, tko zna...
Tko će radi njega i kada dolaziti u Hrvatsku to ne znamo. Znam pak da mi svoj novac iz Hrvatske povlalačimo, prioizvodnju vraćamo natrag u Graz. Htjeli ste Milanovića - pa ste i dobili Milanovića.