Subota 25. ožujka
Kad je cijeli stadion u Maksimiru HOS...
Na sinoćnoj utakmici Hrvatska – Ukrajina tridesetak tisuća ljudi “poslušalo” je nikoga drugoga nego ratnika “ozloglašenog” HOS-a Darka Peranovića, borca s najviše bliskih susreta s neprijateljima, triput ranjenog, jedinog maloljetnog zapovjednika voda u HV-u... Prije utakmice rekao je da je za njega “Za dom spremni” sveti pozdrav, ali da tom vojnom pokliču nije mjesto na stadionima i da ga nikad ne bi uzvikivao ako to šteti Hrvatskoj. Vjerojatno tako misli i većina gledatelja, nije bilo ni svastike, ni “ustašovanja”, ali je bilo domoljublja to strastvenijeg što ga je razgarala i dobra igra naših momaka. HOS je sumnjičen od svojih početaka, ali je s vremenom uslijedilo i priznanje tih postrojba kao dijela HV-a i njihova ratna slava i herojstvo u kojem su hosovci baštinili borbenost i čestitost hrvatskih vojnika kroz povijest, pa i onih poštenih koji su ratovali uz poklič “Za dom spremni!” HOS nije napravio nijedan ratni zločin, pola mu je vojnika poginulo a svaki je bar dvaput ranjen. U njemu su bili i mnogi Srbi, pa Peranovića obuzima jeza na povik “Ubij Srbina!”. Najsumnjiviji su, dakle, bili najhrabriji i najčistiji, pa je pravedno i zasluženo što su postali i kriterij za cijelu naciju. Sinoć je u Maksimiru cijeli stadion bio HOS!
Nedjelja 26. ožujka
Plenković samo zavodi mitom o ‘desnom centru’
Današnji mediji pišu kako je o zagrebačkim izborima Andrej Plenković izjavio: “Ako netko kani na izborima podržavati opcije koje nisu HDZ, sretan mu put, otvorena su mu vrata”. Bilo bi poštenije da je rekao “moje opcije”, jer je isključivo zbog kukavsta u vodstvu stranke bez pogovora prihvaćeno njegovo imenovanje za ministricu kulture Nine Obuljen, za ravnatelja HRT-a Kazimira Bačića, za kandidata HDZ-a za zagrebačkog gradonačelnika Drage Prgometa... Nijedan državnik ili šef stranke u samostalnoj Hrvatskoj, osim Sanadera, nije bio takav autokrat. Neki su bivši ministri i ljudi iz vodstva HDZ-a pričali kako se o Tuđmanovim prijedlozima s njim i žestoko svađalo, pa je znao i odustati. Tako je, na primjer, upravo jedan čelnik HRT-a izabran mimo njegove volje. U Plenkovićevu HDZ-u to je nezamislivo. On zavodi mitom o “desnom centru” u koji zapravo bježi od izvornoga HDZ-a i od odgovornosti za ugroženu Hrvatsku. I neusporedivo bolje od svih svojih prethodnika na čelu stranke umije ostaviti dojam uljuđenog, snošljivog, smirujućeg, kulturnog, europejskog vođe – nemilosrdnog kad provodi svoju samovolju i nenadmašnog kad tješi i gladi. Samodržac meke duše.
Ponedjeljak 27. ožujka
U Hrvatskoj će se uvijek naći neki gad da – gadi
Dok se danomice na sve strane govori o novoj zračnoj luci s Tuđmanovim imenom, dok se na ljevici potvrđuje poštovanje prema prvom hrvatskom predsjedniku (Davor Bernardić na HTV-u u “Nedjeljom u dva”), dok ga jedva još itko u javnosti osporava, javit će se ultraljevičar Ladislav Tomičić, koji u “Novom listu” piše: “Zgodna podudarnost: dok se u hrvatskom glavnom gradu otvara zračna luka koja nosi ime prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, u nizozemskom Haagu teče sudski proces u kojem je taj isti Tuđman prvostupanjski okvalificiran kao sudionik zločinačkog poduhvata, s ciljem komadanja susjedne države Bosne i Hercegovine”. Tko se još danas imalo normalan poziva na Haag, u kojem su izrečene monstruozne kazne generalima Markaču i Gotovini, koji je na slobodu pustio Šešelja, i čiju su glavnu tužiteljicu Carlu del Ponte napustili članovi njezina tima jer je odbila podignuti već pripremljene optužnice protiv srpskog agresorskog vrha. Ali kakav god gad u svijetu nešto učini, napiše ili kaže protiv Hrvatske, Tuđmana, Domovinskog rata..., u Lijepoj Našoj će se naći još veći gad koji će mu se obradovati.
