Kako je moguće da je Afrika, kontinent pun sirovina i mladih ljudi, vječno u ekonomskom zaostatku za ostalim svijetom? Teško je pronaći logiku u tome, a možda bi već ova 2020. godina za Afriku mogla biti godina preokreta. Naime, u srpnju stupa na snagu operativna afrička kontinentalna zona slobodnog tržišta (AFCTA). Ugovor su potpisale 54 od 55 zemalja (Eritreja još nije potpisala jer je bila u ratu s Etiopijom) Afričke unije od kojih je sporazum do kraja 2019. i ratificiralo već 28 država. Da bi ugovor postao operativan trebaju ga ratificirati 22 zemlje.
Na cijelom bi afričkom prostoru do 2030. godine razmjena među zemljama trebala biti potpuno bez carina za 90 posto roba i usluga. Dakako, postoji još političkih, tehničkih i infrastrukturnih prepreka za dolazak do potpuno slobodne tržišne zone, ali prilika se vjerojatno neće propustiti. Bit će to najveće jedinstveno tržište na svijetu po broju zemalja, koje zajedno ima 1,3 milijarde stanovnika. Računa se da će 2050. u Africi biti 2,5 milijardi stanovnika i da oni neće bježati u Europu kako nas plaše europski suverenisti, već će raditi na svom kontinentu, pa i primati izbjeglice iz drugih, možda azijskih zemalja, ako ne i europskih.
U Africi je danas čak 60 posto stanovništva mlađe od 25 godina, a prema agenciji za strateška istraživanja McKinsey, BDP će joj ove godine iznositi 2600 milijardi dolara, a potrošnja 1400 milijardi dolara. Slobodna razmjena potaknut će razvitak. Dosad (podaci iz 2017.) unutarafrički izvoz iznosio je samo 16,6 posto ukupnog izvoza u odnosu na 68 posto koliko iznosi unutar Europe ili 59 posto unutar zemalja Azije.
Računa se da će sa slobodnom razmjenom unutarafrički izvoz u četiri godine doći na 50 posto ukupnog izvoza. Slobodna razmjena dobara potencira proizvodnju, produktivnost i specijalizaciju. Afričke zemlje dosad su uglavnom izvozile sirovinu, a uvozile robu. Novo veliko tržište privući će strana ulaganja i moglo bi Aziji preuzeti do 80 milijuna radnih mjesta. Možda budućnost neće biti bijeg iz Afrike, već Afrika.
Najveća pomoć Africi bi bila planiranje obitelji. pomoći im da ne prave previše djece koju nisu u mogućnosti hraniti. Zločin je praviti djecu koja će odrastati u neimaštini, gladi, poniženjima, maltretiranjima.