Pije točno 21 godinu, nakon svoje desetogodišnje misije, UN-ovi promatrači su, 15. prosinca 2002., počeli napuštati poluotok Prevlaku. Tog je povijesnog dana Republika Hrvatska ponovno ostvarila puni suverenitet nad svojim najjužnijim poluotokom, čime je teritorijalno zaokružila svoj jug.
Točka na mandat UN-a na Prevlaci bio je Sporazum između Hrvatske i Jugoslavije o privremenom režimu na južnoj granici, koji su nekoliko dana ranije, na graničnom prijelazu Konfin, potpisali tadašnji ministri vanjskih poslova Hrvatske i Jugoslavije, Tonino Picula i Goran Svilanović.
Samo pet dana nakon potpisivanja protokola o privremenom režimu, koji je bio i temelj budućih pregovora o trajnom rješenju granice na moru, uslijedila je i službena primopredaja Prevlake predstavniku hrvatske Vlade, Tomislavu Vidoševiću, koju je obavio zapovjednik UNMOP-a, brigadir Rodolfo Mujica. Ispred tadašnje Savezne vlade SRJ predstavnik je bio pomoćnik ministra vanjskih poslova Crne Gore, Veselin Garčević.
POVEZANI ČLANCI:
Nakon spuštanja zastave UN-a, tog se dana, točno u podne, hrvatska trobojnica, osim na glavnoj porti, zavijorila i na još tri mjesta na Prevlaci – na zgradi zapovjedništva misije te na kuli i na svjetioniku. Tom povijesnom događaju nazočili su tada brojni stanovnici Konavala, a pozornost naših novinara, koji su na licu mjesta pratili taj svečani događaj, privukla je tada osamdesetsedmogodišnja Stane Bratičević, koju, kako je rekla, ništa nije moglo spriječiti da tog dana dođe na Prevlaku i to u tradicionalnoj, narodnoj nošnji, što je ostalo zabilježeno i u našoj arhivi.
"Hrvatski je jug danas teritorijalno zaokružen. U ovom trenutku prisjećam se žrtve dubrovačkih i konavoskih branitelja, iskazujući im zahvalnost, kao i strpljivim ljudima koji žive na ovom području“, rekao je tadašnji hrvatski premijer, Ivica Račan. Obilazeći poluotok, tvrđavu na rtu Oštra, svjetionik te tunele iskopane unutar poluotoka, istaknuo je kako je Prevlaka, od sporne točke, postala mjesto suradnje. Tog je dana Račan najavio razminiranje Prevlake te je ponovio svoje obećanje da će zemlja konačno biti vraćena svojim vlasnicima, što je dalo novu nadu stanovnicima sela Vitaljine, koji su većinskim dijelom vlasnici zemlje na Prevlaci, no na nju nisu mogli još od 1955. godine.