Utorak 28. ožujka
Stranci su nam uzeli banke, sad uzimaju i ljude
Čitamo – Osječanka, 27-godišnja Zrinka Stanić ima tvrtku za prodaju hrvatskih liječnika europskim zemljama koja uključuje posredovanje i sve drugo, “od pronalaska mjesta stanovanja, prema željama liječnika i obitelji, do upisa djece u vrtić ili školu”. A to čini pošto smo, kaže, “ulaskom u EU otvorili vrata svim građanima da rade tamo gdje smatraju da je to najbolje za njih.” Tako iseljavanje liječnika postaje sustavno te se može očekivati da se osnuju i tvrtke za “prodaju” informatičara, inženjera različitih struka, znanstvenika, radnika s kvalifikacijama ili bez njih, svekolikog radnog stanovništva. Prodajom liječnika Zrinka Stanić priključila se društvu Mateše, Račana i Sanadera koji su kao premijeri kumovali prodaji banaka i velikih državnih tvrtki te društvu Lukovića, Prke, Barbića, Čovića, Mudrinića, Rohatinskog, Vujčića... koji su tu prodaju obavili ili kao strani plaćenici služili profiterima iz Europske unije. Okretna Osječanka tako potvrđuje da je Hrvatska briselski projekt, i to već odavno, a zastupnik Branimir Bunjac propustio je spomenuti taj kontinuitet kad je u Saboru briselskim projektom proglasio Plenkovića. To je premijera razgnjevilo, a možda ne bi da ga je kao briselski projekt Bunjac nazvao normalnom pojavom kakva hrvatsku politiku bitno obilježava od 2000. godine do sadašnje vlasti.
Srijeda 29. ožujka
‘Zajednički jezik’ – srodstvo s Miloševićem
Podosta pisaca, novinara, glumaca... iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore potpisuje Deklaraciju o zajedničkom jeziku, oživljujući tako jugoslavenstvo na koje su se pozivali i Slobodan Milošević, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić i drugi koji su devedestih godina prošloga stoljeća pokrenuli klanje i razaranje koje, naravno, nije ni dotaknulo glavnog čuvara “zajedničkog jezika” – Srbiju. I bit će da misle kako ih od asocijacija na to zlo štite njihove elitne profesije i neko značenje koje su u njima zadobili. No očito je da su u političkom srodstvu s komunističkom i na kraju s agresorskom Jugoslavijom, te neizbježno podsjećaju na imena koja su i drugim komunističkim te fašističkim i nacističkim režimima bila intelektualni alibi. Oni znaju da sa svojim “zajedničkim jezikom” nemaju nikakve šanse ni u zemljama koje su bile žrtve agresije ni u agresorskima te samo potvrđuju kako su izgubljeni kao što im je izgubljena i neprežaljena Jugoslavija. Zlobnici bi rekli kako će Slobodan Šnajder, Edo Popović, Damir Karakaš, Vedrana Rudan, Ante Tomić, Ivana Bodrožić, Pero Kvesić... ipak imati neke koristi – njihovi potpisi ispod Deklaracije za povjesničare književnosti i jezika ostat će najdomljiviji od svega što su napisali.
Četvrtak 30. ožujka
U kakvoj je vezi džoint s predizbornim anketama
Gotovo isti dan kad je mladi narkoman Tin Šunjerga učinio nezapamćen zločin kraj Vodica – ubio majku i oca, a sumnja se da je glavni uzrok toga strašnog paternicida droga, HNS-ova kandidatkinja za zagrebačkog gradonačelnika Anka Mrak-Taritaš izjavila je da su i ona i njezini sinovi kušali drogu. Pravi putokaz jedne liberalke za hrvatsku mladež i zdravo društvo! I možda je htjela da se dogodi ono što se zaista dogodilo – samo koji dan nakon toga njezina priznanja prvi je put povela u anketama koje proriču rezultate zagrebačkih izbora, prema tom najnovijem ispitivanju bila bi jača od Milana Bandića i u prvom i u drugom krugu. Tko zna, možda su joj tu prevagu donijeli baš zagrebački uživatelji droge ili birači koji na drogu gledaju blagonaklono. Ni Račan uoči jednih izbora nije slučajno izjavio da je popušio džoint. Stoga bi Bandić hitno trebao priznati neki svoj grijeh, bar to da je pušio hercegovački duhan, nadaleko poznatu škiju. Marihuana protiv škije – prava slika Zagreba pod dimom urbanih i ruralnih poroka.
Petak 31. ožujka
Ne pitaju za odštetu, nego Praljku ‘lociraju’ imovinu
Ministarstvo pravosuđa će do 5. travnja – jer tako određuje zakon – udovoljiti zahtjevu Haaškoga suda koji je pozvao Hrvatsku i BiH da pomognu u “lociranju” imovine generala Slobodana Praljka kako bi Sud mogao naplatiti 2,8 milijuna eura koliko je potrošio na Praljkovu obranu. Je li se Ministarstvo upitalo kako je Sud znao da Praljak “raspolaže imovinom koja mu omogućava plaćanje obrane” ako sam tu imovinu nije “locirao” niti je to dosad učinio bilo tko drugi? I mora li Hrvatska udovoljiti i onom zahtjevu Suda koji nema ama baš nikakve veze s optužnicom i suđenjem? I kako to da Sud nije dao odštetu oslobođenim Hrvatima koji su godinama nevini čamili u zatvoru? I je li nadoknadio enormne troškove koje je Hrvatska imala u njihovoj obrani? Je li Ministarstvo pravosuđa ikad pitalo Haaški sud za apsurdnu odluku Carle del Ponte da odbije optužnice protiv vrha agresorske JNA koje je već bio pripremio njezin tim? I za komično blage kazne za teške zločine u Hrvatskoj, za puštanje Šešelja na slobodu...? Naravo da nije nego je kukavički, sluganski, ponizno i jadno, kao i druge institucije i pojedinci u Hrvatskoj, izvršavao njegove naredbe. •
>> 'Visina kazni za ratne zločine u BiH ne odgovaraju težini zločina'
