Toga 16. lipnja 2007. Jasmina Čelica krenula je na posao u jednu zagrebačku knjižaru, ali onamo nikada nije stigla. Tu 29-godišnjakinju smrt je sustigla na pješačkom prijelazu u središtu grada: moćnim Jeep Cherokeejem pokosio ju je 22-godišnji Marko Leko, sin poduzetnika.
Ubrzo je ustanovljeno da uopće nije smio sjesti za volan tog vozila jer mu je snaga veća od 75KW, što nije dopušteno vozačima mlađim od 24 godine. Pa ipak, mladić koji je u godinu dana počinio pet prometnih prekršaja, nakon policijskog očevida na slobodu se odvezao sam. Pravorijekom Županijskog suda u Zagrebu Marko Leko osuđen je na uvjetnu kaznu od godine dana. U zatvoru neće provesti nijedan dan, neće platiti nijednu kunu kazne, neće dobiti nijedan negativni bod, a vozačku će zadržati. I zato, kaznu kao da umjesto njega izdržava Jasminina obitelj, nepovratno narušena mira i zdravlja.
Nekažnjavanje počinitelja za njih je obezvrijedilo Jasmininu smrt, no kako su osobnu tragediju željeli kanalizirati u nešto pozitivno, otac Nebojša Čelica pokrenuo je Udrugu obitelji osoba stradalih u prometu zahvaljujući kojoj svojem životu pokušava udahnuti neki smisao.
Visoka cijena smrti
U povodu 18. studenoga, svjetskog Dana sjećanja na žrtve prometa, ustupio nam je šokantne podatke, prema kojima je od 1991. godine do danas na hrvatskim cestama smrtno stradalo 16.900 ljudi, a ozlijeđeno ih je 420.457. Drukčije rečeno, smrtno je stradao cijeli jedan grad veličine Poreča ili Samobora, dok je “ozlijeđen” grad veličine Splita ili cijele Istarske županije.
Potom iznosi i podatke za prvih devet mjeseci ove godine, iz kojih je očito da smrt na hrvatskim cestama i dalje kosi. Zapanjujuće, 62 posto svih prometnih nesreća prouzročili su pijani vozači bez položenog vozačkog ispita, kojima je od 16 do 24 godine! Iako je ljudski život neprocjenjiv, ni materijalni gubici nisu zanemarivi. Prema procjeni udruge dosežu čak 12 milijardi kuna godišnje što je, prema procjenama nekih ekonomskih stručnjaka, od tri do četiri posto godišnjeg BDP-a.
>>U prvih 8 mjeseci u prometnim nesrećama poginulo 245 ljudi
Registar žrtava
Premda su od prošle godine, kada je donesen Nacionalni program sigurnosti prometa, čemu je i osobno pridonio, stvari krenule nabolje, Nebojša Čelica upozorava da su mnoga pitanja ostala otvorena.
– Tražimo da, prema uzoru na praksu 28 europskih država, ingerenciju nad sigurnosti u prometu s Ministarstva unutarnjih poslova prijeđe na Ministarstvo prometa. Također, tražimo od zakonodavca da poveća odgovornost za vozače koji su oduzeli život ili nekoga učinili invalidom – kaže Nebojša Čelica pa upozorava da devedeset posto presuda završava uvjetnom kaznom, što nije prihvatljivo. – Takve slučajeve sud tretira kao počinjene iz nehaja pa ispada da su najviše života u Hrvatskoj uzeli bezazleni i lakomisleni vozači, što ne može biti točno – kaže.
Ova država, nastavlja, blagonaklono se odnosi prema tako važnom problemu koji razara cijele obitelji.
– Posljedice su bolesti, razvodi, suicidi... Jedan naš član više nije mogao tugovati za sinom, uzeo si je život. Ja sam prvih godina pio dvanaest tableta na dan da bih uopće mogao funkcionirati. Moja sestra oboljela je od tumora limfnih čvorova. A mi imamo još jedno dijete, zamislite kako je obiteljima koji su ostali bez djece jedinaca?
Mi sada živimo za drugu kćer, ali pitanje je možemo li joj pružiti radost. U jednom se trenutku i nasmijem, a u drugom već imam grižnju savjesti zbog toga. Zato smo predložili i formiranje registra žrtava u prometu koji bi pratio i posljedice na obitelj – kaže Nebojša Čelica koji kaže da je njegova tragedija samo kap u moru. Ne dopustite, poručuje, da se to sutra dogodi vama.
Odavno tvrdim da je vozačka dozvola kao dozvola za oružje samo što za ubojstvo oružjem čak i ako je u nužnoj obrani idete u zatvor, jer je nužnu obranu zapravo nemoguće je dokazati, a za ubojstvo vozilom nitko i ne razmišlja da bi ste morali bezuvjetno u zatvor osim u slučajevima kad se procjeni ... što se dešava vrlo vrlo rijetko.